Iduća runda pregovora oko iranskog atomskog programa bi trebala potrajati do srpnja 2015. Dosadašnja bilanca ne obećava uspjeh. Argumenti su razmijenjeni, pozicije pregovaračkih strana nepromijenjene. Je li uspjeh moguć pita DW?
Nikada pregovarački partneri u sporu oko iranskog atomskog programa nisu bili bliže nego danas. To je proteklih dana poput vjetrenjače ponavljao njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier. I svejedno to nije bilo dovoljno za postizanje konkretnog sporazuma. Istekom roka za okončanje pregovora i postizanje dogovora (koji su definirali sami pregovarači) skupina 5+1, znači sve članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda s pravom veta plus Njemačka, i Iran usuglasili su se oko toga da se rok za postizanje političkog sporazuma ponovno produži. Novi rok je 1. ožujak 2015. godine. Svi detalji trebali bi se precizirati do srpnja iduće godine.
A do tada bi na snazi trebao ostati “prijelazni” sporazum dogovoren na pregovorima u studenom 2013. u Ženevi. Njime je predviđeno da Iran “zamrzne” ekspanziju svog atomskog programa i dozvoli pojačane kontrole. Zauzvrat vodstvo u Teheranu može računati s labavljenjem trgovinskih i financijskih sankcija. Iran bi ubuduće mjesečno mogao raspolagati s 560 milijuna eura (700 milijuna američkih dolara) sa svojih zamrznutih računa. To je “nagrada” za spremnost Teherana da ne poduzima nove mjere za širenje svog nuklearnog programa.
Time su obje strane na koncu konca ponovno samo kupile vrijeme. A vremena im nikada nije nedostajalo. Već oko desetljeća dvije strane pregovaraju. Najprije neslužbeno, a kasnije su argumenti razmjenjivani, pozicije precizirane i mali napreci ostvareni i u institucionalnom obliku. A rokovi za konačni dogovor uvijek iznova produžavani. Oko središnjeg pitanja, pitanja obogaćivanja urana i ukidanja sankcija, još nema dogovora.
Pritom su u oba slučaja već odavno poznate pozicije obiju strana. Kod pitanja obogaćivanja urana i jedna i druga strana ostaju kod svojih maksimalnih zahtjeva. Iran ustraje na tome da postojeća postrojenja za obogaćivanje urana ne “gasi”. A SAD inzistira upravo na tome.
“Po tom pitanju na obje strane su se pozicionirali odlučujući akteri”, kaže Oliver Meier, stručnjak za širenje nuklearnog oružja u berlinskoj Zakladi za znanost i politiku (SWP): “Na jednoj strani američki Kongres inzistira na tome da Iran reducira svoje kapacitete, a ne da ih samo ograniči. Na drugoj strani Vrhovni religiozni vođa, ajatolah Hamenei upravo to isključuje i najavljuje da će Iran svoje kapacitete proširiti.” (DW)
