On se izgleda zaljubio u Varaždin pred petnaestak godina kad je ovdje bio u uniformi, kao i mnogi drugi naši umjetnici koji su se vraćali tom gradu svaki na svoj način. Katić se vraća kao likovni stvaralac, kao slikar, a prije svega kao sjajan crtač. Ako bih se mogao usuditi reći, na temelju ovih izložaka, a moram Vas upozoriti da u susjednoj galeriji ima još dvadesetak njegovih radova rađenih u drugim tehnikama; od ulja, pastela do akvarela, rekli bi smo, ono su "kolori", a ovo ovdje su "crno-bijele" slike odnosno crteži. Onda moram priznati da mi se ova izložba ipak više sviđa i mislim da je pokazao, ne samo jednu lakoću crtanja, nego i jednu odgovornost kojom je Varaždin, podcrtavam, portretirao.
Lakoća kojm on radi je samo prividna. Radi se zapravo o jednom pristupu koji je specifičan, a to je kroki. To je jedan brzi crtež da se zapamti motiv, ali dalje ovisi isključivo o autoru koliko će u taj crtež, u taj motiv, integrirati svoj vlastiti likovni rukopis, svoju osjećajnost i sve druge elemente koji idu uz nešto što zovemo umjetnost. Moram priznati da sam bio zaista ugodno iznenađen jer toliko motiva varaždinskih, prepoznatljivih, rađenih tako jednom preciznom rukom, doista nismo imali prilike vidjeti na mnogim dosadašnjim izložbama, čak i kad bi smo ih zbrojili zajedno.
U ovoj mapi su crteži rađeni isključivo ugljenom što je, također, specifičnost. Ne sjećam se da je poslije Gorana Merkaša, netko uopće ugljenom radio motive Varaždina. Ukratko, jedna izuzetno stroga likovna tehnika. Tu nema puno "mazanja", ako niste dobar crtač, onda nećete uspjeti. Nešto slično kao i u akvarelu, nema popravljanja.
Vidimo na ovim crtežima da je autor doista osjetio Varaždin, te nama najpoznatije varaždinske trgove, ulice, zakutke, rekli bi smo, u kojima smo se rado našli u nekim sentimentalnim trenucima. On ih je ovjekovječio na svoj autentičan crtački i slikarski način. Možemo mu biti zahvalni što je upravo Varaždinu posvetio i ove svoje dvije mape i ovu izložbu.
On je inače poznat kao slikar i drugih hrvatskih gradova, ali mislim da je ovo istovremeno rađeno s toliko ljubavi koliko i znalački. Jedan suvremeni autor podario je gradu Varaždinu i pridodao varaždinskoj riznici svoj opus. Ernest Fišer, 2000.
Slike:
Stjepan Katić (Varaždin, 2000.)
Akademija-Art.hr
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/trgovi-i-ulica-varadina-i/&description=Trgovi%20i%20ulica%20Varaždina%20I){kind=link}