Autor: Elvis Berton
Naziv izložbe: „Sedam gladnih godina”
Galerija Kortil, Strossmayerova 1, Rijeka
Trajanje izložbe: 26. 02. – 15. 03. 2014.
Otvorenje: 26. 02. u 20 sati
U srijedu, 26. veljače u 20 sati u galeriji Kortil u Rijeci otvara se samostalna izložba pazinskog likovnog umjetnika Elvisa Bertona “Sedam gladnih godina”. Riječ je o vizualno-zvučnoj instalaciji koju Berton premijerno predstavlja javnosti, a sastoji se od sedam metalnih skulptura krava u prirodnoj veličini te 35-minutnog tonskog zapisa krava kojeg je autor snimio u Savičenti u štali Darka Pekice iz umjetničke skupine Šikuti Machine i na jednom seoskom imanju u zaseoku Bregi u središnjoj Istri. Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Vilma Bartolić. Izložba je realizirana uz potporu Grada Rijeke i Istarske županije.
„Koncept izložbe o sedam gladnih godina nastao je nakon mog dokoličarskog razgovora sa slikaricom Mirjanom Matić iz mjesta Deklevi, tamo negdje krajem prošlog ljeta. Pričali smo o kravama. Ne sjećam se točno zbog čega smo započeli tu temu, ali došao sam na ideju, kako Mirjana vlada tehnikom kaširanja s kojom još nemam iskustva, da zajedno napravimo skulpture krava u prirodnoj veličini. Nismo ih realizirali, ali se iz te priče kod mene iznjedrila ideja o sedam mršavih krava. Poklopilo se nekako sa situacijom u zemlji, sa sedam kriznih godina u Hrvatskoj, a i s mojom pripremom u vezi izlaganja u Rijeci. Počeo sam proučavati anatomiju krava, kosture…poželio sam ih ogoliti, da izgledaju izmučene, ispaćene, izmuzene… kao velika većina stanovnika ove države…” Elvis Berton
Iz predgovora povjesničarke umjetnosti Jerice Ziherl:
… Elvis Berton uglavnom zadržava sadržaj preuzet iz Biblije, no oblik mu je ponešto drugačiji. Odnosno, ispao je drugačiji, jer njegovih sedam samostojećih krava od željeza, postavljenih u galerijskom prostoru, zapravo izgledaju – simpatično. Koliko god je tražio načina, i uspio u tome, da ogolisliku krave, zadržavajući se spretno na osnovnim obrisnim linijama, toliko mu je izmakao subverzivni naboj koji se utopio u jednoj od politika humora. Tako da, bez obzira na to što sedam gladnih godina upozoravaju na društvenu devijantnost, krećući se (iz)među skulptura krava prije ćemo doživjeti ugodu nego samoprijegor vlastite neangažiranosti ili pasivnosti spram aktualnog stanja u društvu. Ali isto tako priklonit ćemo se ironiji, satiri, campu,apsurdu, šali, parodiji itd., dakle jednom od oblika humora kao strategiji Bertonova ukazivanja na ozbiljne i važne društvene teme. Kažimo i to da je njegov angažman nenametljiv, iskazan kroz distancu smijeha, što u konačnici može biti i najučinkovitiji način istupa spram realnosti i afirmacija autonomije. I dok su Sedam gladnih godina za Bertona osebujne vizualne senzacije koje istodobno sadrže ugodu, politike humora i figuralnu aluzivnost, unutar provedbi naslućuju se početna slova neke druge abecede. Razloge tome vidim u nekoliko, barem meni, važnih detalja: materijalu, koreografiji pogleda i zvuku.
Naime, sedam skulptura krava, nastale su aranžiranjem različitog sekundarnog tj. otpadnog materijala. Berton ga nalazi na različitim mjestima (pored ceste, u jarku, na polju, u nečijoj garaži, u otpadu itd.), skuplja i prisvaja ga te pretvara u funkcije vlastite poruke. Najjednostavnije rečeno, on koristi svijet stvari kao riječi, i to u prenesenom značenju. Premještajući ih iz njihovog uporabnog, izvornog konteksta, Berton željezne predmete najrazličitijeg podrijetla združuje i kodira tako da postaju dijelovi nove cjeline i nove naracije. Sedam samostojećih objekata vidnih su željeznih konstrukcija. Trebamo im se približiti kako bi razaznali da su obrisi glava, rogova, vimena, leđa, nogu, rebara, repova i ostalih prepoznatljivih kravljih anatomskih detalja sačinjeni od različitih vida, matica, vijaka, cestovnih rubnika, pa dijelova raznih ograda, žljebova, obruča od bačvi ili građevinskog željeza. Da, da, ručica ili sjedalo od bicikla ili traktora, pa i slavni kotač, imaju odavno svoje mjesto na stranicama povijesti, a time i u umjetničkom svjetonazoru Elvisa Bertona.
U Sedam gladnih godina pored recikliranog materijala kod Bertona vrlo važnu ulogu igra i koreografija pogleda. To postiže zvukom i prazninama; bilo prostora i međuprostora, ali prije svega doslovno prazninama skulpturalnih formi. Zvuk koji dopire iz neznana izvora budi znatiželju, pobudu za hodanjem, šetnjom po tom osušenom pašnjaku samostalnih silueta. Na taj način Berton ukida posjetiteljevu uobičajenu vizualnu logiku kojoj se pridružuje i sluh, zapravo i slušanje postaje posrednikom izložbenog iskustva. Nije to samo stoga što u galerijskoj prezentaciji zvuk postaje važan segment (audio) djela, što je prisutan kao komponenta prostorne organizacije, nego i to što je te zvukove Berton snimio u Savičenti, u štali Darka Pekice. Raspoznajemo zvukove mukanja, mljackanja, pišanja, mahanja repom, kakanja, zujanja, brujanja, zapravo svega onoga što se nevidljivo dešava u štali, ali istovremeno i onoga što se čuje izvan nje, kao što su zvukovi motora, automobila ili lavež pasa. Ti zvuci dolaze od onih istih krava koje smo imali prilike gledati u radovima Šikuti Machine; na fotografijama Andija Bančića gdje, u krupnom planu, vidimo njihove pojedinačne portrete s ispisanim imenima, i u videu Vogrda u kojem Darko Pekica, dok ih čuva, leži na cvjetnoj livadi i naglas čita Walt Whitamnovu poeziju. Taj sitni komad istarske zemlje možemo vezati i za žanr pejzaža, no, on nije više, kako piše Branka Benčić u predgovoru Vogrde, izolirana estetska činjenica i lijepa slika, nego postaje mjestom propitivanja međuodnosa prostora, povijesti, memorije, politike ili identiteta. Tako i Elvis Berton, koji živi ne tako daleko od Savičente, u Katunu Trviškom, dijeli taj isti komad Istarske zemlje.
Elvis Berton rođen je 1970. u Pazinu. Izlaže od 2000. godine na dvadeset i jednoj samostalnoj i više od pedeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu: Beč, Halbenrain (Austrija), New York (SAD), London (Velika Britanija), Doetinchem, Ulft (Nizozemska), Koper, Piran (Slovenija). Dobitnik je više nagrada i priznanja. Član je HDLU-a Zagreb i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i stvara u Pazinu.
