Skip to content

Strateške investicije, strateška glupost

Naši bezidejni političari potpuno su izgubljeni u ovom začaranom krugu vlastitog neznanja i nesposobnosti. Koliko god neuspješni bili, koliko god njihova politika davala katastrofalne rezultate, oni nisu spremni, a vjerojatno ni sposobni, razmišljati izvan okvira dosadašnjeg gospodarskog modela piše Novi list

Karikatura Zapalimo i more

I ma u tome neke perverzne, zastrašujuće logike. Što smo mi prema njima velikodušniji, oni su prema nama suzdržaniji. Što god da im ponudimo i koliko god pritom mislili da dajemo puno, možda i previše, njima nikad nije dosta. Poput razmaženih pubertetlija, oni nikad nisu posve zadovoljni.

Investitori. Dok se mi, valjda još jedini u Europi, batrgamo u ovom živom blatu recesije i krize – ekonomisti nam, eto, najavljuju pad gospodarstva i u drugom kvartalu, još viši nego u prvom, i to 11. kvartal zaredom – oni, investitori, mirno promatraju kako propadamo. Koliko god ih mi velikodušno zagrijavali novim i novim povlasticama i izdašnim dotacijama, oni ostaju hladni i nezainteresirani. A sve dok su oni nezainteresirani, dok nam oni »ne žele doći«, dok im »nismo zanimljivi«, naš BDP će i dalje samo padati. Jer bez »novih investicija«, kako se to papagajski ponavlja u svim našim medijima, nema nam oporavka i nema spasa. Naša sudbina je, dakle, u njihovim rukama.

F amozni zakon o strateškim investicijama, što ga je hrvatska politička vrhuška amenovala prije skoro godinu dana, investitorima osigurava bogovski tretman, samo ali uz samo jedan uvjet. Moraju biti »strateški investitori«. Što u praksi znači da njihova investicija mora biti teška najmanje 20 milijuna kuna. U tom slučaju za njih ovdje više nema granica.

No ni to nije bilo dovoljno. Investitora nema, pa nema. U toj silnoj, pomamnoj utrci za dolaskom investitora, u tom ludilu, počeli smo ih »otkrivati« i u bogatašima koji u ovu zemlju dođu popiti piće i prošetati se gradom. Počeli smo licitirati stotinama i tisućama objekata u državnom vlasništvu, s kojima država ne zna što bi, ne bi li ih privukli. Famozne strane investitore.

See also  Kineska umjetnost u punom sjaju

Ali opet se ništa nije dogodilo. Onda su oni koji donose odluke shvatili u čemu je stvar. Odlučili su malo popustiti i odustati od odredbe da investitori moraju imati zatvoreno financiranje svojih strateških projekata – jer je to, tobože, u današnje vrijeme nerealno – no nije li upravo u taj financijski kriterij bio i ključan razlog donošenja takvog zakona?

T om labavljenju financijskog uvjeta naši su političari odlučili pridodati još jednu ideju, koja, zapravo, pokazuje stupanj njihova očaja. Već sada u Hrvatskoj »strateški investitori« mogu biti i kazneno osuđene osobe, a ubuduće bi »investitori« mogli dobiti i državljanstvo, samo pod uvjetom da su ga spremni platiti, pri čemu država neće previše zabadati nos u porijeklo njihova novca. Naši lideri očito opet pokušavaju oduševiti Bruxelles. No pitanje je hoće li i ova »nemoralna ponuda« zadovoljiti naše »investitore«? A zašto i bi, kada oni dobro znaju da je riječ o utrci u kojoj uvijek mogu dobiti više, jer nakon jednog ustupka uvijek slijedi još jedan. I tako u nedogled.

Naši bezidejni političari potpuno su izgubljeni u ovom začaranom krugu vlastitog neznanja i nesposobnosti. Koliko god neuspješni bili, koliko god njihova politika davala katastrofalne rezultate, oni nisu spremni, a vjerojatno ni sposobni, razmišljati izvan okvira dosadašnjeg gospodarskog modela, koji potpuno dezorijentirane građane navodi da prihvate rješenja na koja u normalnijim okolnostima nikad ne bi pristali.kraj teksta. (novilist.hr)