U petak, 04. prosinca, u Galeriji ULUPUH u Zagrebu, otvara se multimedijalna izložba Đure Gavrana pod nazivom „Kolonija – Zapadna Sahara".
Zaboravljena zemlja, Zapadna Sahara – država čije ime mnogima znači samo geografsko određenje dijela, druge po veličini pustinje na svijetu, već je dulje od trideset godina mjesto odvijanja ratnih i političkih sukoba, slabo poznatih međunarodnoj javnosti.
Kada je 1975. godine završena era španjolske kolonizacije Magreba, za razliku od ostatka tog područja, koji se zbog znatno ranijeg odlaska kolonizatora formirao u stabilan skup nezavisnih i samostalnih država, Zapadna Sahara je postala poprište krvavih obračuna.
Na prvi pogled, beskorisni dio pustinje, u stvari je bogat izvor fosfata i nafte, dok je obalni dio najbogatije područje ribom u tom dijelu Afrike. Energetski potencijal Zapadne Sahare i povoljan politički trenutak bili su dovoljan poticaj marokanskom kralju Hassanu II da 6. studenog 1975. krene u osvajanje. Održao je Govor kojim je pokrenuo 350.000 građana naoružanih Kuranom, marokanskom zastavom i slikom kralja, uz pratnju vojske, na marš iz južnog Maroka prema, do tada, slabije naseljenoj Zapadnoj Sahari. Tom akcijom, poznatom pod nazivom „Zeleni marš", počelo je pretvaranje Zapadne Sahare u posljednju afričku koloniju. Sahrawi – pripadnici autohtonog naroda tog područja iz svoje su zemlje pobjegli pred marokanskom vojskom i ostalim učesnicima Zelenog marša te našli privremeno utočište u pustinji Hamada na zapadu Alžira kod mjesta Tindouf.
Tako je počeo 16 – godišnji rat Davida i Golijata, koji na neki način još uvijek traje. Godine 1991. sklopljeno je primirje, ali borbe su s ratišta prebačene u sferu politike. Od tada do danas bitke se vode oko toga tko ima pravo glasa na referendumu koji će odlučiti o sudbini Zapadne Sahare – Marokanci, koji su je nasilno kolonizirali i naselili se u sahrawskim gradovima i selima ili Sahrawi. Kompleksnost ovog pitanja proizlazi iz činjenice da su Zelenim maršem inicirane drastične promjene etničke strukture područja Zapadne Sahare, a te bi promjene uvelike utjecale na rezultate referenduma. Etničke promjene rezultat su sustavnog naseljavanja Marokanaca na područje Zapadne Sahare, ali i protjerivanja te prisilnog iseljavanja Sahrawa iz zemlje.
Uz to, Marokanci su, kako bi osigurali osvojeno područje, dio Zapadne Sahare ogradili s 2100 km dugačakim pješčanim zidom kroz pustinju, a okolicu tog zida kontaminirali su minama. S jedne strane toga zida, pod marokanskom okupacijom, na području Zapadne Sahare danas živi oko 200.000 Sahrawa, dok s druge strane zida, u izbjegličkim kampovima smještenima na jugozapadu Alžira živi oko 170.000 sahrawskih izbjeglica. Sahrawi nipošto ne žele dopustiti da o njihovoj sudbini odluče marokanski doseljenici u Zapadnu Saharu.
Danas u okolici alžirskog grada Tindoufa postoje četiri izbjeglička kampa, koji su nazvani po gradovima iz Zapadne sahare (Laayoun, Dakhla, Smara) i kamp „27. February". U početku formiranja kampova, još sredinom sedamdesetih godina, Sahrawi su živjeli u šatorima, bez monetarnog sustava i infrastrukture. Danas više od 30 godina kasnije, neki i dalje žive u šatorima, spremni na povratak u Zapadnu Saharu, dok su drugi izgradili zemljane nastambe. Izgradili su ceste koje međusobno povezuju kampove, osnovali su vrtiće, škole, bolnice. Kampovi se, s vremenom, polako pretvaraju u prave male gradove čiji stanovnici čekaju dan kada će ih napustiti.
Izložba „KOLONIJA" jezikom umjetnosti govori o zaboravljenom narodu Zapadne Sahare. Koristeći različite medije za oblikovanje, odnosno materijaliziranje impresija koje su me ispunile tijekom tri posjeta Zapadnoj Sahari, Maroku i Alžiru, želio sam obuhvatiti kompleksnost trenutne političke situacije, ali i ritam svakodnevnice. Namjera mi je predstaviti sudbinu ovog podijeljenog naroda, ne koristeći uobičajene načine – prezentacije, predavanja i povijesno-putopisne tekstove.
Kroz medije ambijentalne instalacije, fotografije, videa, skulpture, ready madea i grafike cilj mi je pokazati javnosti drugačiju stvarnost od ove koja nas okružuje, ali ne tako daleku od nje kako na prvi pogled izgleda. Skulptura "Tane" predstavlja repliku taneta pronađenog u saharskom pijesku nedaleko od granice slobodne i okupirane Zapadne Sahare. Na tane su kaširane geografske karte koje prikazuju područje Zapadne Sahare. Granice država, njihova imena i jurisdikcije variraju od karte do karte. Te razlike uvelike utječu na razumijevanje geopolitike Magreba. Oblik taneta govori o njegovoj starosti, a njegova starost o duljini trajanja ovog, još uvijek neriješenog, problema. Njegovim uvećavanjem na veličinu čovjeka naglašena je kompleksnost problema na tom području, a kontradiktorni sadržaj kaširanih geografskih karata ukazuje na to da mu se ne nazire rješenje. Grafika "MARŠ" kontekstualizira pojavu Zelenog marša. Kako u Hrvatskoj riječ marš nosi više značenja (marš! i marš), njezinim ispisivanjem zelenom bojom na crvenoj podlozi otvara se više mogućih interpretacija. Rad "Zid" predstavlja ambijentalnu instalaciju kojom se želi dočarati ambijent pustinje, ali i umjetno napravljene opasne tvorevine, popularno nazvane Zid koja se prostire na više od 2000 km dugoj liniji razgraničenja. Serija fotografija "S obje strane" dokumentira život s obje strane zida, u okupiranom području Zapadne Sahare i izbjegličkim kampovima u Alžiru. Triptih "A.L.P.S." je kratica naziva novonastale organizacije Asosiation de libertad y paz Sahrawi. Ovaj triptih predstavlja prvi grupni portret članova organizacije prije njihove prve akcije. Jedan dio mladića s fotografije rodio se izbjeglištvu, dok su drugi tijekom proteklih 10-tak godina u potrazi za slobodom pobjegli iz okupiranog područja Zapadne Sahare u izbjegličke kampove. Kratkim video radovima pokazuje se kako izgleda život mladića, koji su bili primorani napustiti svoju domovinu, u izbjegličkom kampu.
Multimedijalnim pristupom tematici, ova izložba želi približiti kulturu čija je svakodnevnica obilježena konfliktom iz prošlosti, koji je hrvatskoj javnosti slabo poznat. No, nije to slučaj samo s Hrvatskom. Opća, a osobito medijska nezainteresiranost za ovaj konflikt razumljiva je iz dva razloga. Prvi je nemogućnost izvještavanja iz područja okupirane Zapadne Sahare, jer je marokanski režim čvrst i strog po tom pitanju. Drugi razlog vezan je sa suvremenim zakonitostima masovnih medija u kojima prolaze uglavnom „krvave" priče, katastrofe, tragedije, i real life izvještavanja. Kako je ovaj konflikt već 19 godina u „statusu quo" i praktički „bez ispaljenog metka", medijska nezainteresiranost je razumljiva.
Miljenka Čogelja i Đuro Gavran
Izbor fotografija, dijelova multimedijalnog postava izložbe, moguće je vidjeti na: http://ulupuh.blogspot.com/2009/11/uro-gavran-kolonija-zapadna-sahara.html
Đuro Gavran je rođen 1982. godine u Bjelovaru. Godine 2007. diplomirao je na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer dizajn grafičkog proizvoda. Trenutno pohađa diplomski studij Filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (smjer dokumentarni film). Izlagao je na tridesetak domaćih i međunarodnih izložbi te desetak filmskih festivala. Živi i radi u Zagrebu kao freelancer u području multimedije (design, fotografija, kamera, dokumentarni film). Član je ULUPUH-ove Sekcije za multimediju i intermediju.
Maša Štrbac
galerija-ulupuh@zg.t-com.hr
Akademija-Art.net
