U Hrvatskoj je Eurokaz postao nezaobilaznom kulturnom činjenicom, a polje djelovanja u lokalnom kontekstu znatno se proširilo od 2006. kada festival pokreće produkcijsku i koprodukcijsku aktivnost s domaćim i inozemnim partnerima, te se otvara prema cjelogodišnjim radioničkim djelatnostima i suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti.
Upravo takvi programi naći će svoje mjesto u multimedijskoj dvorani Gorgona novootvorenog Muzeja suvremene umjetnosti gdje će Eurokaz i MSU surađivati na inovativnim interdisciplinarnim projektima, vlastitim produkcijama, te gostovanjima i programskom povezivanju s muzejskim izložbama.
U svijetu je uobičajeno da muzeji imaju dvorane za izvedbene umjetnosti, i meni se čini logičnim da Eurokaz kao mjesto kazališne suvremenosti surađuje s MSU-om i prikazuje svoje programe u Gorgoni. MSU postaje tako prirodnim mjestom suradnje svih relevantnih faktora koji se u ovome gradu bave suvremenošću s ciljem da Zagreb pribroje centrima europske i svjetske umjetnosti.
Gordana Vnuk, umjetnička direktorica Eurokaza.
Slijede i druge Eurokazove koprodukcije koje će se igrati u blokovima mjesečnim ritmom: "Tracks", autorski projekt Barbare Matijević, "Crkva" u režiji Saše Božića, projekt jednog mladog redatelja koji će dobiti šansu da sudjeluje u europskom projektu "Focus on Art and Science" koji financira kulturni program EU-a. Slovenski kolektiv Via Negativa osmislit će za MSU svoj najambiciozniji projekt – "Via Nova", antologiju svih svojih radova dok će plesno-svjetlosna instalacija francuskog koreografa Bricea Lerouxa tematski korespondirati s muzejskom izložbom Aleksandra Srneca (EXAT 51) koja je upravo u toku.
Festivalska događanja u trajanju od mjesec dana bit će i dalje vezana za mjesec lipanj. Odvijat će se u dvorani Gorgona, a programski osloniti na ‘reviju’ Eurokazovih koprodukcija te, kao i uvijek, na vrhunska inozemna gostovanja.
Međunarodna koprodukcija "Okovani Galileo" nastala je povodom 400. obljetnice Galilejeva izuma dalekozora u suradnji Eurokaza i MSU-a s HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke te talijanskim kazališnim institucijama i festivalima kao koprodukcijskim partnerima.
Redatelj Branko Brezovec, u talijanskom tisku najavljivan kao karizmatičan redatelj iz Hrvatske, "najvažniji predstavnik redateljskog teatra Istočne Europe", na tom je projektu okupio hrvatske i talijanske glumce, članove zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca i ostale suradnike koji se kroz dramsku, muzičku i koreografsku formu bave odnosom znanosti i umjetnosti, to jest, odnosom znanosti i sustava predodžbi koje organiziraju naš iskustveni život.
Tekstovni predložak čini neuobičajen spoj motiva drame Bertolta Brechta Život Galilejev i Eshilove drame Okovani Prometej, a originalna glazba Marjana Nećaka, kao persiflaža barokne opere, daje predstavi iznenađujuću monumentalnost.
‘Naime, Brezovec tako uspijeva ostvariti predstavu kao ‘totalno’ iskustvo u što uvlači i publiku kao što to rade veliki kazališni redatelji: vodi gledatelja u susret s nečim fizičkim, s nečim što je ponekad nasilno i što je donekle ‘pomaknuto’ na osebujan način.’ Francesco Tei, Hystrio no. 3 ‘Ingeniozna vizija o vizionarima.
Darko Gašparović, Vijenac
Akademija-Art.net
