Organizacija Helping Hands u SAD-u dresira majmune kako bi pomagali ljudima s posebnim potrebama. Majmuni mogu uključiti CD-player ili okretati stranice knjige
Vruće je u sobi Neda Sullivana u Concordu, sjeverozapadno od Bostona. Kasey iz svog kaveza spretno skače Nedu na ramena i klizi mu u krilo. Kasey je kapucin majmunica od 29 godina, svijetlo smeđe boje. Velika je kao Nedova glava. Ona skakuće po podu, podiže daljinski upravljač za klima-uređaj i pruža ga Nedu. “Odlično curo moja!”, kaže Ned držeći spreman komad oraha za Kasey. Vrijeme je za uključivanje klima-uređaja.
Ned i Kasey su iskusni tim. Ned je hendikepiran, od teške prometne nesreće prije devet godina. Imao je samo 22 godine kada se probudio iz kome i kada je shvatio da može pokrenuti samo kažiprst. Godinu kasnije u njegov život je došla Kasey. Ona mu je vratila životnu radost – i malo nezavisnosti. “Kasey mi je mnogo pomogla. Da nema nje, ne bi bilo ni mene”, rekao je Ned Sullivan.
Kasey mu može donijeti telefon i daljinske upravljače, može uključiti i isključiti računalo, glazbene uređaje, svjetlo. Može mu staviti naočale, okretati stranice knjige… Može otvoriti bocu s pićem, staviti slamku i onda je drži dok Ned pije.
Ali Kasey je dugo trenirala da bi mogla pomagati. Pet godina je bila u školi za majmune organizacije Helping Hands u Bostonu. To je jedina škola na svijetu u kojoj majmune obučavaju da pomažu osobama s invaliditetom. Megan Talbert je direktorica Helping Handsa i sa svojim timom obučava majmune pozitivnim nadražajima. Majmuni uče oponašanjem. “A ako su zadaće teške, podijelimo ih i radimo korak po korak.”
Međutim, za njegu kapucin majmuna je potrebno dosta vremena. “Oni su kao djeca od tri godine”, kaže Megan Talbert. Tu je i strog plan ishrane, koji se mora poštivati, inače majmun postaje dijabetičar. Mora se redovito tuširati i treba mu rezati kandže. Tko želi majmuna, mora organizaciji Helping Hands dokazati da u kući ima nekoga tko može brinuti o održavanju majmuna. Tek potom slijedi složeni postupak prijavljivanja. (DW)
