Randy Schekman, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu (2013) i profesor biologije na kalifornijskom Sveučilištu u Berkeleyu, obratio se nedavno javnosti s upozorenjem da prestižni znanstveni časopisi svojom neprikladnom politikom publiciranja oštećuju znanost i znanstvena istraživanja
Posebno je prozvao tri poznata časopisa: »Nature«, »Cell« i »Science«. On ih smatra razvikanim tabloidima koji provode nasilje nad »ostatkom« znanstvene zajednice: »Znanost treba zaustaviti tiraniju luksuznih časopisa. Rezultat će biti bolja istraživanja koja bolje služe znanosti i društvu.«
Znanstveni glamur
Prestižni časopisi nametnuli su se kao jedini zastupnici vrhunske znanosti, kao službeni blagoslov za napredovanja u znanstvenoj karijeri, kao nužni uvjet za dobivanje dobrih projekata, novčane potpore… Smišljenom se politikom procjena kvalitete znanstvenog rada ograničila na jedan jedini kriterij – takozvani čimbenik utjecaja ili impakt faktor (IF) časopisa. Nametanje jednog mjerila za procjenu važnosti rada odgovara vodećim časopisima, jer oni su vlasnici najvećih impakt faktora. Schekman tvrdi da se takva ambalaža proizvodi manipulacijama: »Poput modnih dizajnera koji rade ograničene serije torba ili odijela, jer znaju da nestašica robe potiče potražnju, tako i urednici časopisa umjetno ograničavaju broj prihvaćenih radova.« S patvorenom etiketom visokog IF-a časopisi nude se na znanstvenom tržištu, privlače sljedbenike i korisnike koji plaćaju skupu ulaznicu za predstavu znanstvenog glamura.
Scientometrijsko nasilje
Nobelovac Schekman naziva impakt faktor »smicalicom« koja nije u interesu znanosti i javnosti, već je u funkciji brenda i profita luksuznih časopisa. IF časopisa ne govori ništa o sadržaju i vrijednosti objavljene studije, kao što ECTS bodovi ne govore ništa o studentskom razumijevanju pojedinog kolegija ili kao što broj »lajkova« ne govori ništa o kvaliteti komunikacije na nekom Facebook profilu. Impakt faktor je kvantitativni indikator koji, zapravo, govori o modnim trendovima u znanstvenim istraživanjima, a za koje Schekman smatra da su vrlo štetni za znanost. Izborom pristiglih radova urednici i izdavači časopisa nameću takozvana »sexy« područja istraživanja, čime obeshrabruju manje privlačna, ali mnogo važnija istraživanja. Napuhanim IF faktorom spomenuti časopisi žele monopol na tržištu znanstvenih informacija.
Znanstvenici – brokeri
Schekman podsjeća da su slični poremećaji zahvatili ekonomski sektor u kojem neprikladni poticaji i bonusi narušavaju stabilnost financijskog sustava i banaka: »Wall Street također mora prekinuti kulturu bonusa, kojom se potiču rizične investicije koje su (doduše) racionalne za pojedince, ali razarajuće za financijski sustav«. Prema Schekmanu, urednici i izdavači prozvanih časopisa ponašaju se poput burzovnih mešetara za koje su znanstveni radovi obična roba, koja se kupuje i prodaje pod nametnutim pravilima igre i pod uvjetima precijenjene valute (IF).
Schekman je svjestan da bolja rješenja u korist znanosti i društva nisu jednostavna. Neke je prijedloge nedavno objavio znanstvenoj javnosti u otvorenom (besplatnom) znanstvenom časopisu »eLife« (eLife 2013;2:e00855), a neke je objasnio laičkoj javnosti u političkom tjedniku »Guardian«. Njegov nastup je transparentan – želi svima prikazati patološke mehanizme u sustavu publiciranja znanstvenih radova i prokazati glavne aktere takvog znanstvenog nasilja. (Foto: Sedici.unlp.edu.ar, Valerije Vrček/GK)
