Sanja Pribić: “Lica” u Galeriji ZILIK

Ravnateljica galerije Zilik: dr.sc. Maja Vučinić Knežević

Babuška

Prisnost bliskih lica

Potencirajući u portretima određene karakteristike svojih modela (konkretno, tek malo pretjerujući u veličini i obliku usnica, nosa ili same glave), Sanja Pribić je primijenila postupak karikature. Ali s toliko simpatija, gotovo duhovnog razumijevanja i sklonosti za objekte svoga interesa da karikaturalnost – u smislu nagrde, ismijavanja i sličnih namjera – nipošto ne doživljavamo takvom.

Mama

Na koga, dakle, Sanja usmjerava svoju pozornost? Dakako, na svoj lik (poput većine likovnjaka koji to čine barem u nekom trenutku svoga rada), a zatim i na sebi bliske osobe. Suosjećaj je očekivan i autorica – pored sve analitičnosti koja ne dopušta bilo kakvu idealizaciju – ne škrtari s iskazivanjem privrženosti. Prisnost je stoga temeljna odlika koja dolazi na misao pri susretu s ovim portretnim ciklusom. Ta prisnost izrasta i iz svojstvene joj, pomalo nemarne i nevezane ležernosti u pristupu materijalu, vidljive kako u izgužvanim papirima tako i u neusiljenom, opuštenom crtežu.

Djeduška

Međutim, osobit niz portreta Sanja je posvetila i javnim osobama. Sve odreda francuski izvođači šansona, pjesnici iznimnih karizmi koji skoro podjednako osvajaju obožavatelje svojom pojavnošću kao i glasom, u Sanji su dobili iznimnog interpreta svojih osobnosti. Tako je na određeni način Charles Aznavour (ili uzmite kao primjer bilo koji drugi portret) više on nego kada ga gledamo na fotografijama. Osobito se pak ističe intenzitet pogleda: crne točke na bjelini papira oživjele su. Osjećamo ih kao koncentrat kojemu je podvrgnut sav prateći akcesorij; kao dopuna on je naprosto u službi portretne suštine. Ali premda smo sve te sastavnice definirali kao sporednu stvar – u rasponu od precizno povučene obrisne linije do naizgled neuvjetovano pobacanih mrlja: crnih, plavih, crvenih – bez njih ni srž ne bi došla do takve potentnosti.

Nikola Albaneže

Ja kao dijete

Sanja Pribić rođena je 1960. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti (grafički odjel) završila je 1980. godine. Na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je s prosjekom ocjena 4,78 i pohvalom Nastavničkog vijeća 1986. godine u klasi prof. Frane Para. Članica je hrvatskih strukovnih udruzenja; HDLU-a od 1986., HZSU-a od 1993. i ULUPUH-a od 2006. godine. Od 1987. do 1992 radi kao novinar u dnevnom listu Vjesnik i izdanjima Europapress holdinga (Mili, Areni) u kojima povremeno uz vlastite tekstove objavljuje ilustracije. Od 1992. godine bavi se isključivo grafikom, ilustriranjem i grafičkim dizajnom. Ilustracije je objavljivala i objavljuje u časopisima za djecu (SMIB, Modra lasta, Prvi izbor) i odrasle (Bebe, Zrno, Mila, Auto klub, Jet set – redovna i specijalna izdanja za Croatia open turnire u Umagu).

Akademija-Art.net