Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
kolektivni, dokumentarno – likovni projekt:
U susret pedesetoj godišnjici Grožnjana grada umjetnika
razdoblje 1965. – 1995.
otvorenje izložbe, video prezentacija:
subota, 23. VIII. 2014. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
U susret grožnjanskom jubileju
Izložba »U susret 50. godišnjici Grožnjana – Grada umjetnika«, rječita je najava važne povijesne likovne izložbe koja će biti ostvarena 2015. godine, koja će ponovo evocirati nekadašnji dinamičan i svjetski priznat umjetnički život, suočiti nas s uspješnom revitalizacijom te s nama rječito proživjeti, rekapitulirati dosege probuđenog kulturnog i urbanog sadržaja povijesnog gradića Grožnjana. Njenom promocijom utvrditi će se simboličko značenje našeg Grožnjana, s kojime se uvjerljivo i markantno oblikovala njegova značajna aktivna likovna i graditeljska znakovitost te se još prepoznatljivije ucrtala u suzvučje izvornih vizualnih svjedočanstava činjenja nedavne i povijesne kulturne baštine. Najavljena izložba dokumentarno će rasvijetliti pedeset godina bogatu umjetničku grožnjansku kroniku, njenu umreženost sudionika i gostujućih likovnih stvaraoca, te paralelno također i aktivnosti mladih autora u okviru tradicionalnih i inspirativnih »novih umjetničkih praksi«. Povijesno gledano možemo vjerodostojnom uvjerljivošću sagledati njeno utjecajno umjetničko sjećanje, koje su likovni stvaraoci različitih pogleda i stremljenja desetljećima osvajali i oblikovali u skupnu projekciju, uhvaćenu u vizualni oblik društveno i komunalno prožetog urbanog i kulturnog pejzaža.
Mozaički isprepletena priča, koja si je zajednički nazivnik socijalno utvrdila u imaginaciji zajednice umjetnika ili »grada umjetnika«, kao što su ga puni zanesenosti i oduševljenja proklamirali već na samom početku svibnja 1965. godine te ga kao ciljano umjetničko i kulturno htjenje stvaralaca formalno prozvali »Grožnjan – Grad umjetnika«. Kao razumljivo nasljeđe ovog izvornog i razložnog kulturnog događanja slijedi 1969. godine prihvaćanje prvog statuta Udruge likovnih, kulturnih i javnih djelatnika, s temeljnim ciljem, »da se okupe svi umjetnici, kulturni i javni radnici Grada umjetnika Grožnjana, radi zajedničkog istupanja, zacrtavanja i ostvarivanja kulturne djelatnosti, očuvanja historijskog značaja grada, zaštite interesa članova …«
Govoriti o čuvanju »interesa članova« značilo je prije svega imati mogućnost realizacije kreativno ispunjenog i odgovornog djelovanja u i za grad Grožnjan. Vladimir Maleković, ugledni likovni kritičar i jedan od suosnivača Grožnjana – Grada umjetnika, je u katalogu iz godine 1977. vjerodostojno naglasio početna svjedočanstva: »Bilo je to veliko započinjanje: u Grožnjanu krenuo je jedan novi život kojemu u tom trenutku nisu mogla biti sagledane ni mogućnosti ni perspektive. U toku te i iduće godine likovni umjetnici iz svih krajeva Jugoslavije zakupili su velik broj praznih zgrada. Pojedinim su se pridružile institucije: Majstorska radionica iz Zagreba, Likovni susret Palić, Institut za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Škola primijenjene umjetnosti iz Zagreba, dok su posebne zgrade za svoje članove uzela udruženja likovnih umjetnika Hrvatske i Slovenije. Zakupnici zgrada odmah su se dali na posao da ih poprave i urede za rad i boravak. Umjetnici su znali da maksimalno iskoriste zatečene arhitektonske i ambijentalne vrijednosti prostora u koje su ušli. Pojedinci su uredili atelijere i galerijske prostore otvorenog tipa uvodeći tako ponovo u život grada niz karakterističnih malih ali i atraktivnih ambijenata. Jedan skoro mrtvi grad ponovo je zadobio svoju novu individualnost.«
Kada sam razmišljao o evokaciji likovnih djelatnosti Grožnjana i s njime povezanim vizualnim interakcijama, koje su se počele događati u iskonskom urbanom i teritorijalnom kontekstu na slikama i oblicima raznolikih umjetničkih ideja, uvijek sam se pronalazio u izazivačkom traženju tragova i odsjaja, s kojima bih uhvatio vidljivu refleksiju tog prepoznatljivog identiteta. Možda na tragu likovne tradicije, svjedočenja kulturne prošlosti te iz nje proživljeno djelujućih stvaralačkih impulsa? U grožnjanskom katalogu iz 1977. godine napisao sam: »Stoga je nastup grožnjanskih umjetnika uvijek kreativno suočavanje širih razmjera, koje su obično grupna predstavljanja umjetnika na revijalnim izložbama, a ipak se ponekad u njima više nego očito zaiskri živi trag grožnjanske prisutnosti; kadikad je to neposredan odraz njegovih, neponovljivim kolorističkim i svjetlosnim promjenama prožetih urbanih scena ili skladnih pejzažnih veduta Grožnjana s okolicom, ponekad je možda prisutna nikada do kraja izražena lokalna produhovljenost, osječana kao fluid u rafinirano istkanim umjetničkim ispovijedima, koje doduše isijavaju značajnu pluralističku izražajnu sliku likovnog oblikovanja. Izložena platna, skulpture, grafike, crteži i keramički proizvodi su time u svakom slučaju impresivni dokumenti osjećanja, viđenja i doživljaja Grožnjana.« Dosta kasnije sam godine 2004. u Studiju B73 priredio izložbu »Re:collections«, predstavljanje hrvatskog dizajnera i pionira suvremene vizualne umjetnosti Željka Borčića, koji je također bio Grožnjanac i koji je grad napustio jer mu je izgorjela kuća i galerija. Na izložbi sam kao homage postavio njegove arhivske fotografije, njegov osobni izbor, koje su nastale između godina 1974. i 1984, u vremenu najživljih grožnjanskih djelatnosti. Bili su to izuzetni fotografski zapisi autentičnog Grožnjana te stoga u popratnom tekstu objavljujem okrajak Borčićeve ispovijedi: »Dok sam nedavno prolazio uskim ulicama Grožnjana u potrazi za dobro poznatim i dragim mi mjestima, prisjećanja (recollections) na nezaboravne dane navirala su bez prestanka, vračajući iznova u život i davne susrete i druženja s mojim Grožnjancima. I nakon dvadeset godina oni se još gotovo savršeno uklapaju u ovaj Grožnjan od danas. / Nijedna ljudska era nije konačno određena. Svi smo mi sastavni dio jedinstvenog procesa koji se vječito ponavlja i upravo u tom procesu sadržan je pravi duh Grožnjana. I sve dok se Grožnjanci, i oni nekadašnji i ovi sadašnji međusobno isprepliću, i Grožnjan i priroda koja ga okružuje strujat će svojim istinskom životnom snagom. Pri tom uopće nije važno da li bi to bilo nekad, sad ili u nekom budućem vremenu. Stvarnost je oblikovana samo iz onoga što smo sposobni osmisliti i proizvesti.« Osječaji govore o refleksiji identiteta i iskazuju neoborivo i neizbrisivu vizualnu narativnost.
Kad govorimo o značenju izložbe koja se priprema, želim u ovom uvodnom zapisu naglasiti spomenutu osvjedočenu ulogu kataloga »Grožnjan« iz 1977. godine. kojeg je izdavač Likovni susret Subotica (tekstove su priredili uz Vladimira Malekovića još i Nina Pirnat, Stane Bernik i urednik Gábor Szilágyi), u kojem je bila temeljito katalogizirana do tadašnja opsežna djelatnost i učinkovitost grožnjanskih likovnih umjetnika, te uz to otisnuti temeljni dokumenti i ozbiljan broj reprodukcija. Primjereno je, da na ovom mjestu također naglasimo činjenice, da moramo poštovati brojne tekstove (i uvodne govore) uz samostalne i kolektivne izložbe, te da su pored spomenutih kritičara i pisaca do danas kao dugogodišnji grožnjanski kroničari i kritičarski pratitelji znatno i vidljivo doprinijeli skulptor Eugen Borkovsky (kustos grožnjanske Gradske galerije i pisac) te slikar Rok Zelenko (napisao o Grožnjanu književni rad i vodič).
Tako su objavljeni rječiti pogledi i kronike, o čemu će progovoriti najavljena kompleksna izložba, prikaz razgibanog i ispunjenog likovnog življenja u Grožnjanu. Njegovo nadasve rastuće širenje i međunarodni odjeci, koji su tako slikovito i neizbrisivo označili Grožnjan Grad umjetnika, su u devedesetim godinama počeli slabiti. Nešto sa iseljavanjem inače djelatnih Grožnjanaca, koji su gradić napustili ili morali napustiti, a nešto po zakonima prirode, s nepovratnim oproštajima umjetničkih i kulturnih protagonista Grožnjana – Grada umjetnika. Smanjio se broj mnogih relevantnih i priznatih umjetničkih galerija (u najboljim vremenima u Grožnjanu ih je djelovalo najmanje dvadeset), gasiti se počela i njihova povremena galerijska djelatnost, jer više nije bilo inspirativne programske dinamike, koja ih je ranije angažirano ispunjavala. Sukcesivno su u zadnje vrijeme počele prevladavati većinom galerije i botege s iskomercijaliziranim i suvenirskim proizvodima, što je, kao što primjećujemo, postala nužda turističkog Grožnjana. Sada smo u stanju, kada se pitamo, što i kako činiti, da bi s novim kreativnim pobudama ponovno uhvatili odbljesak nekadašnjeg iskonskog Grožnjana – Grada umjetnika na domaćem i međunarodnom kulturnom zemljovidu? Što činiti, da bi se krivulja »grožnjanskog kreativnog žara« ponovno počela razrastati, izdašnije izroditi plodove i utvrđivati se u željenu znakovitu obilježenost znakovitošću Grožnjana – Grada umjetnika. A istina je i da smo ga pred očima uvijek živo zamišljali kao »virtualni muzej grada umjetnika« i željeli doživjeti kao ostvareno prisustvo. Uz nekoliko još uvijek aktivnih grožnjanskih autentičnih galerija, raznolikoj, smislenoj i značajnoj djelatnosti gradske umjetničke galerije Fonticus te likovnih Ex tempora, na kojima bi trebali još izoštriti mjerila za iniciranje kvalitetnije i prodornije likovne kreativnosti, trebalo bi s više razumijevanja i potpore doseći učinkovitiju revitalizaciju sadržajnih ciljeva, koji bijahu možda pred pedeset godina motivacijsko istina izazivački previše idealistično upisani u sadržaje likovnih programa Grožnjana – Grada umjetnika. Sada, kad se uz nadolazeću pedesetogodišnjicu prisjećamo dosega, koji su na kulturnu kartu nastupno urisali Grožnjan – Grad umjetnika, na njega se još oslanjaju propagatori i afirmatori. Da li je ta tradicija još uvijek relevantna? Kad se uz Grožnjan u kulturnim i turističkim publikacijama te reklamnim porukama naglašava i izdvaja sintagma Grad umjetnika, potrebno je iskazanu znakovitu oznaku plasiranu etički odgovorno i pažljivo. Moguće ju, u konačnici treba spominjati tek kao vrijednu kulturnu baštinu, te ju stvaralačkim naporima još uvijek živjeti s fikcijama i utvarama iz prošlosti ili ju opredmetiti s ostvarivom razvojnom projekcijom Grožnjana, odlučnije dati potporu i značenje kreativcima kao čimbenicima Grada umjetnika u sinergijskom kontekstu s odgovornima područne i šire društvene zajednice.
Stane Bernik, 18. VIII. 2014.
Kronologija „Grada umjetnika” 1965. – 1995.
– 1965. godine Grožnjan je 10 godina napušten. U naselju živi cca 70 stanovnika, ali se iseljavanje nastavlja. Dvije trećine zgrada je praznih, mnoge su devastirane a nekoliko je izgorjelo. U naselju djeluje Mjesna zajednica, a nekretninama upravlja Staratelj zgrada.
– 1964. Općina Buje na inicijativu kipara Aleksandra Rukavine, koji djeluje kao likovni pedagog, upućuje Savezu udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije pismo s pozivom, da u Grožnjanu organiziraju likovnu koloniju. Krajem godine SULUJ prosljeđuje pismo republičkim udrugama.
– 19. veljače 1965. komisija Društva likovnih umjetnika Slovenije posjećuje Buje i Grožnjen te sklapa ugovor u najmu za dvije zgrade. Početkom travnja sastaju se delegacije DSLU i ULUH (Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske), te odlučuju da zajednički osnuju likovnu koloniju. Aleksandar Rukavina predlaže naziv: „Grad umjetnika”.
– Početak aktivnosti dogovoren je za 2. svibanj 1965. godine. Tog je dana otvorena prva izložba u Gradskoj galeriji, nekadašnjoj školi, a Aleksandar Rukavina od gradonačelnika Buja Lina Gorjana prima ključeve grada.
– Umjetnici koji su tada djelovali u Grožnjanu bili su:
– ULUH: Anto Babić, Aleksandar Buneta, Vera Dajht Kralj, Jozo Janda, Ante Kuduz, Aleksandar Rukavina, Josip Biffel, Zdravko Tišljar, Mladen Galić, Željko Hegedušić, Zdravko Rajković, Ljerka Filakovac, Priska Kulčar, Ivo Lovrenčić, Vladimir Pavoković, Hrvoje Šercer, Štefanija Šoštarić…
– ULUPUH: Marija Zidarić, Mirjana Rajković, Mirjana Mlinarić Maleković, Jasna Kozlović Heim
– DSLU: Janez Pirnat, Drago Tršar, Janez Boljka, Zoran Didek, Floris Oblak, Ivan Seljak Čopić, Miha Maleš, Miloš Požar, Drago in Nande Vidmar, Sonja in Karel Zelenko, Jože Spacal, Štefan Planinc
– ULUS: Milinko Miković, Mišo Šarić, Miloš Bajić;
– Likovni susret Subotica: Imre Dević, Hunor Gyurkovics, Fernc in Magdolina Kalmar, Dušan Mašić, Radmila Radojević, Gabor Szilagy, Irena i Jozef Togyeras, Šandor Torok
– Sklopljeni su ugovori za devedesetogodišnji najam zgrada. Prvi su najamnici (citiram spisak): Dajht Vera (kiparica), Priska Kulčar (slikarica), Pipinić Čedomir (slikar), Filakovac Ljerka (slikarica), Drempetič Zorislav (slikar), Bifel Josip (slikar), Galić Mladen (slikar), Labaš Jure (slikar), Miković Milinko (slikar), Sramadei Ante (slikar), Vukadin Stanko (kipar), Zidarić Marija (dizajner), Malešević Dušan (slikar), Franković Eugen (povjesničar umjetnosti), Tišljar Zdravko (slikar), Sorko Mirjana (keramičarka), Imre Dević (slikar), Mijić Inka (slikarica), Rajković Zdravko (slikar), Buneta Aleksandar (slikar), Martinko Josip (slikar), Gerić Vladimir (režiser), Svečnjak Vilim (slikar), Bahorić Belizar (slikar), Hotko Ervin (slikar), Vitez Ivan (slikar), Kuduz Ante (slikar), Jeličić Josip (kipar), Polić Ico (slikar), Šarić Mišo (kipar), Marinović Josip (slikar), Dolenc Franjo (slikar), Grčko Slavko (slikar), Sulejman Lelić (glumac), Bernot Breda (dizajner), Dominko Miligoj (slikar), Karel Zelenko (slikar), Ivan Seljak Čopič (slikar), Floris Oblak (slikar), Požar Miloš (slikar), Vidmar Drago (slikar), Marjan Sedej (snimatelj, TV Ljubljana), Tršar Drago (kipar), Maleš Travica (arhitekt), Mušič ing. Vladimir (arhitekt), Kragelj Miro (režiser), Križaj Svetozar (arhitekt), Sevnik Majna (koreograf), Jemec Andrej (slikar), Bizovičar Milan (slikar), France Peršin (slikar), Savo Sovre (slikar), Todori Janez (građevinar), Gruden Janez (slikar), Planinc Štefan (slikar), Didek Zoran (slikar), Pirnat Janez (kipar), Kvas Ferdinand (keramičar), Omladič dr.Franjo (sudac), Boljka Janez (kipar), Boljka Miha (inženjer), Černe Peter (kipar), Vladimir Kralj (književnik), Ščepanović Ratko (asistent), Lada Zei ( prifesor), Mušič Vladimir (arhitekt).
– U tadašnjim razmišljanjima cilj bila je prvenstveno obnova i revitalizacija zgrada, likovna djelatnost bila je u drugom planu. Jednu veću zgradu dobile su 1966. godine u najam Majstorske radionice Krste Hegedušića, Antuna Avgustinčića i Vanje Radauša. Tu su tokom ljeta boravili kasnije afirmirani umjetnici: Marina Abramović, Bosanac Milenko, Friščić Ivo, Duga Marija, Jakelić Vlado, Janjić Ratko, Nives Kavurić Kurtović, Kauzlarić Zlatko, Keser Zlatko, Lenček Alice, Pandur Ludvik, Šutej Miroslav, Tišljar Zdravko, Uglješević Nebojša. (Djelovanje Majstorskih radionica u Grožnjanu iziskivalo bi posebnu studiju, pošto nam njihova arhiva trenutačno nije dostupna.)
– U šezdesetim godinama prošlog stoljeća bila je velika migracija; mnogi su uzimali zgrade, pa odustajali. Umjesto njih dolazili su novi.
– 1969. osnivanjem Kampa Međunarodne federacije Muzičke omladine sve slobodne zgrade bivaju rezervirane za potrebe kampa.
– Matične likovne udruge izgubile su interes, pa je u listopadu 1969. osnovano Udruženje likovnih, kulturnih i javnih radnika Grožnjan u okviru kojeg su organizirani likovni projekti i razmjene, koje su započele 1967. godine izložbom grožnjanskih likovnjaka u Piranu.
– 1967. u Grožnjanu dobiva domicil Studio za ranu glazbu iz Muenchena (Thomas Binkley, Andrea von Ramm, Sterling Jones, Willard Cobb) čime započinju glazbeni programi.
– 1967. Koloniji se pridružuju kompozitor Božidar Kantušer (Pariz) i slikarica Grace Renzi Kantušer (USA).
– 1969. po idejnom rješenju kipara Petra Černeta sagrađena je na grožnjanskom groblju spomen kosturnica.
– 1972. sudjeluje se u restauraciji crkvice Sv Ivana Krnjelita.
– 1974, prema idejnom projektu slikara Zdravka Rajkovića, postavljen je spomenik grožnjanskom partizanskom bataljonu.
– 1974. Gradska galerija prelazi pod upravu Narodnog sveučilišta u Bujama.
– 1974/75. projekti srednjevjekovnog kazališta Andree von Ramm.
– 1976. koloniji se pridružuje Udruženje likovnih umjetnika Kosova.
– U sedamdesetima otvaraju se brojne privatne galerije i ateljei. Navodim spisak iz 1976. godine: Studio B73 (dr. Stane Bernik i Senja Bernik); Stara kovačija (Jože Spacal); Smokvin list (Željko Borčić); Cabinet d’Art (Janez Pirnat); Galerija Kozlović (Jasna i Ecio Kozlović); Galerija Jedan plus (Zdravko i Mirjana Rajković); Atelje Gal (Štefan i Mica Planinc); Atelje Grčka (Slavko Grćko); Galerija Čuk (Grace Renzi Kantušer); Galerija Leone (Janez Boljka i Peter Černe); Galerija Togy (Irena i Jozef Togyeras); Galerija Z (Sonja, Karel i Rok Zelenko); Atelje Kulčar (Priska Kulčar; Institut za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta iz Zagreba; Galerija M65 (Marija Zidarić; Studio Baja (Miloš Bajić); Galerija Ars medica (dr. Miha i Kristina Likar); Galerija MM (Mirjana Mlinarić Maleković); Atelje Drempetić (Zorislav Drempetić); Atelje Šoštarić (Štefanija Šoštarić); Atelje Abramović (Marina Abramović); Atelje Čopič (Ivan Seljak Čopić); Atelje Dovjak (Betka Dovjak); Galerija Imre Dević (Radmila Radojević); Studio Filakovac (Ljerka Filakovac); Zidna galerija (Henrik Marchel); Atelje Porta nova (Aleksandar Buneta); Galerija T 70 (Tamara Janković); Atelje Lovrenčić (Ivan Lovrenčić); Kolonija Likovnog susreta Subotica; Galerija LS (Likovni susret Subotica); Galerija Kosova (Udruženje likovnih umjetnika Kosova ULUK-SHAFK).
– 1979. skupljaju se sredstva za popravak crkvice Sv. Kuzme i Damjana.
– 1978-81. studijski tečajevi Akademije za likovnu umjetnost u Ljubljani.
– 1980. u zgradi Božidara Kantušera djeluje odjel BIMC (Bibliotheque internationale de Musique contemporaine).
– U osamdesetima u Grožnjanu se trajno nastanjuje nova generacija likovnjaka: Karel i Marta Pavlinc, Cvitko David Simić, Igor Korday, Sergio Gobbo, Ranko Pavić, Leonida i Rok Zelenko.
– 1983. je posljednja redovna skupština ULKJR Grožnjan.
– 1985. počinje međunarodna kiparska škola Kornarija u Marušićima. Kipari Masayuki Nagase, Gail Moris i Carlos Lizaraturry trajno se nastanjuju u Marušićima.
– 16. IX. 1985. umire Aleksandar Rukavina
– 1986. u gradskoj galeriji otvorena izložba “Povijesna baština Grožnjana”.
– 1987. zbog prestanka djelovanja ULKJR Grožnjan i pasivnosti Narodnog sveučilišta u Marušičima je formiran Inicijativni odbor za razvoj likovne djelatnosti u grožnjanu u sastavu: Tomo Gerić, Burhan Hadžialjević, Željko Sušek i Rok Zelenko.
– 1988. prof. Ivan Lovrenčić oslikao crkvicu Sv. Kuzme i Damjana koja je obnovljena po projektu arhitekta Franceta Kvaternika.
– 1989. Ivan Seljak Čopič završava rad, zgrafitto „Četiri jahača apokalipse” na grožnjanskom groblju.
– 1990. opčina Buje formira Savjet Grožnjana, kojemu predsjeda prof. Vlado Seljan, te savjet galerije, koji mijenja naziv gradske galerije u Galerija Fonticus. Sklopljen je dogovor o stručnoj suradnji Galerije Fonticus i Moderne galerije u Rijeci.
– 8. VII. 1991. potvrđen je statut Art – cluba kao novog oblika organiziranja grožnjanskih stvaralaca te intelektualaca iz šireg područja. Članivi su bili (prema spisku): Rok Zelenko, Slađan Dragojević, Davorin Kaurić, Ratimir Marašek, Sergio Gobbo, Vesna Đević, Zoltan Toth, Igor Kordey, Lorella Limoncin Toth, Jelena Isakovska, Marta i Karel Pavlinc, David Simić Dodoja, Marko Bastaić, Mira i Ranko Pavić, Milivoj Postružin, Petar Mileta, Stojan Stanković, Claudio Ugussi, Janez Pirnat, Štefan Planinc, Marino Cettina, Raul Host, Vladimir Lonzarić, Štefanija Šoštarić, Vedrana Gamboc, Nada Šporčić, Azra Đindo, Sandor Huzsar, Ivan i Slavica Nilaš, Priska Kulčar, Adriana Vascotto, Melanija i Ivan Krajina, Predrag Marić, Ana Zubčić Kuhar, Paulina Kmet, Vjeran Zuppa, Sonja i Karel Zelenko, Peter Černe, Burhan Hadžialjević, Ivana Paula Gortan, Franko Gergorić, Loredana Bogliun Debeljuh, Irena Urbič, Rita Počekaj, Predrag Marin, Berislav Valušek, Masayuki Nagase,Tatjana Ziherl, Lorena Šverko, Krešimir Medved, Hrvoje Livada, Vojko i Gioetta Mikluš, Milojka Marcan, Marinko Narančić, Vivian Jušić, Juergen Karwelat, Mira i Naser Žitinja, Melita i Milan Livada, Čedomir i Bojana Milevoj, Asja i Krešimir Marić, Želimir Christ i Mirjana Zorić. Osnivanja se poklopilo s raspadom Jugoslavije i početkom sukoba, pa je djelatnost bila usmjerena u humanitarne manifestacije. Poslije dvije godine klub je prestao s djelatnošću.
– 20. listopada 1991. u Grožnjanu je prva izložba i koncert humanitarnog projekta Aid-Croatia, slijede manifestacije u Rijeci, Brtonigli i Klagenfurtu (Austrija).
– 1992. na inicijativu Juergena Karwelata, njemačke, slovenske i hrvatske likovne udruge sa Art-clubom organiziraju skupljanje umjetničkih radova na formatu A4 u humanitarne svrhe pod nazivom „Kunstband durch Europa-Umjetnici protiv rata”. Sakupljeno je oko 300 radova koji su bili predstavljeni u Berlinu, Bonnu, Dresdenu, Brtonigli te 21. kolovoza 1993. u Grožnjanu. U toku izložbe došlo je do puštanja krova pa je galerija do daljnjeg zatvorena.
– 1993. godine ponovo je formirana Općina Grožnjan. Galerija Fonticus obnovljena je 15. lipnja 1995. godine i od tada djeluje u sklopu općine. Afirmira se treća generacija grožnjanskih umjetnika: Jona Gal Planinc, Viktor Bernik, Urša Piskar, Tamara Ukrainčik, Marino Jugovac, Pamela Ivanković, Vladimir Janušić i drugi, čiji će se rad predstaviti slijedeće godine.
– 1998. godine formiran je grožnjanski ogranak Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre.
Rok Zelenko
Grad kojeg su spasili umjetnici
Uz ne malo uzbuđenja krenuli smo oblikovati ovaj projekt. Rok Zelenko je napravio ogroman posao, priredio je Kronologiju Grada umjetnika od osnivanja do 1995. godine. Zamoljen je Stane Bernik, likovni kritičar, profesor i poznavalac aktera i događanja prvog dijela života likovnog Grožnjana, da napiše komentar vezan uz te godine. Tako je nastao predgovor ovom projektu. Želim Stanetu i Roku iskreno zahvaliti na strukovnoj i kolegijalnoj suradnji i na još jednom njihovom doprinosu kreativnom Grožnjanu!
Ova prezentacija događa se u godini koja prethodi 50. godišnjici postojanja Grada Umjetnika. Ona je svojevrsni oficijelni uvod u program radnog obilježavanja ove značajne godišnjice. Tijekom ove i slijedeće godine održavati će se samostalne prezentacije svih likovnih stvaralaca Grožnjana koji se žele predstaviti. Biti će to prilika za svojevrsnu reviziju stanja likovnog Grožnjana. Uz to, kolektivno će se predstaviti autori razdoblja koje ovim projektom nije pokriveno.
Ove smo godine obilježili i 45. godina Međunarodnog kulturnog centra hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu. Iako su oba izražajna medija umjetnička teško ih je uspoređivati. Posebnosti ovih kreativnih djelatnosti svakodnevno dolaze do izražaja: likovnjaci rade individualno i vezani su uz prostor, a većini je glazbenika pokretljivost moguća. Likovna djelatnost, posebno slikarska i crtačka je tiha a muzička to nije. U tom smislu likovna djelatnost ima karakteristiku svojevrsne samozatajnosti. No, umjetnici, svaki ponaosob, birajući medij izražavanja, moraju prihvatiti i konzekvence djelatnosti.
Svaka obljetnica izaziva potrebu inventure, pogleda unazad, ali i potrebu analize situacije i ideja za budućnost. Uvijek na početku mora biti Grožnjan i interes cjelokupne zajednice Grada umjetnika. Jedan od problema kojeg žele riješiti i likovnjaci i glazbenici je intencija da Grožnjan funkcionira cijelu godinu. Ukoliko se djeluja cijele godine, postajemo drugačiji od službenog turizma u kojem aktivnosti traju samo tri mjeseca. Ovim ciljem predvodi se Gradska galerija Fonticus uz podršku općine Grožnjan, pa već duži niz godina privlači umjetnike i publiku tijekom cijele godine. Uz to, za Grožnjan je važna manifestacija Ex tempore koja, na samom kraju službene turističke sezone privuče više stotina umjetnika i mnogobrojnu publiku. To čine i umjetnici koji dugi niz godina žive i rade na Grožnjanu i koji nisu podlegli komercijali. Na njima zapravo počiva umjetnički Grožnjan iako je, na žalost, primjetljiva ponuda naglašeno suvenirskih predmeta u samozvanim galerijama. Nade budi, nadamo se ne samo teoretski, ove godine predstavljen plan pokretanja Multimedijalnog centra. Bilo bi lijepo da ideja uspije i da naši potomci mogu proslaviti barem stotu godišnjicu Grada umjetnika.
Ova prezentacija, svjedočanstvo prošlih aktivnosti, navodi nas promišljanju recentnog stanja okruženja. U vremenu koje nas, unatoč globalizaciji zapravo sve više podčinjava, kriterij tržišta poput plime potapa i kreativnost. Vrijeme sadašnje potisnulo je školski likovni i glazbeni odgoj na margine edukacije. Umjesto njih nisu se pojavila neka druga kreativna područja. Smanjen im je broj školskih sati a zauzimaju ih dogmatski sadržaji poput religija. Bolonjski procesi studiranja uvode poslušnost, specijaliziranost podobnu kapitalu i centraliziranom profitu. Prisjetimo se, da je Giordano Bruno podlijegao tržištu, ne bi bio suđen. Ovako je, kreativno misleći bio spaljen. Promocija ove reforme školstva kaže: „Jedna od najzanimljivijih novosti koje donosi Bolonja je mobilnost na europskom tržištu znanja i rada.” Da li znanje i kreativnost smiju podleći kriterijima tržišta? Nikako da shvatimo da zaradu samo treba pravedno podijeliti! Da li ćemo se kao naši prethodnici, osnivači Grada umjetnika, uspjeti oduprijeti komercijalizaciji? Optimistički vjerujem da je na Grožnjanu, gradu kojeg su spasili umjetnici, još uvijek prisutan stvaralački neposluh.
Eugen Borkovsky, 2014.
Impressum: Izdavač: Gradska galerija Fonticus, Općina Grožnjan, HDLU Istre; Urednik: Eugen Borkovsky; Realizacija projekta: Rok Zelenko, Eugen Borkovsky; Tekstovi: Stane Bernik (predgovor katalogu), Rok Zelenko (Kronologija „Grada umjetnika” 1965.-1995.), Eugen Borkovsky (komentar); Dizajn: studio E.V.B.: Tisak Comgraf Umag; Tiraža: 300 kom; info: www.akademija-art.hr, ISBN: 978-953-7121-61-7
GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2014 GRISIGNANA Cittá degli artisti
