Rano je jutro, a mi putujemo u Liku. Zidine Modruša i Brinja vire iz guste magle i otkrivaju razvaline burne povijesti našega naroda. Razmišljam o Lici i Ličanima, pa se slatko smiješim. Inovatori, političari, ministri, šamani, svećenici i umjetnici stižu nam iz naše dike. Lika iz filma Dalibora Matanića „Kino Lika" izazvala je gnušanje, jer je prikazana kao primitivna i zaostala ruralna sredina koja zapečaćuje sudbine svojih ljudi. Nije to tako! Primitivizma ima svugdje, u svim društvima i svim sredinama. Mnogi su velikani potekli s ličkog krša i svjedoci su kontrasta i kontradiktornosti u oblikovanju ljudskih sudbina.
Naše odredište je Gospić, a domaćin akademski slikar Stipe Golac. Dok ulazimo u grad na obzoru, uočavam vrhove Velebita s kojeg kao da se kamenje otkotrljalo u dolinu i ostalo zarobljeno u plodnoj ličkoj crljenici. Iz zemlje vire kameni cvjetovi koji se pretvaraju u vječnu inspiraciju umjetnika Stipe Golca. Moj prvi susret s njim bio je pravo iznenađenje. Domaćinski, topao i srdačan ugostio nas je u svom domu prepunom slika, a priča o kamenu, zemlji i vodi razotkrila se kao i krajolik koji je odbacio magloviti ogrtač.
Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1966. godine. Nakon diplome vraća se u Gospić gdje započinje karijeru kao profesor, predavač, a kasnije i dekan na visokoškolskim ustanovama. U to vrijeme bilježi prvu samostalnu izložbu, a danas je na pragu jubilarne sedamdesete samostalne izložbe. Golac nije samo slikar već pedagog, metodičar te autor nekoliko stručnih udžbenika za likovnu kulturu. Osobito je interesantna knjiga Oblikovanje papira koju je ratne 1991. godine izdala Školska knjiga. U njoj autor predstavlja trodimenzionalne papirnate likove iskazujući osebujnu kreativnost i originalnost. Knjiga je bila namijenjena odgajateljima i nastavnicima, a kako je tiskana u maloj ediciji danas je prava rijetkost.
Golac je slikarski put započeo kao ekspresionist, a likovna tehnika kojom je izražavao osjećanja bio je akvarel. Vječno inspiriran kršem, Velebitom, morem i rijekom ovaj umjetnik, pisac i ribolovac slika motive otkrivene u prirodi. Sam kaže: „Lika je moja najljepša slika, Lika je najljepša dika." Rječit i duhovit, ne samo da slika već piše aforizme i satiru te je izdao 9 knjiga s preko 5 000 aforizama. Sa zadovoljstvom mogu zaključiti da sam otkrila riznicu prepunu blaga i dragocjenosti. Susret s ovim čovjekom za mene je bio izuzetno vrijedan i značajno obogatio moju osobnost.
Kako je zapravo došlo od pejzaža do apstrakcije? Radi se o prirodnom fenomenu destilacije likovnosti pročišćavanjem od nebitnosti. Oslobođenjem od okova forme pejzaži prelaze u apstrakciju, a umjetnik implementira bojom, mrljom ili potezom ono što osjeća. Radi se o energičnom slikarstvu koje pršti temperamentom i nabojem. Stipe Golac tumači kako voli apstrakciju, jer nije sputan i može slikati kako želi, dok pejzaž diktira pravila. Energično slikarstvo zahtijeva energične likovne tehnike. Zato je nježnost početnih akvarela izblijedjela pred snagom akrilika i ulja. Kombinacijom akrilika i ulja, energičnim potezima širokim kistom, spontanim gestikulacijama, nastaju kameni cvjetovi. Kameni cvjetovi snažni su i upečatljivi kao i Golac. Njemu nije dovoljno slikati, već bi, da može, fizički uronio u platno. U ovom svijetu neograničenosti i slobode Golac ne želi roniti unutar malog formata, kojeg naziva likovnom natuknicom. Njegov je svijet velikih formata i za njega ograničenja ne postoje. To je autor koji bi oslikao zidove, a nakon toga prešao na zgrade i ulice. Golac je poplava likovnosti koja se mora proliti po velikom formatu. U tom energičnom i optimističnom kaosu stvaranja, slika sama nastaje kao spoj duhovnih osjećanja i materijalnosti likovnih tehnika. Naravno, raspoloženje umjetnika je vrlo bitno, jer slobodno slikarstvo traži slobodnog umjetnika. Golac nije ljubitelj horizontalnih formata. Smatra da okomica predstavlja njegov temperament i osobnost. Okomica predstavlja njegovu vitalnost i životnost, suprotnost, kako kaže, skučenom slikarstvu koje prezire. Možda je bolje reći da prezire skučene ljude, jer je uvjeren da su promjene bitne i da je evolucija neophodna. Prema tome, ovo što sada radi ne smatra konačnim, već se moramo pripremiti na njegovo novo izdanje. Ljudima kao što je Golac nikada dosta vremena, življenja niti stvaranja. Ipak, Galerija „Vjekoslav Karas" ima svoja fizička ograničenja, pa se ova bujica likovne energije morala ograničiti na 40 radova iz serije Kameni cvjetovi. Premda apstraktan, uopće ne vjerujem da se udaljio od pejzaža rodne Like. Ja osjećam krševite stijene, crljenicu zemlju, vihor s Velebita, škrape i trnovito bilje skriveno u ovim slikama. Ovo je slikarstvo prožeto Likom, temperamentnim krajem iz kojeg dolaze temperamentni ljudi. Golčeve slike slave Božju kreaciju i život. One su ode životu kojeg može prekinuti samo…
Aleksandra Goreta, voditeljica Galerije
aleksandra.goreta@gmk.hr
Akademija-Art.net
