Sin Mike Špiljka zbog kojeg se sumnja da je ubijen Đureković danas živi u Švicarskoj

stjepan-đureković

Svi njemački mediji donose ono o čemu je od tri nacionalne televizije izvijestila samo Nova Tv, a to je da njemačko tužiteljstvo drži da je Đureković ubijen na zahtjev Mike Špiljka kako bi se njegovog sina Vanja Špiljak zaštitilo od optužbe da je uzimao velike provizije kao menadžer u Ini, u kojoj je radio na kupovini i uvozu nafte koju je Ina onda prerađivala.

Ubojstvo koje je nakon 30 godina podiglo toliko buke u Hrvatskoj nije bilo tipična likvidacija hrvatskog emigranta. Tvrdi se da je Stjepan Đureković, partizan i član komunističke partije, ubijen u sklopu zataškavanja malverzacija sina jednog od najmoćnijih ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji.

Naime po njemačkom Državnom tužiteljstvu Zdravko Mustač je naredio ubojstvo, jer je Đureković puno znao o zabranjenim poslovima Vanje Špiljka, sina tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Mike Špiljaka.

Mika Špiljak rodio se 1916., a 1938. je postao član Komunističke partije Jugoslavije. Iako nije bio obrazovan, prije rata radio je kao postolar, ostvario je visoku političku karijeru i postao pripadnik komunističkog establišmenta. Na dan napada Njemačke na SSSR, 22. lipnja 1941., pristupio je Sisačkom partizanskom odredu, čije se osnivanje danas obilježava kao Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj.

Od svibnja 1942. godine bio je politički komesar 6. banijskog bataljona, a za zasluge u ratu dobio je Orden narodnog heroja Jugoslavije. Od 1945. do 1951. bio je sekretar Gradskog komiteta Komunističke partije Hrvatske (KPH), a od 1951. do 1958. je radio u Izvršnom komitetu CK SKH. Onda je od 1963. do 1967. bio predsjednik Izvršnog vijeća (vlade) Socijalističke Republike Hrvatske, a od 1967. do 1969. predsjednik Saveznog izvršnog vijeća. Mika Špiljak bio je jedan od organizatora Brijunskog plenuma na kojemu je u srpnju 1966. svrgnut Aleksandar Ranković, dotadašnji bliski Titov suradnik i svemoćni šef Udbe. Vrhunac karijere doživio je 1984., kada je postao predsjednik Predsjedništva SFRJ.

Vanja Špiljak, sin nekoć visokog dužnosnika bivše SFRJ, bivši djelatnik INA-e, a danas je uspješni švicarski naftaš. Početkom 90-ih otišao iz Ine i 1994. u Zürichu osnovao tvrtku Mitan Handels i etablirao se u međunarodnom naftnom biznisu. Mitan Handels je nesumnjivo moćna tvrtka koja opskrbljuje naftom snage NATO-a, misije Ujedinjenih naroda i trgovce naftom.

Švicarsko predstavništvo Špiljkove off-shore tvrtke Mitan Investment Ltd. osnovano je u siječnju 1994. s milijun dolara temeljnog kapitala.

Termoelektrana na ugljen u Pločama – interes Vanje Špiljka i prijatelja?

Upravo tvrtka Mitan Handels u vlasništvu Vanje Špiljaka, i Glencore-Švicarska, sa sjedištem u Zürichu obavljaju porednički posao uvoz ugljena u Hrvatsku iz Kolumbije. Glavni dobavljač ugljena za hrvatsko tržište je kolumbijska tvrtka Carbones de Carrejon iz Bogote, koja samo za potrebe hrvatske Elektroprivrede godišnje uvozi dva milijuna tona ugljena. Njih se u medijima povezuje s izgradnjom termoelektrane u dolini Neretve i Plomina 3. Izgradnja termoelektrane, za koju je HEP priznao da nije strateški interes HEP-a, već se radi o komercijalnom projektu, ovisi o Dubrovačko-neretvanskoj županiji, jer izgradnja će biti moguća samo ako županija izmijeni prostorni plan. (narod/večernji.hr/slobodnadalamcija)