Izložba traje do 15. svibnja 2008. godine.

Alma Dujmović  rođena je u Puli 1958. godine. Diplomirala je 1984. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Milivoja Unkovića. Svoj likovni izraz  izgradila je istražujući u raznim likovnim tehnikama – od ulja na platnu, crteža, akvarela i grafike, do mozaika. Započela je izlagati 1983. godine i do sada je održala više od trideset samostalnih izložaba, a sudjelovala je na isto toliko skupnih u domovini i u inozemstvu (Njemačka, Italija, Švicarska, Poljska). Također je sudjelovala i u radu mnogih slikarskih kolonija, a dobitnica je i brojnih otkupnih nagrada. U svom slikarstvu bavi se za svoj izraz karakterističnom temom podmorja, međutim slika i sakralne teme. Uz to, bavi se i ilustracijom knjiga i monografija.

Zaposlena je kao likovni pedagog u gradu Krku, aktivno radeći na razvijanju dječjeg likovnog izraza. Isto tako već dugi niz godina sudjeluje u razvoju i unapređenju stvaralaštva za djecu i na ‘Novigradskom proljeću’. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1985. godine. Živi u Puntu na otoku Krku.

Adresa:
Alma Dujmović
Muraj 12, Kornić 51517
Tel.:   (+385) 51 851 134 
Mob.: (+385) 91 566 1769
E-mail: alma.dujmovic@inet.hr

‘Ova izložba može se i u životu i u profesionalnome radu Alme Dujmović obilježiti kao posebna: kao ‘obljetnička’, ali isto tako na neki način i kao ‘prekretnička’. Obljetnička zbog toga što će u svakom pogledu biti zapamćena kao jedna od onih jubilarnih, jer se dogodila uz njezinu jubilarnu godinu života i uz njezinih 25 godina javnoga umjetničkoga djelovanja. Prekretnička, međutim, zbog toga jer pokazuje, više nego inače, znatan pomak u njezinu slikarstvu. Pomak u smislu likovnoga izričaja, koji bismo ponajbolje mogli ukratko opisati pojmovima sinteze i oslobađanja. Pod sintezom, pritom, podrazumijevajući svođenje bujnosti figuracije na jednostavnost – i gotovo na apstrakciju, a pod oslobađanjem podrazumijevajući udaljavanje motiva od priče, boje od dekorativnosti i forme od opisnosti.

Kroz cijelo svoje stvaralaštvo Alma Dujmović gotovo stalno slika isti motiv. Ali on, premda se na prvi pogled čini isti, u svakom novom ciklusu doživljava metamorfozu: gledan je svaki put drukčije i slikan svaki put nekako ‘iz drugoga rakursa’. Sve zato jer autorica kroz njega istražuje, u raznim tehnikama (ali ponajprije u ulju, akvarelu i crtežu), mogućnosti medija i domete svoga izričaja, bruseći tako svoj likovni vokabular, oštreći svoj slikarski senzibilitet i pronalazeći svoje stilske afinitete. A ti afiniteti, koji su krenuli iz realnosti, često se nakon toga okreću nekim čudesnim, metafizičkim prostorima nadrealnosti, da bi u najnovijim radovima zakoračili prema širokim područjima apstrakcije.

Pritom se ne može, a i ne želi, zanijekati emotivno-intimistički element u Alminom slikarstvu, kao i njezino stalno ustrajanje na principima harmonije i ljepote (koji nam danas, nažalost, sve više u svakodnevici nedostaju, a u suvremenoj umjetnosti avangardnoga usmjerenja ih u klasičnom smislu i nema). S druge strane, tu je i Almino ustrajanje (danas ‘netrendovsko’) na izrazitoj strogosti i disciplini izvedbe, kao i na profesionalnome pristupu mediju. Njezino se slikarstvo zato na svaki način može ubrojiti među one koja su ‘iskonske vrste’; koja su plod klasičnoga slikarskoga senzibiliteta; kojima autori pristupaju s beskrajno mnogo suptilnosti i lirike, ali i s puno metjerskoga znanja.

Za ovu jubilarnu izložbu namjerno nije odabrana očekivana koncepcija presjeka dosadašnjega rada, koja u takvim prilikama uglavnom prevladava, nego je problemski odabran najnoviji ciklus autorice, u kojem je sažeto sve njezino iskustvo, sva istraživanja i svi do sada prijeđeni putovi. Ciklus u kojem su koncentrirani ‘krv i znoj’ višegodišnjih traženja i bdijenja, kao i sva kroćenja ruke i sva treniranja oka. Odabran je ciklus koji je svojevrsni sublimat cjeline stvaralaštva, noseći sve glavne karakteristike autorskoga rada Alme Dujmović. Ali ciklus koji je, unatoč tome, ujedno i jedan novi svijet. Taj ciklus bubrio je u njoj, kipio i dugo dozrijevao – a onda gotovo eruptirao.

On, međutim, nije bio i prekid veza s prethodnim fazama i ciklusima, jer su oni zauvijek, onim svojim bitnim elementima, ostali utkani u Alminu umjetnost. Ali novi ciklus donio je ipak promjene. Primjerice, Almin pristup motivu ovdje je sasvim izgubio svoju početnu romantičnu dekorativnost, pretvorivši se u čistu strukturu. Pretvorivši se u sredstvo razrade likovne problematike, pomoću kojega su dosegnute višestruke likovne sinteze. A te likovne sinteze, svojim nepredmetnim konceptom i organsko-konstruktivističkim poretkom, naznačile su put dalje: prema geometrizmu. Iste te sinteze utjecale su i na boju, pretvorivši nekad nježno pastelni i naizgled transparentni, meki uljani namaz u čvrstu gradbenu strukturu vidljive pastoznosti.’  (Višnja Slavica Gabout)

Višnja Slavica Gabout