{youtube}TxwhdD4kUkA|500|400|0{/youtube}
Galerija Bruketa 2, Strossmayerova 1, Rijeka
Od 13.06.2014.
Gabrijela Rukelj rođena je 1980. godine u Zagrebu. Samostalno je izlagala na desetak izložbi i to u Zagrebu, Rijeci, Palmižani, Grožnjanu, a skupno u Zagrebu, Parizu, Berlinu, Novom Pazaru, Širokom Brijegu i drugdje.
„Teme od kojih kreće u avanturu interpretacije jesu svakodnevnica. Ali ona sumnja. Po principu organiziranog kaosa, granica između doživljenog i realnog razbijena je. Umjetnica je na razmeđu između cinizma i želje za mijenom. Šarmantna lakoća pristupa zadatku karakteristika je autoričina rukopisa. Ona se igra na rubu nadrealnog i dječjeg. Pri tom ostaje vedra. Priklanja se suvremenom pa umjesto estetskog, poštuje instinktivno. Ona voli miješanje stilova i tolerantna je prema rascjepkanosti i nejasnosti. Naglasak je stavljen na igru a ne na pravilo. Vrijeme je post postmoderne u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Svjedoci smo intenzivne umjetničke produkcije, gdje umjetnici i umjetnost imaju ulogu svjedoka i aktera suvremenog i nadasve osobnog trenutka. Gabrijela Rukelj djeluje: bogatstvo tonova, poteza; nakupina govori o njenom dramatičnom intimnom svijetu. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Bez ustručavanja i nepoštovanjem bilo koje čvrste dosljednosti osim dosljednosti sebi samoj.”
Eugen Borkovsky
“Sloboda je glavni kôd njezin crteža, ritam je protkan kroz strukturu njezine forme a ljepota je razlog nastajanja njezinih djela. Gabrijela ne podilazi ukusu publike, ali zasigurno ima izuzetno dopadljive slike. Njihova površina vibrira a likovi nas griju svojim simpatičnim kretanjima. Njezine namjerne greške zabavljaju nas poput (ne)namjernih šeprtljavih poteza inspektora Clouseauea.”
Denis Krašković
“Gdje prebiva, gdje se napaja snovita likovnost Gabrijele Rukelj, koje je izvorište njenog svijeto(na)zora, iskošenog svjetlozora!? Prvi je i možda površni dojam da je njeno slikarstvo samo(iz)niklo. Nešto kao nevinost u djeteta. No to je samo na prvi pogled koji zapravo ima svoju osnovanost, ali stvar je umnogome višeslojnija. Sasvim je razvidno da ne oponaša vidljivi svijet, niti mu na bilo koji način podilazi, ali istovremeno ne oponaša, ne ilustrira ni snove, ni stvarnost, već samu snovitost autentično generira na vrlo svojstven i sugestivan način, način koji uistinu razgaljuje najtoplije najintimnije prostore, kao što je već rečeno, na djetinje nevin način, no istovremenu duboko misaono, senzibilno-senzitivno, s pomalo skrivenom potkom životne ili točnije, živahne mudrosti.”
Ivan Obsieger
