Skip to content

Svjetska izložba stigla u zagrebački MUO – Guercino: svjetlo baroka

Bogorodica

Napisala i snimila: Nives Gajdobranski

Njegova su djela čudo koje zadivljuje

O njemu su daleke 1617. godine ovako pisali: „Veliki je crtač iznimno uspješan s bojama: on je čudo prirode, čudo koje zadivljuje onoga tko vidi njegova djela.” Da, riječ je o sjajnom autoru i jedinstvenoj izložbi – „Guercino: Svjetlo baroka” u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Da, nakon višemjesečnih priprema u Zagreb su stigla remek-djela Giovannija Francesca Barbierija, poznatijeg kao Il Guercino, jednog od najznačajnijih talijanskih baroknih slikara XVII. stoljeća. Izložba Guercino: Svjetlo baroka organizirana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Italije Giorgia Napolitana i predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.

5

Na press konferenciji 21. listopada govorili su: Nj. Eksc. Emanuela D’Alessandro, veleposlanica Republike Italije u Hrvatskoj, Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb, Vesna Kusin, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba, Piero Lodi, gradonačelnik Centa Tamara Perišić, pomoćnica ministrice kulture Republike Hrvatske, Gabriele Pace, zamjenik predsjednika Uprave Privredne banke Zagreb d.o.o., Marco Talamonti, glavni direktor Eni Croatia B.V. – Hrvatske podružnice i ravnatelj Hrvatskog Crvenog križa Branko Tomić, Vesna ledić,voditeljica odjela za marketing i PR, Malina Zuccon Martić,voditeljica pedagoškog odjela,pedagog savjetnik

talijanska veleposlanica u Hrvatskoj Emanuela DAlessandro

Izložba je ostvarena uz pomoć vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike Italije, Veleposlanstva Talijanske Republike u Zagrebu,Talijanskog kulturnog centra u Zagrebu, Pinakoteke iz Centa Pročelništva za kulturna dobra regije Bologna, Talijanske unije u Hrvatskoj, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, Muzeja za umjetnost i obrt i Turističke zajednice grada Zagreba uz sponzorsku podršku Privredne banke Zagreb, PBZ Card i ENI Croatia B.V.- Hrvatske podružnice i uz medijsko pokroviteljstvo Večernjeg lista, Europlakata i časopisa Zagreb, moj grad.

U ime sponzora, Gabriele Pace, zamjenik predsjednika Uprave Privredne banke Zagreb i Marco Talamonti, glavni direktor Eni Croatia B.V. Furio Radin, predsjednik Talijanske unije Ravnatelj Hrvatskog Crvenog križa Branko Tomić rekao je kako se nakon šest mjeseci stradali vraćaju kućama, imaju dovoljno hrane, no nedostaju im tanjuri i pribor za jelo, a MUO-u je zahvalan i zato što će osigurati besplatan ulaz na izložbu za djecu i mlade poplavljenih sela, kojima će HŽ omogućiti besplatan prijevoz do Zagreba. Tamara Perišić, pomoćnica ministrice kulture Republike Hrvatske zamjenice zagrebačkog gradonačelnika Vesne Kusin, talijanska veleposlanica u Hrvatskoj Emanuela D’Alessandro na konferenciji za novinare izrazila je uvjerenje da će, nakon Poljske, a prije Japana i SAD-a, izložba osvojiti i hrvatsku publiku.

Prisjetimo se prošlogodišnje uspješnice MUO-a ,S Caravaggiom u Europu – Večera u Emausu iz milanske Pinakoteke”, koja je bila svojevrsni dar Talijanske Republike Hrvatskoj u povodu našeg ulaska u Europsku Uniju. Ove godine Talijanska Republika obilježava svoje predsjedanje Vijećem Europske unije nizom vrhunskih kulturnih događanja, a veliko finale je upavo ova izložba u Zagrebu. Organiziranaje i ostavrena ona zahvaljujući odličnim političkim, trgovinskim i kulturnim odnosima Italije i Hrvatske, dugogodišnjoj suradnji zagrebačkih muzejsko-galerijskih ustanova sa srodnim institucijama u Italiji, ali i hvalevrijednom trudu Muzeja za umjetnost i obrt, te značajnoj potpori Privredne banke Zagreb, PBZ Carda i ENI Croatia B.V. Hrvatske podružnice, Hrvatska će javnost po prvi puta imati priliku vidjeti djela jednog od najvećih talijanskih baroknih slikara – Giovannija Francesca Barbierija, poznatijeg kao Il Guercino.

Vratimo se dakle Guercinu, čiji je život i te kako zanimljiv, ali i njegovim djelima koja su oduševljavala njegove suvremenike. Iako je kratkotrajan boravak u Rimu utjecao na njegov kasniji umjetnički razvoj, Guercino je veći dio života proveo u rodnom gradu Centu i nedalekoj Bologni, gdje je stvorio raznolik opus koji se opire strogom i jednoznačnom određenju kategorije baroknog stila. Njegova umjetnička radionica, osim naručitelja diljem Europe, privlačila je i umjetnike poput Diega Velázqueza. Tako se utjecaj Guercinovog stvaralaštva širio nadilazeći granice lokalne popularnosti. Stabilne životne okolnosti i uzlazna linija Guercinovog uspjeha u velikoj su mjeri doprinijele dugotrajnom djelovanju u lokalnoj sredini, koju je rad njegove radionice umjetnički osnaživao, i njegovom velikom utjecaju na talijansko i europsko slikarstvo baroka.

Izložbu kojoj su kustosi Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO iz Zagreba, Luigi Ficacci, pročelnik Odjela za umjetnička i povijesna dobra iz Bologne i Fausto Gozzi, direktor Gradske pinakoteke iz Centa, čine platna i freske, ukupno 35 djela, koja iscrpno prate umjetnički put Guercina. Izložba u Zagrebu traje od 29. listopada 2014. do 31. siječnja 2015., a zatim ova izložba putuje u Tokio i Sjedinjene Američke Države. Zanimljivo je da se ovom izložbom prikuplja novac za restauriranje Gradske Pinakoteke u Centu koja je stradala u potresu 2012. godine. S druge strane, sav prihod od prodanih kataloga izložbe u Zagrebu donirat će se Gradskom društvu Crvenog križa iz Vinkovaca za nabavu kuhinjskog pribora za 105 obitelji poplavljenog slavonskog sela Đurići. Tako su dvije elementarne nepogode, potres u Centu i poplava u Slavoniji, na simboličan način još više spojile dva prijateljska naroda Italije i Hrvatske.

6

Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a: Zagreb uz bok Rimu i Varšavi!

Donosimo riječi ravnatelja MUO-a: – Izvrsna suradnja između Muzeja za umjetnost i obrt i talijanskih partnera na čelu s veleposlanicom Republike Italije u Hrvatskoj, Njezinom Ekscelencijom Emanuelom d’Alessandro kao i Mariom Sicom, direktoricom Talijanskog kulturnog centra u Zagrebu, nastavlja se ovim zahtjevnim projektom predstavljanja slikarskog opusa Giovannija Francesca Barbierija (1591. – 1666.) poznatijeg pod nadimkom Il Guercino te će, zahvaljujući tradicionalno uspješnoj suradnji, po prvi put hrvatskoj publici biti predstavljen cjeloviti opus jednog od velikana europskog baroknog slikarstva.

Mogućnost da Muzej za umjetnost i obrt bude mjestom susreta s izborom od tridesetak remek- djela ovog umjetnika ne samo da je veliko zadovoljstvo i čast da se Zagreb nađe u nizu svjetskih metropola poput Rima i Varšave gdje su radovi Guercina prethodno bili predstavljeni, već je i jedinstvena prilika da se hrvatskoj publici pruži uvid u puni opseg i značaj djela umjetnika koji je svojim ostvarenjima bitno označio europsko slikarstvo 17. stoljeća. Izložba Guercino – Svjetlo baroka predstavlja umjetnika u rasponu više desetljeća njegova stvaranja – od ranih radova nastalih u rodnom Centu iz prvih desetljeća 17. stoljeća do kasnih djela nastalih u njegovoj zreloj bolonjskoj fazi. Guercino je bio slikar koji je, može se to slobodno reći, u svom slikarstvu povezao i sintetizirao niz različitih smjernica – od baroknog naturalizma ranih godina, do Guercina transponiranog preko Carraccija, do kasnije barokno- klasicističke linije Guida Renija, čiji je bio i izravni nasljednik u Bologni.

Izložba Guercino – Svjetlo baroka zasnovana je prvenstveno na njegovim radovima koji se čuvaju u Pinakoteci njegova rodnog grada Centa, ali također na izboru ponajboljih radova iz Bologne te nekolicine privatnih zbirki. Značajan dio ove izložbe čine pejzaži kojima je Guercino između 1615. i 1617. oslikao palaču Paninni u Centu. Sakralno slikarstvo dominantno je unutar opusa Guercinovog slikarstva, pa su tako i na ovoj izložbi najbrojnije zastupljeni radovi te tematike. Izložba Guercino – Svjetlo baroka ima još neke dimenzije koje bi bilo vrijedno na ovom mjestu spomenuti, među kojima je svakako posebno važna suradnja s vrsnim talijanskim stručnjacima.

S obzirom na činjenicu da su grad Cento i njegova okolica 2012. stradali u snažnom potresu koji je oštetio mnoge povijesne građevine, ova izložba, kao što je to bila i ona u Varšavi početkom godine, a bit će i one koje slijede nakon zagrebačke, na specifičan je način pomoć i podrška u obnovi tog lijepog gradića smještenog između Bologne i Ferrare. Ovaj, kao i drugi izložbeni projekti Muzeja za umjetnost i obrt, ne bi bio moguć bez podrške koju nam kontinuirano pružaju Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH, Turistička zajednica grada Zagreba, te ostali dugogodišnji partneri. – ističe Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt.

Malina Zuccon Martić

Guercino: rad i osjećaj za zaradu

Donosimo nekoliko zanimljivih crtica iz Guercinovog rada i života i želje za zaradom – sve iz opsežnog kataloga:

Proučavajući Guercina ostajemo začuđeni ranim otkrivanjem njegova talenta koji su brzo prepoznali i majstori njegova doba, poput tada već starijeg Ludovica Carraccija (1555. – 1619.). U panorami talijanskog slikarstva na početku 17. stoljeća Guercino predstavlja novost koja dolazi i sigurno od 1618. nekoliko godina neće imati takmaca, pa će se čak i njegovo ime odmah povezivati s gradom iz kojeg je potekao, Giovanni Francesco iz Centa, za njega male Atene, smještene na strateškom položaju odakle je razvijao međunarodne odnose s najmoćnijim vladarima i primao posjete slavnih kolega, poput Diega Velazqueza koji je 1629. godine došao u Cento kako bi ga upoznao.

Dobar dio narudžbi primljenih u godinama koje je proveo u Bologni i dio onih primljenih u Centu poznat je zahvaljujući Knjizi računa kuće Barbieri (Libro dei conti di Casa Barbieri) u koju su od 1629. godine Guercinov brat Paolo Antonio Barbieri, a poslije njegove smrti (1649.) sam Guercino te nećak Benedetto Gennari, bilježili narudžbe, zaradu i neke troškove kuće do 1666., godine majstorove smrti. Nažalost, ovaj dragocjeni rukopis koji se čuva u Biblioteci arhigimnazije u Bologni govori nam o posljednjih 37 godina slikarevog života ostavljajući potpuno nepokrivenima godine njegove mladosti. Na svu sreću Guercino je bio svjestan marketinške vrijednosti grafika pa je uz njega radio i majstor gravure Giovanni Battista Pasqualini (1595.-1631.) autor jedne popularne i bogate serije gravura dlijetom prema majstorovim slikama nastalima u razdoblju između 1618. i 1631. godine. Zahvaljujući tim gravurama saznajemo za jedan drugi važan dio umjetnikova rada od 1618. godine.

(…) Obitelj Ludovisi gajila je veliko povjerenje u Guercinove sposobnosti i njegov rad u Rimu bio bi nastavljen jednom važnom narudžbom koja je trebala biti ostvarena, dekoracijom lođe blagoslova u Sv. Petru za ogroman iznos od dvadesetdvije tisuće škuda, no taj posao nije ostvaren zbog iznenadne smrti pape iz Bologne 1623. godine koja je uzrokovala umjetnikov povratak u Cento.

Tri godine nakon povratka u rodni kraj Guercino je ponovno uključen u složeni i još veći zahvat zidne dekoracije, oktagonalnu unutrašnjost kupole i kupolu katedrale u Piacenzi, no ovaj put se Guercino prema ugovoru morao okušati u tradicionalnoj tehnici freske koja je naravno obavezivala umjetnika da planira posao dan za danom, što Guercino, kao što je poznato, nije volio jer je više volio dodavati i popravljati pojedinosti tijekom rada na djelu. Iako je u Piacenzi upotrijebio klasičnu tehniku freske…

Godine 1631., kada oslikava svod jednoj sobi Palače Sampieri u Bologni s Heraklom u borbi s Antejem vraća se svojoj najdražoj tehnici, temperi na suhoj podlozi i ovaj svod bit će zaista posljednji u njegovu životu. Razlozi ovog napuštanja mogu se naslutiti: za fresku Sampieri, koja ima dvije figure umjetnik je bio plaćen 100 škuda, dok je u istom razdoblju za jedno platno sa dvije i po figure kao Josip i Putifarova žena za vojvodu od Modene Guercino dobio 130 škuda. Sigurno je dakle da postoji i ekonomski razlog njegova napuštanja freske, ali i onaj praktični, vezan uz vrijeme izrade. Dovoljno je pomisliti da je samo za Kristovo rođenje naslikano na jednoj strani oktagonalne unutrašnjosti kupole katedrale u Piacenzi bilo potrebno šesnaest dana rada, pa tome pridodati i opasnosti koje je naravno podrazumijevao rad na skelama .

Guercino je poznat po svojoj Knjizi računa koju je počeo voditi u Centu 4. siječnja 1629. godine, kada je imao 37 godina i u kojoj se zapisivanje završava u Bologni 22. prosinca 1666.: „Gospodin ujak Giovanni Franceso Barbieri završio je svoje dane i svoje slavne napore ostavljajući u svim gradovima Italije, a i izvan nje, vječno sjećanje na svoje vrline, kao i na svoju dobrotu i svoje sposobnosti i ostavivši kao svoje nasljednike nas, Benedetta i Cesarea Gennarija, svoje nećake”. Umjetnik je odlučio da neće biti pokopan u svojoj župi San Nicolò degli Albari, već u crkvi San Salvatore u Bologni u kapucinskoj odori. Slikar je ostao slavan po svojim „fiksnim cijenama”: određenom iznosu za glavu, za pola figure, za cijelu figuru, 20, 50 i 100 škuda. Ova informacija o „fiksnim cijenama” kao da je u njegovoj radionici bio izvješen cjenik, uvijek je bila smatrana vjerodostojnom.

talijanska veleposlanica u Hrvatskoj Emanuela DAlessandro  i Furio  Radin predsjednik Talijanske unije

U svom računovodstvu Guercino uvijek polazi od broja figura, a ne, kao što bi se moglo pomisliti, od veličine platna, koja u Knjizi računa nije nikada točno naznačena. Broj figura za Guercina je očito odgovarao nekom parametru koji je za njega bio vrlo jasan kad se uzme u obzir broj sati rada. U njegovom računovodstvu pojavljuje se također i problem koji je danas vrlo složen, a vezan je uz različite vrste novca koje je primao pri naplati svojih radova, koje su sve navedene u Knjizi računa, jer je Guercino primao uplate i u „stranoj” valuti okolnih država, ali su na sreću ovi uplaćeni iznosi uvijek pretvarani u jednu jedinicu, bolonjsku škudu. Tako se i dukat, kraljevska moneta od srebra koja se često koristila i izvan Papinske države, i koju je on koristio i kao brojnu jedinicu za figure, nije razmjenjivala uvijek za istu cijenu. Stoga se u praćenju Guercinovih cijena jednostavnije osloniti se na bolonjsku škudu.

Od 1629. do 1634. godine cijene njegovih slika ubrzano rastu, osobito od 1632., kada se prelazi od 75-80 škuda za figuru na 125-130 škuda kao u slikama naslikanima za vojvodu od Modene (1631.-1632.) čiji se Guercino može smatrati službeni slikar. (…) Osim opadanja cijena koje se u tom razdoblju primjećuje u Knjizi računa na krizu upućuju i drugi pokazatelji, poput odgoda plaćanja koje umjetnik odobrava, kraćih rokova dostave djela jer je posla bilo manje, sniženja cijena koje je on običavao odobriti u trenutku podmirivanja računa i formalnije korespondencije s naručiteljima koja otkriva slikara koji pazi na ravnotežu marketinga, kao što je to očito slučaj kada moli jednog naručitelja iz Ferrare da ne govori javno o njegovim cijenama za koje kaže da ih čuva samo za njega: „Usrdno Vas molim da zadržite za sebe ono što Vam pišem, jer ono što Vama odobravam ne namjeravam učiniti s drugima, budući da svi nisu u Vašoj situaciji i u položaju Vašeg Gospodstva” .

U pokušaju da saznamo neku od njegovih cijena prije 1629. godine pomaže nam Malvasia koji nam prenosi dojam prilično nestabilnog tržišta, između ostaloga i zbog Guercinove „prirodne sramežljivosti”, jer se na početku nije usuđivao tražiti visoke iznose. U mladenačkog razodoblju važnu su ulogu imali posrednici, plemići, trgovci, i bankari, ali i istaknute ličnosti koji su ga spremno preporučivali kolegama, prijateljima i poznanicima, kao što su to činili i vojvoda od Mantove, otac Antonio Mirandola i sam Ludovico Carracci: u mlađim godinama cijena se kreće od iznosa manjeg od 25 škuda po figuri za sliku „Sveti Albert i sveti Francesco mole Bogorodicu od Karmela” naslikanu 1618. za Cento, do 30 škuda po figuri naplaćenih za slavnu sliku Oblačenje svetog Vilima remek-djela iz 1620. koje se nalazi u Nacionalnoj pinakoteci u Bologni.

U Centu umjetnik zapravo razlikuje dvije kategorije kupaca: povoljne cijene namijenjene su bogatom građanstvu i malom plemstvu, čak i onda kada se radi o slikama koje nisu kupovane za samog naručitelja, već kao pokloni, te cijene koje su plaćane kada je kupac bio, primjerice, Grad Cento koji je kasnije poklanjao platna raznim kardinalima, papinskim legatima u Ferrari, ili kad su slike naručivali vjerski redovi za svoje crkve.

Dakle, do 1650. potvrđen je rast njegovih cijena koji će se zatim, kao što je rečeno, zaustaviti zbog raznih razloga, a doći će i do padanja Guercinovih cijena, pa će se Guercino morati suočiti sa svojim razdobljem „teškoća”, poput manjih uplata u odnosu na prethodno razdoblje, situacije koja će se međutim nastaviti do njegove smrti 1666. godine. Zaključujući ovu temu, zanimljivo je primijetiti da je na tržištu umjetnosti vijest o smrti umjetnika potaknula naklonost prema njemu i dovela do toga da se vrijednost njegovih slika utrostruči.

Konačna kupnja nove kuće na broju 3. ulice Sant’Alò obavljena je tek 1644. godine, pa je Guercino isprva bio gost u palači grofa Filipa Aldrovandija, a kasnije u jednoj iznajmljenoj kući. Kako se i danas vidi, kuća koju je umjetnik kupio u samom centru Bologne bila je dovoljno velika da primi njegovu veliku obitelj. Guercino se nije nikad oženio, nije za to imao vremena, kažu biografi, ostao je bez roditelja kad je bio vrlo mlad i imao je odgovornost prema velikoj obitelj koju su činili sve sami slikari koji su mu se ubrzo pridružili u Bologni, gdje je kupio kuću baš iza dvorišta Nadbiskupije župe San Nicolò degli Albari pokraj kule Coronata, u jednom predjelu u centru Bologne koji je i danas zadržao isti izgled.

(…)Odsutnost brojnih slika iz Knjige računa treba pripisati različitim razlozima koji su često nepoznati, kao što to mogu biti pokloni koje je Guercino davao prijateljima kako bi im se odužio za usluge koje su mu učinjene, kao u slučaju Girolama Giraldija, za kojega znamo da je bio slikareva osoba od povjerenja i koji je u Centu vodio Fond zaloga za velike iznose novca koje je zarađivao Guercino, pa je moguće da mu je umjetnik poklonio jedan portret.

Potpuno je drukčije kada govorimo o kopijama Guercinovih slika koje su naslikali slikari iz njegove obitelji, a primjeri su vrlo brojni. Jedan od slučajeva je Sveta Cecilija koja čita glazbenu partituru iz Zaklade Sorgente u Rimu, Guercinovo remek-djelo iz 1658. godine koje se može usporediti s kopijom odlične izrade u Pinakoteci u Centu koju je naslikao nećak Benedetto Gennari (. Uostalom, poznato je da je Benedetto Gennari prije nego što je započeo samostalnu profesionalnu djelatnost u ujakovoj radionici radio kopije njegovih slika na zahtjev lokalnih naručitelja koji su željeli slike po znatno nižim cijenama u odnosu na one koje je obično imao Guercino.

Guercino je bio stigao u grad „vrlo nauglađen, indiskretan i neotesan” (!?) kaže Giambattista Passeri, drugi stari kroničar koji se bavio majstorom iz Centa, ali u Bologni su se Guercinovi vidici uskoro razvedrili i njegove Bogorodice sa sela uskoro su se oplemenile. Samo je plavi lazur ostao tijekom godina njegov zaštitni znak. Privržen i metodičan, poput nekog obiteljskog poduzeća, Sibilu za Sibilom, Magdalenu za Magdalenom, Guercino je uspio uštedjeti znatne iznose koji su obogatili njegove njegove nasljednike, posebno pranećake, djecu Cesarea Gennarija, koji su zapravo živjeli od rente. Dan za danom Guercino je stvarao veliko nasljedstvo…

Kustos izložbe Miroslav Gašparović i Vesna Ledić

Popratna događanja uz izložbu „Guercino – svjetlo baroka”

Glazbeni program:
Osim u slikarstvu, talijanski barok je ostavio neizbrisivi trag u glazbi.
Stoga će i ove godine, u okviru ciklusa MUO TRIADE, ansambl Antiphonus predstaviti rijetko izvođena djela talijanskog baroka na raritetnim instrumentima uz vrhunske soliste.
Tako ćemo tijekom trajanja izložbe Guercino – Svjetlo baroka imati prilike slušati:
18. 11. Madrigale Carla Gesualda i manirista, gošća: Margret Koell, barokna harfa
16. 12. Početak i kraj madrigala, gošća: Carolina Eyck, theremin
Pedagoški odjel MUO:
Stručna vodstva
– za grupne posjete uz najavu
– za građanstvo svakim danom (osim ponedjeljkom) u 11 i 17 sati
Kreativne radionice Upoznajmo Guercina!
– za grupne posjete uz najavu
– za građanstvo subotom od 10 do 14 sati
i za vrijeme školskih praznika od 2. do 11. siječnja svakom danom od 10 do 16 sati
Predavanja:
27. 10. dr. Luigi Ficacci: Guercino i njegova tri stila
4. 12. prof. dr. sc. Sanja Cvetnić

OKVIR 2

Pomozimo obiteljima poplavljenog sela Đurići u suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa Vinkovci

Izložba Guercinovih remek-djela Guercino: Svjetlo baroka, koja u najvećem dijelu dolaze iz Pinakoteke iz Centa, na svojevrstan je način rezultat jedne teške elementarne nepogode – potresa koji je pogodio Cento prije dvije godine, kada je u znatnoj mjeri oštećena Pinakoteka u kojoj se čuvaju mnogobrojna djela ovog velikog baroknog slikara 17. stoljeća, inače rođenog u mjestu Cento.
Inicijativom Fausta Gozzija, direktora Pinakoteke iz Centa, te čelnih ljudi grada Centa i Pročelništva za kulturna dobra regije Bologna odlučeno je da ove sjajne slike, umjesto da stoje u depou, krenu na izložbe u različite gradove Europe (Varšava, Zagreb) i svijeta (Tokyo, u pregovorima i nekoliko američkih gradova) kako bi se što većem broju ljubitelja slikarstva omogućilo da na jednom mjestu vide opsežan i sjajan Guercinov opus te da se skupljaju sredstva za obnovu Pinakoteke u Centu.
Poplava, kao jednako teška elementarna nepogoda koja je zadesila Slavoniju ove godine, na simboličan je način povezala Italiju i Hrvatsku u želji da se štete nastale kao njene posljedice što brže saniraju i da obitelji koje su stradale u ovoj nepogodi što prije steknu normalne uvjete za život.
Naime, 17. svibnja ove godine, nakon rekordne razine vodostaja rijeke Save, došlo je do puknuća nasipa tako da su u vrlo kratkom razdoblju poplavljena mjesta županjske Posavine: Rajevo selo, Račinovci, Gunja, Stršinci, Đurići i Posavski Podgajci.
Iako je svoju solidarnost pokazala cjelokupna zajednica, posljedice poplave i dalje se osjećaju te je stanovnicima ovih mjesta i dalje potrebna pomoć.
Stoga su Veleposlanstvo Talijanske Republike i Muzej za umjetnost i obrt odlučili sav prihod od prodanih kataloga velike izložbe Guercino: Svjetlo baroka koja se održava u Muzeju za umjetnost i obrt od 29. 10. 2014. do 31. 1. 2015. donirati Gradskom društvu Crvenog križa Vinkovci za nabavu kompleta tanjura i kompleta pribora za jelo za 105 obitelji poplavljenog sela Đurići.
Ovom donacijom, osim izravne pomoći stradalim obiteljima, organizatori ove izložbe žele skrenuti pozornost javnosti na činjenicu da obitelji s poplavljenih područja i dalje trebaju pomoć cijele zajednice.
Veleposlanstvo Talijanske Republike Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb