Robert Palmer, prvi čovjek europske kulture, bio je gost Treće svjetske konferencije Culturelinka koja se pod nazivom »Mreže – razvojni aspekti kulture u 21. stoljeću« održala u Muzeju Mimara u Zagrebu od 13. do 15. studenog 2009. godine.
Planetarnom dijalogu o kulturnim mrežama, koje su do neslućenih granica povezale svijet, nazočili su vodeći svjetski stručnjaci, a gotovo i nema pozvanijeg čovjeka od predsjednika Uprave Vijeća Europe za kulturu i kulturnu i prirodnu baštinu da prozbori o novom svijetu svjetske komunikacije.
Robert Palmer dugogodišnji je gost grada Zagreba, a njegovoj je mreži Culturelink, čija su istraživanja poslužila kao ogledni svjetski uzorci, odao veliko priznanje. S Robertom Palmerom razgovarali smo u Muzeju Mimara.
- Vijeće Europe i Unesco prije dvadeset su godina započeli istraživanje kulturnog razvoja, kulturnih politika i kulturne suradnje. Doista već možemo govoriti o povijesti jedne kulturno umrežene civilizacije. Kakav je rezultat?
– Bitno je istaknuti da je zadnjih godina broj mreža narastao kao i moć i utjecaj koji se tiču raznih tema. WEB platforme djeluju danas kao kulturne ustanove. Mreže su potpomogle profesionalni rad sektora, pokrenule su dogovaranje i privatni sektor te promovirale razmjenu znanja i informacija. Postali smo umreženo društvo i danas je teško ostvariti ikakav cilj bez umrežavanja.
- Kakvu je ulogu u tom procesu odigrao Zagreb u kojemu je prije dvadeset godina osnovana mreža Culturelink?
– Zagreb je odigrao golemu, štoviše, ključnu ulogu kao mjesto koje je promicalo filozofiju umrežavanja. Time je postao zemljopisno važno središte istraživanja na međunarodnoj razini.
- U predavanju ste spomenuli novu inicijativu Vijeća Europe nazvanu Culturewatch. O čemu se radi?
– Riječ je o novoj inicijativi Vijeća Europe, odnosno o proširenoj platformi u kojoj će se moći kombinirati interesi mnogih sudionika upotrebom podataka i drugih mreža za kulturu. Unutar Culturewatcha moći će se rješavati mnogi problemi. Nije riječ o instituciji niti organizaciji, već decentraliziranoj platformi u službi privatnog i javnog sektora.
- Jednom ste naglasili problem nedostatnog uključivanja civilnog sektora u mreže za kulturu. O čemu je riječ?
– To je vrlo složeno pitanje. Civilni sektor je podijeljen na razne sfere koje je teško ujediniti, i to su slabe točke toga sektora. Postoji i problem nejasne definicije civilnog društva, koje pojedinačno djeluje i kao privatni sektor, zbog čega je teško jedinstveno govoriti o civilnom društvu.
- Koliko su mreže pomogle ili oslobodile put malim kulturama poput hrvatske. Znamo da je velik dio hrvatske kulture nepoznat svjetskoj javnosti pa jedan velikan pera ili kista iz Hrvatske ne može nikada zadobiti onu svjetsku pozornost kao američki, njemački ili engleski umjetnici?
– Što se tiče problema identiteta malih kultura mislim da su mreže pomogle stvoriti veze, da su povećale vidljivost kulturnog stvaranja malih naroda. Hrvatska je već dugo u žarištu zanimanja upravo zbog djelovanja Culturelinka, koji je poznat na svim kontinentima i koji je otvorio put i drugim hrvatskim umjetnicima. Rekao bih da na svjetskoj razini postoji glad za informacijama o onome što se događa u malim zemljama i to je jako dobro.
- Mreže su demokratizirale kulturni protok, stvorile impozantnu mogućnost svjetske komunikacije, ali i na njima očito postoje monopolisti?
– Problem je što i unutar kulturnih mreža postoji podjela između velikih institucija i malih neovisnih činitelja, podjela između umjetnika koji stvaraju i onih koji distribuiraju, postoje razlike između profitne i neprofitne umjetnosti na mreži. Prije su postojali lobiji za naftu i za plin, danas imate kulturne lobije kao što su američka glazbena industrija ili Microsoft.
Velike kulturne industrije od glazbene i izdavaštva do filma danas same po sebi postaju monopolistima. Nameću se individualni, privatni interesi koji se ne poklapaju s općim interesima. Na mrežama postoji, na žalost, mogućnost stvaranja moći i lobija. Uostalom, i Al Qaida danas djeluje kroz mrežu.
- Kako se to može spriječiti?
– Vlade moraju preuzeti odgovornost i putem zakonodavstva osigurati primarni interes javnog sektora i stvoriti takve uvjete u kojima ne mogu dominirati monopolisti u kulturi. Ušli smo u novo doba i paradigme se mijenjaju. Moramo se odmaknuti od starih obrazaca i modela. Sami pojmovi upravljanja i vodstva u kulturi se mijenjaju kao i mentalitet i modeli u stvaranju kulture. Također, moraju se mijenjati dosadašnji financijski modeli, koji su neodrživi u krizi.
- Spomenuli ste i pojam »kulturna ekologija«. O čemu je riječ?
– Kada se govori o ekologiji, misli se na zaštitu okoliša. Ja vjerujem da bi kulturni sustav u budućnosti mogao djelovati kao ekološki sustav koji nam treba pomoći održati ravnotežu između interesa javnosti i dugoročne održivosti same kulture.
Akademija-Art.net
