Svečana dodjela godišnjih likovnih nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika

hdlu logo

U srijedu, 10. prosinca 2014. u 12:00 sati u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika pod pokroviteljstvom Gradske skupštine grada Zagreba održat će svečanu dodjelu Likovnih godišnjih nagrada za 2014. godinu

hdlu logo

Ovogodišnji likovni laureati su Zlatko Bourek za životno djelo, Danko Friščić i Davor Mezak za izložbu Brod luđaka održanu u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb te Vojin Hraste za mladog umjetnika.

Odbor za dodjelu likovnih nagrada činili su Peruško Bogdanić, Zlatan Vrkljan, Božica Dea Matasić, Robert Šimrak i Ivona Jurić

Gradska skupština Grada Zagreba pokrovitelj je nagradama HDLU od 1995. godine.

DETALJNIJE O NAGRAĐENIMA

Likovna nagrada za životno djelo:
ZLATKO BOUREK

Bourek mala

Zlatko Bourek rođen je 1929. godine u Požegi. Akademski je kipar, režiser, autor crtanih i igranih filmova. Godine 1955. diplomirao je kiparstvo i slikarstvo na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (prof. Kosta Angeli Radovani). Grafičke radove prvi puta izlaže 1959. godine, a prve slike počinje izlagati 1963. godine. U svojoj karijeri ostvario je brojne samostalne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih je zadnja bila ovogodišnja retrospektiva u Modernoj galeriji, Zagreb. Godine 2010. postaje redoviti član HAZU. Živi i radi u Zagrebu.

«Raznovrsno i višedisciplinarno likovno djelo Zlatka Boureka impresivno je količinom i dometima. Kažemo li da ono predstavlja „čvrstu točku” figurativnog izraza i imaginativne slobode u hrvatskom slikarstvu i kiparstvu posljednjih pola stoljeća – i više! – u opasnosti smo da previdimo dinamiku njegova kretanja kroz razne medije i stvaralačke izazove, da iznevjerimo istinu kretanja njegova opusa, što je poput ponornice povremeno izmicao iz prostora galerijsko-muzejske prezentacije da bi potom intenzivno i na velika vrata prodirao u javnost dokazujući iznimnu vitalnost i motiviranost viđenja i djelovanja.

Nedavna retrospektivna izložba zaokružila je uglavnom slikarsku dionicu Bourekova rada, ostavljajući nam da u sjećanju i mislima dopunimo njegov kreativni saldo različitim rezultatima na području skulpture i crteža, kazališta i filma (da u pojedinačne tehnike ne ulazimo). Ali i sama slikarska Bourekova parcela dovoljna je da posvjedoči bujnost njegove mašte i virtuozitet njegova izvođenja, originalnost njegova univerzuma i neravnodušnost njegova svjedočenja. Zlatko Bourek je tvorac specifičnog i koherentnog mikrokozmosa uspomena i doživljaja, rapsod urbanih i ruralnih epizoda zavičajne Slavonije, evokator vedrih i raspusnih, kao i turobnih i melakoničnih zbivanja novije povijesti, veliki kombinator zapamćenih i izmišljenih zgoda, prizemnih i krilatih bića, svjesnih i podsvjesnih slojeva. Njegovo umijeće i njegova umjetnost amalgamirali su bitne komponente „maloga starinskog svijeta”, obasjanoga pak ironijom modernističke geste i predstavljenoga s humorom intelektualne distance.

Rođen 1929. u Slavonskoj Požegi, a školovan najprije u Osijeku čitavoga je života ostao vjeran nekim prvotnim vizijama i iskustvima. Ali i studij na kratkotrajnoj, a posebno zaslužnoj i neprežaljenoj, Akademiji primijenjenih umjetnosti dao mu je mnoge stvaralačke poticaje – a ne samo tehnička znanja i vještine. Naime, uz Kostu Angelija Radovanija (kod njega je diplomirao skulpturu) i Željka Hegedušića, Ernesta Tomaševića i Branku Kristijanović (Frangeš, Hegedušić) vrlo je rano usmjeren prema europskim vrijednostima i univerzalnim kriterijima, prema vezanosti oblikovanja i životne prakse. I sam je međutim, još u ranoj mladosti, bio sklon umjetnicima iz srednjoeuropskoga okružja, slikarima kompleksne zbilje novih vremena. Formiranje u poticajnoj sredini spomenute Akademije, uz druženje s darovitim kolegama iz istoga kruga, znatno mu je olakšalo da prebrodi dvojbe oko tradicije i modernizma, da se ne zaplete u konfrontaciju tzv. Apstrakcije i figuracije, nego da suvereno i smjelo krene vlastitim putem višestrukog sintetiziranja domaće i inozemne baštine, a jednako opuštenog i samostalnog realiziranja vlastite nekondicionirane i neumorne fantazije.

Djelo Zlatka Boureka čini čast cjelokupnoj hrvatskoj kulturi, obogaćuje domaći „imaginarni muzej” prepoznatljivom osobnom stilistikom i gotovo neukrotivom inventivnošću, a vrlo je određeno prisutno i afirmirano također u međunarodnim razmjerima. Uz postojeća brojna vrijednosna apostrofiranja i nagrade zasluženo će ponijeti i Nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za životno djelo, kao drago i dobrodošlo priznanje iz cehovskog ambijenta i kolegijalnog okruženja, kao opravdanu zahvalnost za reprezentativno djelo i kontinuirano živo i temperamentno djelovanje.»

Tonko Maroević

Likovna nagrada za najbolju izložbu:
DAVOR MEZAK I DANKO FRIŠČIĆ, Brod luđaka, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

friscic mezak mala

Davor Mezak je rođen 1968. u Zagrebu. Završio je Školu primjenjene umjetnosti u Zagrebu, a na zagrebačkoj ALU diplomirao je 1995.u klasi prof Ante Kuduza. Od 1992. redovno izlaže na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je na više od 100 skupnih i 20 samostalnih izložbi. Bavi se slikarstvom, video artom, instalacijama, fotografijom, restauracijom i dizajnom. Izbor izložbi: Ludwig Forum Recall byblos, Innovation 93 Manchester, ISEA 96 Rotterdam, Interfilm festival Reference to difference Berlin, Kaapelitehdans – Cable factory Helsinki, MM centre Kibla MKC Maribor, Biennale Torino 97, Biennale Mediterranean Alexandria, Interstanding 2 Tartu Estonia, The world will never be the same again, Loods 6 PHOTO Biennale Amsterdam, Croatian experimental film and video Millennium centre New York.

Danko Friščić je rođen 1970. U Zagrebu. Diplomirao je Slikarstvo na ALU u Zagrebu 1997. u klasi prof. Đure Sedera. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Firenca,Torino, Beč, Paris, Amsterdam, Berlin, Prag, Budimpešta, Istanbul, Ankara,…). Studijski je boravio u Cite International des Beaux Arts u Parizu i na Likovnoj Akademiji u Pragu. Dobitnik je više nagrada za svoj rad, a djela mu se nalaze u mnogim privatnim i institucionalnim zbirkama i kolekcijama. Uz slikarstvo, svoj opus proširio je kroz medije fotografije, videa, instalacije, akcije i preformansa. Trenutno je zaposlen kao docent pri Slikarskoj katedri na ALU u Zagrebu.

«Izložba Brod luđaka tandema Mezak/Friščić trilogija je koju čine djela Splav Meduze, Gundulićev san i Kum nastala u razdoblju od nekoliko godina, kojom umjetnici potvrđuju poziciju svojevrsnih «otpadnika» iz glavnih tokova hrvatske suvremene umjetnosti. Svoju poziciju, izvan dominantnih umjetničkih tokova obilježenih praksama temeljenim na neokonceptualističkom angažmanu i propitivanju društvene stvarnosti s jedne strane, ili na različitim prizivima slikarskih akademizama s druge strane, oni su pronašli u još otvorenom (prema Baudrillardu, bez značenja praznom, ali vrijednom istraživanja) prostoru postmodernističkog postupka citatnosti, u estetici ružnog, kiča i tresha, oslanjajući se na kulturološki i antropološki talog povijesti i kulture zapadnog civilizacijskog kruga.

Nastali kao performansi za kameru, videa i fotografije na ovoj izložbi režirana su scenska uprizorenja i stvarni događaji, koji svoj izvor nalaze u tri motiva iz povijesti vizualne i filmske umjetnosti: Bukovčevom „Gundulićevu snu”, Gericaultovoj „Splavi Meduze” i filmu „Kum” F. F. Coppole. Snimljeni su u neuobičajenim ambijentima, ikoničkim prostorima naše stvarnosti kao što je zagrebačko smetlište Jakuševac ili bazen tajkunske vile na Zelengaju, koji su uz treš, camp i ikonoklastičku estetiku koju ovaj umjetnički tandem prakticira, osigurali snažnu refleksiju upravo na aktualne fenomene iz našeg javnog života. Otvorili su niz dihotomnih tema kao što su ekologija-ekonomija, brutalnost-erotičnost, nasilje-ljubav, eros-tanatos, iznimno važna pitanja za razumijevanje stvarnosti i faktora koji je definiraju.»

Tihomir Milovac iz predgovora izložbe

Likovna nagrada mladom umjetniku:
VOJIN HRASTE

Vojin Hraste mala

Vojin Hraste rođen je 1981. u Šibeniku. 2006. g diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Slavomira Drinkovića. Radio je kao suradnik u nastavi na ALU u Zagrebu, a od 2007. do 2011. kao asistent na katedri za kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 2011. radi kao asistent na kiparskom odsjeku na ALU u Zagrebu. 2008. Trenutno pohađa poslijediplomski doktorski studij na ALU u Zagrebu.

«Hraste je jedan od najaktivnijih i najzanimljivijih umjetnika svoje generacije. Iza njega je već čitav niz samostalnih i skupnih izložbi, realiziranih javnih radova, scenografija za Teatar ITD u Zagrebu i više značajnih nagrada. Od strane stručne javnosti osobito su zapaženi projekt ‘Arnold’ u Galeriji SC u Zagrebu, zatim izložbe u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku, u Podrumima Dioklecijanove palače u Splitu te nastupi na trijenalima hrvatskog kiparstva.

Njegovi radovi, najčešće prostorne instalacije sa jasno naglašenim kiparskim elementima, jasno komuniciraju poruku autora kao istraživača stvarnog, koji svojim nastojanjima u materijalu aktivno participira u društvenoj zbilji. Hraste kroz svoje ponekad naglašeno melankolične radove propituje poziciju kipara odnosno onoga na što je pojam kipara sveden u suvremenom hrvatskom društvu. Željno iščekujemo sljedeće radove ovog intrigantnog mladog umjetnika.»

Božica Dea Matasić