te što u svemu tome znače različiti materijali – pokazao je na novoj samostalnoj izložbi otvorenoj u zagrebačkoj Likumovoj Galeriji Ulrich.
Novi radovi među kojima su najvećim dijelom slikocrteži i skulpture koje u svojoj jednostavnosti podsjećaju na Brancusija stvoreni su u kiparevu atelijeru tijekom posljednje tri godine, a ova izložba dolazi na kraju obljetničke godine kojom Galerija Ulrich u Ilici 40 obilježava svoju stogodišnjicu postojanja na istoj adresi.
Kipara Tomislava Ostoju poznajemo i po seriji javnih skulptura od kojih posebno mjesto zauzimaju različiti spomenici. Najraniji je u čast književniku S. Strahimiru Kranjčeviću (1961. godine) postavljen uz Filozofski fakultet u Zagrebu.
Potom slijedi sjajna figura kardinala Stepinca koji je umjesto u Krašiću, kao prvonagrađeni kip s javnog natječaja 1998. završio kraj gimnazije u Novom Zagrebu (skica je darovana papi Ivanu Pavlu II.), potom kompozicija razigranih "Plivačica" uz bazen Mladost, zeleni križ u spomen na žrtve Domovinskog rata na groblju u Vukovaru (rad sa suprugom Đurđicom) te memorije "Slomljeno srce" koje je postavljeno uz vukovarsku bolnicu.
– Meni je u stvaralaštvu bitan sklad linije, forme i sadržaja. Volim čiste forme i jednostavne volumene. I ovom sam izložbom, ako se to može, želio likovnim sredstvima izreći opću poruku naše Svemirske Golgote, zabilježiti trenutke našeg života i trajanja. Možemo krenuti od "Izrasline", doći do "Tamne Venere", "Čednosti", "Adama i Eve", razmisliti o sebi kod "Duhovnog međaša" i završiti kod "Crne rupe". Teške su to teme, ali one su dio naše svakodnevice – rekao nam je kipar Tomislav Ostoja.
Kako je nadahnuto o Ostojinu radu rekao prof. Danijel Žabčić u novim radovima Ostoja je pokazao da može proniknuti u enigmu i ljepotu ženskog tijela, a njegove Venere sugeriraju masivnu tjelesnost volumena koji koncentrira i širi sadržaj od spolnosti do bliskosti života i smrti.
Dorotea Jendrić
Vecernji.hr
Akademija-Art.net
