Prikazuje se kao neka vrsta idealnog putovanja umjetničkog i kulturnog života glavnoga grada kroz prikaz 43 djela slikarstva, skulpture i crteža, među kojima su prava remek-djela, neka još neobjavljena, uz originalnu dokumentaciju (katalozi, knjige, pisma, fotografije, revije). Djela su pretežno posuđena iz nasljedstva i arhiva samih umjetnika, kao i iz kulturnih institucija Rima.
Rimska je škola djelovala u vrlo vitalnom gradu međunarodne klime, punom suprotnosti, s mnoštvom različitih umjetničkih stilskih odrednica (purističkih, ekspresionističkih, tonalnih, realističkih) što je prikazano i na izložbi.
Eksponati izložbe su podijeljeni u tri skupne:
Umjetnik i atelje koja prikazuje autoportrete, portrete umjetnika i mecena te poneku mrtvu prirodu (nagovještaj metoda koji govori o idejnom procesu umjetnika).
Grupa Grad duše preuzima naslov istovjetne zbirke lirske poezije Giorgia Vigoloa (1923.), nastojeći graditi umjetnikov najosobniji način u percepciji grada Rima, nabijenog poviješću i sjajnim antičkim mitovima, ali dati i percepciju svakodnevnog življenja. U toj se sekciji nižu vedute najomiljenijih mjesta umjetnika, vizije jednog monumentalnog Rima, fragmenti tibertinskih pejzaža.
Grupa slika koje iskazuju Odnos prema antici odnosno povratka redu nastale oko časopisa Valori plastici koji se javlja nakon rata, odbacujući futurizam i metafiziku. Umjetnici žele ponovno naći harmoniju i u ratu izgubljen sklad. Nalaze se vrlo čudni putevi miješanja renesansnih s egipatskim motivima ili etrušćanskih s baroknima, sa zanimljivim naglascima iz pitagorejske Grčke i antičkog Rima. Prošlost svojim modelima pruža novo čitanje sadašnjosti.
Zadnja grupa, Tijelo, nije posvećena samo "tijelu", tematici posebice prisutnoj u katoličkom Rimu, već i onoj prirodnoj namjeri umjetnika da teme svojih djela urone u ozračje "začudna sjaja", čije su reference u slikarstvu kvatročenta Piera della Francesce. Prelazi se tako od senzualnosti Scipionovog "Akta" preko efebskih tijela Guglielma Iannia do kontemplativne i klasične dimenzije jednog ženskog akta Antonija Donghija pa sve do začuđena pogleda djevojčice koja istražuje kamenje razvrstano na stolu u ulju Fausta Pirandella, što predstavlja metaforu grčevitog čovjekovog istraživanja jednog mogućeg identiteta ili bolje jednog njegova "dijela" kojim nastupa na pozornici ljudske komedije.
Opširnim terkstom u pratećem, bogato ilustriranom katalogu, autorica Francesca Romana Morelli iznosi povijest Rimske škole uz rekonstrukciju segmenata kulturne politike Režima s imperijalističkim težnjama Italije. Potkrijepljene mnogim, do sada nepoznatim dokumentima, katalozima i fotografijama predočene su internacionalne aktivnosti pojedinih rimskih kulturno političkih ličnosti kao i promejne u umjetničke klime samoga Rima.
Riječkoj publici ova izložba predstavlja priliku dopune sagledavanja dosega međuratnog umjetničkog razdoblja koje je nedavna izložba "Fijumani – situacije u Rijeci 1920. i 1930.", organizirana u MMSU tijekom prosinca 2006., predočila gledateljstvu na ogled. Takvim se kulturnim dijalogom potiče razmišljanje i uspoređivanje dostignuća i dijalog dviju sredina istog vremenskog razdoblja ali različitih tradicija.
Izloženo je četrdesetak djela (slika, crteža, skulptura) te dokumentarnog materijala iz vremena, više desetaka autora među kojima su: Scipione, Renato Guttuso, Carlo Socrate, Afro Basaledella, Giuseppe Capogrossi, Mario MaffaiCipriano Efisio Oppo i mnogi drugi, u katalogu zastupljeni reprodukcijama i biografijama.
