Sanja Priibić i Dijana Kočica: “Dans l’espace”

Sample Image
Otvorena izložba ak. slikarica Sanje Pribić i Dijane Kočica u utorak, 14. listopada 2008. g.,  u 19 sati

Sample Image
Sanja Pribić i Dijna Kočica

POEZIJA KAO ILUSTRACIJA
Ideja vodilja izložbe je poezija i kako je prezentirati.

Dijana Kočica:

Zidni objekti koji se mogu i listati – čitati, slike, koje bi bile kombinacija dvaju medija.
Viseći pojedini listovi od ručno rađenog papira na kojima bi se mogli isčitavati.stihovi, skulpture nalik knjizi, djela od stakla i papira….kako se sve može „omotati" stih.

Sample Image
Dijana Kočica

Radeći na papiru i samom procesu ručno rađenog papira,neminovno se pojavila kao ideja i inspiracija – KNJIGA.

Sample Image
Dijana Kočica

Zidni objekti, nalik knjigama,bili bi od različitih materijala: samog papira, jute, napetog platna, špage i ostalog. Kombinacija slikarstva, poezije i trodimenzionalne igre različitih materijala u obliku knjige, čine postav izložbe.

Pogledajte galeriju Dijane Kočice!

Sanja Pribić:

"Dans l’espace" – Serge Lama ( U prostoru )
Intencija je izložbe u galeriji stvoriti prostor ( l’espace ) u kojem će se prožimati tri vrste umjetničkog izraza: poezije i glazbe kao sastavnica šansone s jedne i slika kao vizualnog znaka s

Sample Image
Sanja Pribić: Serge Lama

druge strane. Izloženi su crteži – varijacije portreta šansonjera – rađeni u kombiniranoj tehnici kolaža, akvarela, tuša i suhog pastela s ukomponiranim tekstom šansone. U prostoru svira glazba ( francuska šansona), razmješteni su i obješeni različiti objekti – "simboli francuske", uvjetno rečeno – beret, baguette i sl., oslikani, odnosno "likovno obrađeni" na način da predstavljaju dio zamišljene cjeline.

Pogledajte galeriju portreta Sanje Pribić!

Sample Image
Sanja Pribić: Gilbert Becaud

Slikopjev

Prisnost je prva zajednička odlika koja dolazi na misao pri susretu s formalno i sadržajno sasvim različitim radovima dviju likovnih umjetnica. Ona izrasta iz njima svojstvene, pomalo nemarne i nevezane ležernosti u pristupu materijalu, vidljive kako u izgužvanim papirima te u neusiljenom, opuštenom crtežu na portretima francuskih šansonijera Sanje Pribić, tako i u prikupljanju odbačenih kartona, raznih tkanina i krpica od kojih nastaju kolaži u koje Diana Kočica usađuje rukom pisane stihove svoga oca. Time su domaći ugođaj, toplina i nepretenciozna lakoća kreativnoga rada naglašeno dobili na značaju.
Vrijeme kao slikar, arhiviranje njegova protjecanja i trošnosti koju nam ostavlja, ugrađeni su u dominantno plošne i blago reljefne objekte Diane Kočice. Međutim, dok je enformelno slikarstvo nanošenjem pigmenata nastojalo osvijestiti osjećaj za materičnost, ovdje dolazi do obrata te sam odabrani materijal svojim nepravilnim pačetvornim i inim formatima asocira na slike (kao i sam čin vješanja te iskrzani rubovi). Nadalje, slaganje različitih oblika u organiziranu kompoziciju priziva strukturu geometrijske apstrakcije. Pa iako predodžbe izostaju, na određeni način njihovo mjesto zauzimaju stihovi. Ponajprije kao grafički element, a zatim i kao potencijalni izvor pjesničkih slika. Tako je osobni emotivni izbor obilježio ovo inteligentno poigravanje s nedavnom prošlošću moderne umjetničke prakse i nadogradio je ugođajem intime.
Potencirajući u portretima određene karakteristike svojih modela (konkretno, tek malo pretjerujući u veličini i obliku usnica, nosa ili same glave), Sanja Pribić je primijenila postupak karikature. Ali s toliko simpatija, gotovo duhovnog razumijevanja i sklonosti za objekte svoga interesa da karikaturalnost – u smislu nagrde, ismijavanja i sličnih namjera – nipošto ne doživljavamo takvom. Sve odreda francuski izvođači šansona, pjesnici iznimnih karizmi koji skoro podjednako osvajaju obožavatelje svojom pojavnošću kao i glasom, u Sanji su dobili iznimnog interpreta svojih osobnosti. Tako je na određeni način Charles Aznavour (ili uzmite kao primjer bilo koji drugi portret) više on nego kada ga gledamo na fotografijama. Osobito se ističe intenzitet pogleda: crne točke na bjelini papira oživjele su. Osjećamo ih kao koncentrat kojemu je podvrgnut sav prateći akcesorij; kao dopuna on je naprosto u službi portretne suštine. Ali premda smo sve te sastavnice definirali kao sporednu stvar – u rasponu od precizno povučene obrisne linije do naizgled neuvjetovano pobacanih mrlja: crnih, plavih, crvenih – bez njih ni srž ne bi došla do takve potentnosti.
Obje autorice vrlo zanimljivo i uspješno oslobađaju svoje likovne discipline od formalnih uvjetovanosti i prisila kako bi razvile i primijenile nova (ili barem nestandardna i nekonvencionalna) tehnička sredstva i načine poetske ekspresije.
Nikola Albaneže

Sanja Pribić

Akademija-Art.net