U Zagrebu u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u petak 18. ožujka 2016. održan je okrugli stol na temu Osijek 2020. – kandidat za Europsku prijestolnicu kulture nakon kojeg je potporu osječkoj kandidaturi dalo 18 uglednih članova HAZU koji su rođeni i školovali se ali i djelovali ili i dan danas djeluju na području Osječko-baranjske županije
Ivan Raos
Prijedlog kandidature Grada Osijeka za naslov Europske prijestolnice kulture 2020. u HAZU su članovima Akademije predstavili gradonačelnik Grada Osijeka Ivan Vrkić i zamjenik gradonačelnika Vladimir Ham. Pritom je Glavni tajnik Akademije akademik Pavao Rudan goste podsjetio da je Osijek rodni grad biskupa Josipa Jurja Strossmayera na čiji je prijedlog Hrvatski sabor 1861. osnovao Akademiju.
Gradonačelnik Vrkić spomenuo je veze Hrvatske akademije s Osijekom u kojem od 1974. djeluje Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU, a od 1975. i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u čijem osnutku su sudjelovali i Akademijini članovi. „Hvala vam što prepoznajete našu muku, našu ambiciju i naš kapacitet“, poručio je Vrkić.
Zapravo još uvijek je Osijek u igri među nekoliko hrvatskih gradova koji se natječu za titulu Europske prijestolnice kulture 2020., jer je ušao u uži izbor zajedno s Pulom, Rijekom i Dubrovnikom. Pitanje je koji će hrvatski grad ponijeti tu titulu, zajedno s još jednim gradom iz Irske, znat će se 24. ožujka kad će sva četiri grada u Zagrebu predstaviti svoje završne programe pred Povjerenstvom neovisnih europskih stručnjaka.vršne programe pred Povjerenstvom neovisnih europskih stručnjaka.
Ipak šest glavnih kriterija poštovat će se pri donošenju konačne odluke: doprinos dugoročnoj strategiji, europska dimenzija, kulturski i umjetnički sadržaj, sposobnost provođenja, doseg i upravljanje projektnim ciklusom. Stoga su uvelike svrhovite inicijative Europskih prijestolnica kulture kao što su jačanje identiteta, raznolikosti i europske dimenzije u kulturskoj ponudi gradova, pa i putem međunarodne suradnje, proširivanje pristupa i sudjelovanja u kulturi, jačanje kapaciteta u kulturskom sektoru i njegovih veza s drugim sektorima ali i podizanje međunarodnog profila gradova kroz kulturu.
Zapaženo je o osječkoj kandidaturi govorio zamjenik gradonačelnika Vladimir Ham koji je istaknuo da se Osijek odlučio kandidirati svjestan potrebe svoje temeljne društvene i strukturske preobrazbe. „Već sam rad na tome da se ova titula dodijeli Osijeku za grad znači razvojni zamah“, kazao je Ham.
Strategija Osijeka 2020. realizira se u četiri programska stupa kojima je krovni motiv prikaz molekule kisika (izveden iz Osijek 2020 – O2) čime se poručuje da je kultura kisik koji prožima Osijek ia djelomično i regijski obruč kojima udahnjuje novi život.
Programski stup Hakiranje budućnosti naslanja se na arheološko i industrijsko naslijeđe Osijeka i regije i oživljuje ih sadržajima utemeljenim na digitalnim platformama koje se koncentriraju na razvoju kulturskih i kreativnih industrija i industrije softvera, uz revalorizaciju gradske materijalne baštine. „Želimo kulturu koja ne će biti samo u centru, nego na ulicama i parkovima, u svakoj gradskoj četvrti i mjesnom odboru kako bi bila blizu građanima“, istaknuo je Ham.
Programski stup Park kulture referira se na materijalno i nematerijalno kultursko naslijeđe Osijeka, uključujući i znanstvene velikane među kojima se ističu nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog ali i Milutin Milanković, dok programski stup Živa polja ishodište pronalazi u ruralnom okruženju Osijeka, prirodnim bogatstvima i poljoprivrednim površinama što uključuje projekte uzgoja zdrave hrane, očuvanja prirode, aktiviranja šumskih prostranstava, močvara i agrikulturskih resursa kao dinamične pozornice kulture.
Programski stup Mostovi preko voda referira se na multikulturizam, multietnicizam i multireligioznost Osijeka a donekle i regije, u njihovu jedinstvenu mirovnu misiju koja uključuje i mirnu reintegraciju Hrvatskog podunavlja kao donekle uspješan svjetski jedinstven poduhvat. U taj dio programa Osijek planira uključiti i druge slavonske gradove, ali i gradove iz okolnih u susjedstvu država: Pečuh, Baju, Novi Sad, Sombor, Suboticu, Apatin i Tuzlu.
Posebnu potporu kandidaturi Osijeka izrazila je voditeljica Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Osijeku akademkica Vlasta Piližota i upravitelj Zavoda prof. emer. Antun Tucak, dopisni član HAZU koji je ukazao na podatak kako je s područja Osijeka do sad bilo 55 članova Akademije.
Akademik Ferdo Bašić govorio je o kontinuitetu urbanog života na širem području Osijeka koji je započeo istodobno kad i u najstarijem gradu na svijetu Jerihonu i koja traje vjerojatno deset tisuća godina.
Akademik Andrija Mutnjaković istaknuo je ulogu Osijeka kao značajnoga grada u njegovom regijskom kontekstu kao mosta civilizacija koji postojano datira još od antičkih razdoblja pa sve do današnjih dana. Dok je akademik Ivan Cifrić dodao kako kandidaturom Osijek šalje poruku da gradi mostove u razdoblju kad se u Europi grade zidovi. Podsjetivši na bogatu osječku kultursku baštinu, pritom je poručio kako Osijek nikad nije obzidavao svoju kulturu.
Na kraju je akademik Nenad Trinajstić spomenuo svoje poznanstvo i susrete s Lavoslavom Ružičkom i Vladimirom Prelogom koji su bili polaznici osječke gimnazije koja je jedina na svijetu iznjedrila dvojicu nobelovaca.
Ponižavajuće i sramotno je sve što čini i s čim se sve bavi i kakvim jezikom i nazivima se služi pa i koga pritom sve povlači za nos, ali i kakve ideje promiče Ivica Vrkić, sadašnji gradonačelnik hrvatskog grada Osijeka, i zamjenik gradonačelnika Vladimir Ham, u kojemu Hrvati katolici čine više od 90 % stanovništva. Zar se Ivica Vrkić kao gradonačelnik Grada Osijeka i dan danas u digitaliziranoj ovodobnici svijeta i Europe poziva na ispraznost i propuh tzv. „jugoslavenskih ideja“, pritom nastojeći se što bolje umrežiti „preko voda“, referirajući se na tzv. „multikulturalnost“, „multietničnost“ i „multikonfesionalnost“ „Osijeka i regije“ koje su uz hegemonizam i apsolutizam bile načelne odrednice na kojima je počivala prva i druga crkla tzv. „Jugoslavija“ koje su se diktaturom straha održavale a, obje su nastale, održavale se, ali i nestale u okrutnim zločinačnima.
Ivica Vrkić (1947.) kao gradonačelnik Grada Osijeka mnogo toga dobrog i korisnog s gradonačelničke pozicije mogao je učiniti za grad Osijek, pa i tzv. „regiju“ na koju se rado poziva. Međutim sve i kad bi htio on očito ne zna a niti umije, ili jednostvno kazano nije dorastao ovodobnici. Stoga, jer ostao je zakukuljen u ono što je kao Titov nadobudni „omladinac“ bivao 1971. Nije potrebno komenitrati tko je uopće mogao pa i kako je baš Ivica Vrkić bio izabran 1970. godine za predsjednika Saveza omladine Hrvatske?, kao jedan od mlađih sudionika hrvatskog proljeća. Ipak, koliko vidimo od kojeg se zasad još nimalo nije odmakao, pa ni zbog tog svojedobnog „omladinskog aktivizma“ u ovim ovodobnim okolnostima on nikako ne može donjeti vederinu i novi život a, kamo li prosperitet Osječanima.
Sve u svemu gledajući u objektivnim okolnostima ovodobne mogućnosti Grada Osijeka trebale bi biti beskrajno velike, na žalost njih nema. Ujedno kad promatramo nadobudnog osječkog gradonačelnika Ivicu Vrkića, tad vidimo kako ni on baš kao ni Grad Osijek nemaju gotovo nikakvih a kamo li sadanjosti prihvatljivih i zanimljivih ideja, pa čak i ne pokazuju bilo kakav a kamo li osmišljen koncept koji bi donio kakvu takvu perspektivu građanima Osijeka, izim zaostalosti i zatucanosti.
Naročito je bezrazložno što su nastojali uključiti pojedine ugledne članove i glavnog tajnika Akademije, i samu ustanovu HAZU u mutne i besmislene rabote za njihovu ispraznu i potpuno promašenu tzv. „Strategiju Osijeka 2020.“, za koju unaprijed koliko vidimo možemo zaključno ustvditi kako od nje nema ništa, makar su je htjeli nadobudno „realizirati kroz četiri programska stupa“.
