Grupa OR, udruga koja promiče održivi razvoj (okolišnu, društvenu i ekonomsku održivost) i bliska je Održivom razvoju Hrvatske (ORaH) u HND-u održala tribinu na temu ‘Održivo gospodarstvo – izlaz iz krize’ na kojoj su uvodna izlaganja održali prof. dr. sc. Zlatan Reić, član Predsjedništva ORaH-a (Kako do održivog gospodarstva?); prof. dr. sc. Davor Škrlec, potpredsjednik ORaH-a (Održiva energetika); Gordan Cmrečki, dipl. ing. arh., član Predsjedništva ORaH-a (Održiva arhitektura) te Sonja Karoglan Todorović, dipl. ing. (Održiva poljoprivreda).
Tribinu je moderirala dr. sc. Mirela Holy, predsjednica ORaH-a. Na tribini je upozoreno da provedbom ekonomskih modela koji su doveli do krize nije moguće izaći iz krize. Zbog toga političke opcije koje svoje gospodarske programe temelje na neoliberalnom konceptu ne mogu izvesti državu iz krize. Koncept ‘održivog gospodarstva’, za razliku od neoliberalnog, temelji se na strukturnoj kvalitativnoj reformi javne uprave i njenom prevođenju u efikasan, brz, transparentan i pravedan servis građana. Bez te temeljne reforme nije moguća održiva gospodarska reforma. Održivo gospodarstvo promiče koncept dugoročno zdrave ekonomije čija je kičma veliki broj uspješnih manjih i srednje velikih tvrtki ili projekata, a ne kratkoročni rast gospodarstva koji se temelji na realizaciji manjeg broja velikih ili mega projekata o čijoj uspješnoj realizaciji i preživljavanju ovisi ukupna ekonomija države. Takav je koncept neodrživ i iznimno rizičan, ali i netransparentan jer u povlašteni položaj stavlja velike investitore u odnosu na srednje i male investitore.
Temeljne pretpostavke održivog gospodarstva su i uvođenje strateškog i planskog pristupa u ekonomsku politiku, odnosno donošenje dugoročne, realne i održive gospodarske strategije te temeljita promjena razvojne paradigme u kojoj je država hardware koji određuje planove razvoja i pravila igre, a tržište software. U Hrvatskoj je uprava koja se temelji na 500-njak jedinica lokalne i regionalne samouprave ekonomski i operativno neodrživa te je nužan temeljiti administrativno-teritorijalni preustroj te potpuno drugačije razumijevanje odnosa rada i kapitala, piše Mojzagreb.info.
Uz ove strukturne i nacionalne prepreke održivo gospodarstvo mora voditi računa i o globalnim ograničenjima poput klimatskih promjena, krize neobnovljivih energetskih izvora, ugroženosti svih prirodnih resursa, izvjesnom porastu cijena hrane u budućnosti, povećanju nejednakosti u dohocima, te masovnom ugrožavanju slabijih slojeva stanovništva.
Ideja održive proizvodnje i potrošnje direktno je povezana s idejom državne ekonomske samostalnosti ili samo-održivosti koja se manifestira ili očituje iz tri ključna sektora: održive energetike, održive proizvodnje hrane te upravljanja/gospodarenja vodnim resursima jer nijedno društvo ne može preživjeti bez vode, hrane i energije. S obzirom na to da Hrvatska uvozi oko 50% hrane i energije u ovim sektorima postoji prostor za rast BDP-a i zapošljavanje velikog broja ljudi.
Održiva, ekološka-biološka-organska poljoprivreda; održivi i ekološki turizam; zelena gradnja i održiva arhitektura; energetska učinkovitost u sektorima zgradarstva, rasvjete, toplinarstva i prometa; obnovljivi izvori energije; zelene tehnologije u industrijskoj proizvodnji, obradi otpada i otpadnih voda u razvijenim državama svijeta u posljednjih su desetak godina najpropulzivnije gospodarske aktivnosti koje bilježe najveći i kontinuirani rast.
Iako u hrvatskoj javnosti prevladava stav da se tzv. zelena politička agenda svodi na protivljenje realizaciji mnogih gospodarskih projekata te da je neprijateljska prema svim gospodarskim djelatnostima i kao takva ne može oporaviti ekonomiju i zapošljavati, stvarnost je dijametralno suprotna jer se u razvijenim zemljama u posljednjih desetak godina upravo provedbom projekata održivog razvoja (OIE, održiva poljoprivreda, održiva gradnja, upravljanje otpadom i vodama) otvorilo i otvara najviše novih radnih mjesta. (Foto: Patrik Macek/PIXSELL, Dalje)
