a svečano otvorenje izložbe je u utorak 2. rujna 2008. godine u 19.30 sati.
Izložba će biti otvorena do 15. rujna 2008, a može se pogledati svakog radnog dana od 9 do 16 sati i utorkom od 19 do 21 sat.
SARAJEVO: OPSADA U 40 SLIKA
Rat nikome nije brat, stara je poslovica utemeljena na krvavim iskustvima. Kada sam pregledavao fotografije Rikarda Larme – SARAJEVO: OPSADA U 40 SLIKA, kako bih pripredio ovaj tekst za katalog izložbe, prisjetio sam se, kao sudionik hrvatskoga Domovinskog rata, svih ratnih dana, ratnih strahota koje smo tada proživljavali. Stoga sam Larmine fotografije doživio duboko emotivno. Namjerno naglašavam upravo tu dimenziju fotografija, zato jer su te slike nastale u vrijeme hladnokrvnih zločina, bezdušnih razaranja, tihih i bolnih umiranja i neutješne tuge. To su slike ne tako davne prošlosti, slike o jednom od najkrvavijih ratova u novijoj povijesti i o ljudima kojima je rat krojio okrutnu sudbinu, upravo onakvu kako nam to Larma svojim slikama predočava.
Premda sâm Larma kaže da je bilijun malen broj za nakladu njegovih fotografija tiskanih o Sarajevu pod opsadom i o ratu u BiH, u domaćem i svjetskom tisku, njegovih 40 fotografija na ovoj izložbi je dovoljno da se ponovno dožive i prožive strahotne slike rata. (Izložba je premijerno postavljena još u ratnim danima. Slike su bile izložene u Italiji, u humanitarnoj organizaciji u Vincenci, 1994. i Schiu 1995. godine.)
Vijećnica 92
Ratovalo se oduvijek, a ratuje se nažalost i danas. Ali rat u Sarajevu, po svojoj specifičnosti, bio je naprosto nevjerojatan. Sarajevo nije bilo ratište, Sarajevo je bilo streljana! Sam grad bio je okružen i ograđen topovskom ogradom. Ležao je u dolini kao neka lijepa uspomena, koju se svakodnevno uništava. Sarajevo nisu razarali vojnici, jer oni tako ne ratuju. Sarajevo su uništavali zločinci, neljudi. U Sarajevo se nekad – napokon kao i sada – dolazilo među ljude, da se proživi nešto lijepo, prodívani i ponese kući, u bilo koji dio svijeta, kao drag životni doživljaj.
Za višegodišnjeg okruženja Sarajeva razvio se jedan drukčiji dolazak, neprimjeran čovjeku: ne u Sarajevo, nego nad Sarajevom, da ga se gađa iz svih oruđa i oružja. Nije to bilo gruvanje rukovođeno vojničkom logikom, sa smislom, bilo je to naprosto surovo razaranje i ubijanje radi razaranja i ubijanja. Nije se uvijek gađalo, iako je bilo svakodnevnih snajperskih pucnjeva, nego se pucalo iz mržnje i s namjerom da svaki metak pogodi neki cilj – čovjeka, kuću, drvo, minaret ili zvonik. Pucalo se iz objesti, s veseljem koje u takvim trenucima doživljavaju i proživljavaju samo oni koji su lišeni svake ljudske vrline.
Sve sam to ponovo proživljavao gledajući fotografije moga prijatelja Rikarda Larme koji je djelovao u tim najtežim danima svoga života i profesionalnoga rada i stvarao onu vrstu fotografske umjetnosti koja je imanentna najboljim fotografima i fotoreporterima: fotografije koje govore.
I mnoge druge fotografije govore, pričaju svoje priče, pjevaju svoje pjesme, a Larmine fotografije kao da su prigrlile tradicionalni bosanski način pričanja. Sve su to oblici poetske proze Meše Selimovića, Ivana Lovrenovića, Mile Stojića, Nedžada Ibrišimovića, Ive Andrića, Branka Ćopića, Josipa Mlakića, Igora Štiksa… Svaki, pa i najokrutniji fotografirani trenutak ističe lirsku profinjenost Larmine duše. Larmine fotografije prizivaju stihove Kamenog spavača Mehmedalije Maka Dizdara (Ima jedna zemlja, Bosna da oprostiš), zatim škrte poetske forme Antuna Branka Šimića, mudre i duhovne poruke Nikole Šopa, Marka Vešovića, Abdulaha Sidrana, Izeta Sarajlića, Anđelka Vuletića…
Larmine fotografije govore o svim užasima rata, o stradanju Sarajeva. U njegovim slikama prepoznat ćemo paniku, strah, smrt, ali nadasve hrabrost, dostojanstvo, ljubav. I život! Život i duh jednoga grada kojega ništa nije moglo ubiti. Jer za Larmu Sarajevo nisu samo spaljene i razorene kuće, nisu to puste i turobne ulice, uništena prometala, hoteli, velebne građevine, vjerske institucije… Sarajevo su ljudi! Ljudi u tom prostoru i neljudi izvan tog prostora koji su ga htjeli uništiti. Tu ljudskost, snagu, strpljenje i dostojanstvo, bez obzira na nacionalnu ili vjersku podijeljenost, prepoznajemo u Larminim fotografijama, u njegovoj umjetnosti. Kao posebnu vrijednost, u njegovim fotografijama prepoznajemo, pored vrhunskog informativnog i dokumentarnog, nadasve široki estetski i duboko literarno-filozofski opis ratne zbilje u Sarajevu i BiH.
Za Larmu se može reći da posjeduje zadivljujuću sposobnost izdvajanja onog bitnog iz stvarnosti, da tu realnost transformira u fotografije dubokog emotivnog naboja. Pritom ostaje vjeran svojim načelima: da pokaže ono što on, njegovo oko, njegova emocija vidi i otkriva, ono što mnogim promatračima promiče.
Dakako, ne zaboravljam dokumentarnu i povijesnu vrijednost Larminih fotografija. Ta dokumentarnost nastala je kao vjerodostojan svjedok vremena, kao rezultat istinitosti, neposrednosti, promišljenosti, i osviještenosti, jer fotografije Rikarda Larme nisu dosad, a neće ni odsad, nikoga ostaviti ravnodušnim.
Rikard Larma pripada onoj plejadi bosansko-hercegovačkih fotografa koja se popela na najviše stepenice u domaćoj i svjetskoj umjetničkoj, novinskoj i dokumentarnoj fotografiji. Kad govori o sebi, kaže da je on fotograf, fotoreporter i fotoamater istodobno; da je fotograf iz Sarajeva i iz Amerike, Bosanac i Hrvat. Njegov je govor simpatičan i karakterističan za pravu sarajevsku raju. Kada govori o fotografiji, govori o njezinoj vrijednosti, funkciji, o njezinom poslanstvu i ističe da je za njega life fotografija najvrednija i da se najviše cijeni u vrhunskom novinarstvu. Fotografija portreta ili akcijska fotografija je vrednija ako se ne primijeti fotografova prisutnost. To je vrhunac koji se baš ne primijećuje u svih autora. Za njega je temeljna odrednica fotografije moment, odlučujući trenutak zaustavljen u prepoznatljivome vremenu i u prepoznatljivom prostoru.
Vijećnica 93
Cijeli rat u BiH Rikard Larma je bio ratni fotoreporter i izvjestitelj s ratnih poprišta, zgarišta, s mjesta s kojih je užas zločina bez trunka sućuti ostavljao ruševine i mrtve, nasumce ubijane ljude.
Magazin UNA i američka novinska agencija Assiociated Press bili su punktovi njegova djelovanja, njegov portal o istini i zločinu nad Sarajevom i Sarajlijama otvoren svijetu. Njegove su fotografije svakodnevno prenosile velike novinske agencije i bile su objavljivane na naslovnicama najvećih svjetskih tiskovina. Objavljivane su u nakladama od stotina milijuna mnogih velikih američkih dnevnih novina i na stotine tisuća američkih lokalnih novina. Bio je sretan zbog toga, jer je znao da će već drugi dan njegove fotografije biti u svjetskom tisku kao vjerodostojna informacija i dokument o tome što se događa u Sarajevu i BiH. Znao je da će biti otprintane u desetinama milijuna primjeraka, da će je vidjeti milijuni ljudi. Bio je ponosan što promiče istinu i stvara neprocijenjiv povijesni dokument za svoj narod, za svijet. Treba li reći da je pritom često riskirao život? Triput bio je ranjen. (Jedan geler još i danas nosi u nozi.)
U Larminim fotografijama svijet je prepoznao vrsnog fotoreportera, fotografa, umjetnika, dokumentarista i novinara. Bio je u pravo vrijeme na pravom mjestu. Njegove fotografije nisu bile samo ilustracija vijesti, komentara, članka. Njegove fotografije su postajale umjetnost vijesti. Mnogim njegovim fotografijama nije bila potrebna riječ, jer su same govorile. Te fotografije nemaju samo priču o tom jednom odlučujućem i neponovljenom trenutku, one sadrže autorsku crtu, stav, pečat autorskog izbora, dakle i intuiciju, talent, nadahnuće, mudru i promišljenu spoznaju o tome što njima želi reći, poručiti.
Prisjećajući se tih dana, kaže da mu je najdraža uspomena – naslovna strana Nesweek magazina poslije prvog market masakra u Sarajevu. Sam kaže: "Prošao sam dosta i dan danas radim, i to baš na svakodnevici. Fotografiram ljude, sa strpljenjem. Na zadatku, kao fotograf, pokušavam se izgubiti u prostoru u kojem snimam, a objekt kojeg slikam mora se naviknuti na mene, da bude prirodan, barem što prirodniji. Ne, ne uspijeva mi to svaki put. Dakako, nisu sve fotografije u novinama vrhunske ali, održao sam se… Kao u ratno vrijeme u Sarajevu, po onoj staroj izreci živiš dok igraš. Dok fotografiram, opstajem! Sada u Americi imam studente na praksi kojima prenosim da cijene iskustvo, znanje, ali i intuiciju koju imaš ili nemaš."
Larma i dalje stvara neponovljive fotografije, ali u tom stvaranju on istodobno uči. I dalje ćemo susretati Rikarda Larmu kao fotografa, fotoreportera, fotoamatera i umjetnika. Nekako baš u ovo vrijeme priređuje novu izložbu – u SAD, u Philadelphiji. Predstavljat će svoje nove radove iz ciklusa Slikanje svjetlom.
Na što me to podsjeća? Ah, da: I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi fotografija, a u fotografiji, kao njezin neodvojivi dio – Rikard Larma.
Vinko Šebrek
BIOGRAFIJA
Rikard Larma rođen je u Zavidovićima, gradiću središnje Bosne, 2. travnja 1954. godine. Završio je Srednju školu fotografskog smjera i od tada cijeli život radi, uči, kreira, stvara, promiče, promovira i živi fotografiju.
Prvi mu je učitelj bio otac Leopold, zatim se kao fotoamater usavršavao na tečajevima fotografije u višim razredima osnovne škole u Sarajevu, a potom u Foto-kino klubu 26. novembar – Novo Sarajevo, a kasnije i u Foto-klubu Novi Grad , kao i u Foto-savezu BiH i Foto-savezu Jugoslavije. I u amaterskom i u profesionalnom radu bavio se mnogim oblastima i žanrovima fotografije. Kao početnik fotoamater proslavio se life i portretnom fotografijom.
Bio je jedan od najaktivnijih članova u matičnim klubovima, što podrazumijeva sudjelovanje u organiziranju klupskih, republičkih i saveznih izložbi, vođenje i sudjelovanje u organizaciji brojnih predavanja, foto-radionica, tečajeva fotografije, kao i predstavljanje kluba u raznim fotografskim i tehničkim asocijacijama, kao što je Narodna tehnika, Foto- savezi BiH i Jugoslavije i sl.
Kao fotoamater Rikard Larma je sudjelovao na brojnim žiriranim izložbama fotografije u zemlji i u svijetu, osvojivši vrijedne nagrade i priznanja. Bio je među najboljim fotoamaterima u BiH. S nepunih 20 godina postao je najmlađi Fotoamater prve klase u BiH i tadašnje zajedničke države Jugoslavije. Sada je nositelj počasnog umjetničkog zvanja – Kandidat Majstora fotografije Foto-saveza BiH. Sudjelovao je na više kolektivnih izložbi, a priredio je petnaest samostalnih izložbi. Prvu samostalnu izložbu imao je u organizaciji Foto-kino kluba Brežice, 1977. godine. Tom je prigodom za izniman doprinos razvoju i promicanju fotografije među mladima dobio Plaketu grada Brežica. U veljači 1992. godine priredio je u Sarajevu, u izložbenom prostoru Općine Novi grad impresivnu izložbu Sunce na kojoj su bile izložene klasične fotografije i fotografije laboratorijskog ekspirmenta. Izložba je podijelila sudbinu sa Sarajevom koji je tih dana osjećao svu vrelinu gelera granata.
Kao profesionalni fotograf u novinarstvu djeluje od svoje dvadesete godine, dakle od 1974. godine, radeći u različitim izdanjima novinske kuće Oslobođenje iz Sarajeva, Sportskim novinama, Večernjim novinama, Oslobođenju, Venu, Svijetu, Asu, Orbisu, Arki, Sanu i dugim, za područja estrade, umjetnosti, obitelji, politike, biznisa. Do rata je ostvario zadivljujuću profesionalnu karijeru. Bio je fotograf, fotoreporter, urednik fotografije; putovao je mnogo, upoznavao mnoge ljude i krajeve, živio i uživao u životu kao mnogi mladi ljudi.
Kao mnogima početak i tijek rata u BiH, a posebno opsada Sarajeva, promijenile su mu život. Pretvorio se preko noći u ratnog fotoreportera domaćih tiskanih medija, a ubrzo i američke novinske agencije Associated Press.
U tijeku opsade Sarajeva i rata u BiH napredovao do položaja zamjenika glavnog i odgovornog urednika magazina UNA, ratnog fotoreportera u američkoj novinskoj agenciji Associated Press, zatim suradnik u uredništvu ove agencije i potom sve do 1997. lokalni urednik i voditelj foto-operacije u istoj agenciji.
Udruženja novinara Bosne i Hercegovine proglasilo ga je Fotoreporterom godine za 1994. ratnu godinu.
Godine 1997. životni i profesionalni put ga odvodi s pozicije menađera Assiociated Press – Foto-operacije, u Izrael, gdje ostaje šest godina, a onda se seli u SAD, u Philadelphiju.
U SAD živi s obitelji, suprugom i dvoje djece. Više od četiri godine radi kao fotoreporter i urednik fotografije u listu Metro USA, izdanje za Philadelphiju.
I dalje je u vezi sa Sarajevom. Nastoji biti aktivan član Asociacije za umjetničku fotografiju u BiH (bivši Foto-savez BiH). Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH /ULUPUBiH (sâm priznaje – neaktivan), i povezan sa svijetom kao član nekoliko udruženja novinara i kao član udruge Da Vinci Art Alliance, Philadelphia.
Vinko Šebrek
Sahrana
Izložbe:
• Philadelphia, 2008., Smile Gallery
• Philadelphia, 2008., Photo Synthesis – DaVinci Art Alliance Exhibition
• Philadelphia, 2008., DaVinci Art Alliance, Godišnja nagradna izložba članova
• Philadelphia, 2008., Envisioning Othello – DaVinci Art Alliance
• Philadelphia, 2008., Café Loftus
• Philadelphia, 2007., Godišnja izložba članova DaVinci Art Alliance
• Tuzla, BiH, 2002., Palestina i Izrael – Sukob i suživot
• Sarajevo, BiH, 2002., Galerija FOTO, Palestina i Izrael – Sukob i suživot • Sarajevo, BiH, 2002., Colegium Artisticum
• Štip, Makedonija, 1997.
• Tuzla, BiH, 2005., Međunarodna galerija porterta
●Tuzla, BiH, 1996., Međunarodna galerija porterta
• Sarajevo, BiH, 1995. – Skupna izložba (Danilo Krstanović, Fehim Demir, Rikard Larma, Enric Marti)
• Sarajevo, BiH, 1995., Galerija Gabrijel, Kamerni teatar 55, u povodu 50. obljetnice novinarstva u BiH
• Split, Hrvatska, 1995., Fotoklub Split
• Barcelona, Španjolska, 1995. – Skupna izložba (Danilo Krstanović, Fehim Demir, Rikard Larma, Enric Marti)
• Padova, Italija, 1994.
• Sarajevo, BiH, 1994., – Klub Prospero – Galerija Gabrijel
• Schio, Italija, 1995.
• Sarajevo, BiH, 1992., Dobrinja press centar
• Sarajevo, BiH, 1992., Galerija Konoba Raguza
• Sarajevo, BiH, 1992., Gallery Novi Grad, Sunce
• Brežice, Slovenija, 1977., JLA galerija, Fotoklub Brežice
Impresum:
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA RIKARD LARMA, SARAJEVO: OPSADA U 40 SLIKA
Organizator: Fotoklub Zagreb
Za organizatora:Vinko Šebrek
Postav izložbe: Čedomil Gros i Senka Jurković-Gros
Uvodni tekst i urednik kataloga: Vinko Šebrek
Oblikovanje pozivnice, plakata i kataloga: Zlatko Rebernjak
Priprema za tisak: Grafički studio Forma ultima • Tisak: Graphic Art, Zagreb
Autor: Rikard Larma, Photography Editor, Metro Philadelphia, The Graham Building, 1 Penn Square West, 14th floor, 30 S. 15th Street, Philadelphia, PA 19102;
http://philly.metro.us/ ; http://www.readmetro.com/en; rlarma@metro-philly.com
http://philly.metro.us/ ; http://www.readmetro.com/en; rlarma@metro-philly.com
Naklada:300 primjeraka
FOTOKLUB ZAGREB
tel/faks:00 385 1 48 333 59
e.mail: fkz@fotoklubzagreb.hr
Vinko Šebrek, predsjednik
gsm: 00 385 91 373 44 65
e.mail: vinko.sebrek@siol.net
Rikard Larma
++1 610 212 6313
