Studio Galerija Gasspar u suradnji sa Gradskom galerijom Fonticus Grožnjan, predstavlja:
Burhan Hadžialjević: All you need is Love (Sve što trebamo je ljubav),
autorska umjetnička akcija / performance
Rijeka: 14. XI. 2014. godine, ispred galerije Mali salon MMSU, Korzo 24, Rijeka
događanje traje od 14.00 do 18.00 h
Akcije do sada izvedene:
Grožnjan, IX. 2014; Sarajevo (BiH), X. 2014; Skopje (MAK), XI. 2014; Sveti Stefan (CG), XI. 2014.
Akcija planirana:
Beograd (SRB), Herceg Novi CG), Kosovska Mitrovica (Ksovo), Sarajevo (BiH), Skoplje (MAK), Piran (SLO) i Grožnjan, Rijeka (HR).
Sinopsis događanja:
Perfomance se sastoji iz dvije instalacije (vidjeti fotografije do sada realiziranih izvedbi).
-natpis u prostoru: LOVE (izveden balonima, osvijetljen led diodama u boji)
-Samostojeći objekt / instalacija, rasvijetljen neonom, sastavljen od streljačke mete i transparentne ploče na kojoj je ispisani citati iz knjige “Politička ponerologija, Naučna studija o prirodi zla prilagođenog za političke svrhe” autora Andrewa M.Lobaczewskog
-U tijeku akcije / performancea, preko razglasa čuju se pjesme: Beatles: All you need is love; Arsen Dedić: Kad bi svi ljudi na svijetu i Jack Johnson/Ben Harper: With my own two hands
-Akcija traje sa pripremom (napuhivanje i fiksiranje 400 balona koji tvore riječ LOVE) otprilike 4 sata.
-Projekt prati katalog koji se dijeli zainteresiranima
Predgovor katalogu:
NEZNANJE JE KORIJEN SVEGA ZLA /Platon/
Piše: Eugen Borkovsky
Svijet oko nas se pokazuje kao nesigurno okruženje. Zbog oskudnih i nerazvijenih osjeta, stanovnik malog planeta u zakutku svemira, od straha je morao izmisliti bogove i vragove, materijalne vrijednosti poput zlata i moneta. Podijelio se po vjerama i nacijama. Ovisnost o religiji odaje strah i neznanje. Nacionalnosti su izgovori kojima se opravdava osvajanje i ograničavanje tuđe kvalitete života. Najviše krvi tijekom povijesti proliveno je pod vjerskim i nacionalnim barjacima. Smiješna su pojašnjena o životu u obliku rigidnih pravila koje dodjeljuje bradati čovjek koji živi na oblacima. Iako države u suvremenom smislu postoje tek dvjestotinjak godina, nacionalna i vjerska pregrijanost uzrokuje segregacije. Kad se bolje pogleda, uvijek se kao krivac otkrije prikriveni materijalni interes.
Burhan Hadžialjević predstavlja sasvim poseban umjetnički projekt. On se može nazvati likovnim jer se promatraču obraća vizualnim putem no mora nositi i pridjev „aktivistički”. Umjetnik reagira na povijesni trenutak. On predstavlja dvije skulptorske instalacije. Bolje određenje bilo bi „objekti” jer su predmeti izvedeni nekonvencionalnim materijalima i tehnikama. Nemoguće je komentirati ove radove, a da se ne upustimo u tumačenja znakovnog repertoara. Paralelno možemo razmišljati o autorskim i tehničkim postupcima umjetnika.
Burhan Hadžialjević pred promatrača iznosi mnoštvo balona koji, autorovom intervencijom, tvore riječ Love, ljubav. Ovi bijeli predmeti od kojih je sačinjen znakoviti objekt iniciraju mnoga značenja. Sva se daju svesti na benigno, pozitivno označavanje dječje igre, oznake slobode kad ih pustimo da polete ili krhkosti kad se našom nepažnjom raspuknu. Simptomatična je povijesna sudbina čovjeka koji se 1709. godine u Portugalu balonom podigao u zrak. Inkvizicija ga je osudila na progonstvo, a balon uništila. Drugi pristup letenju nudi lirski i miroljubivi dojam kojeg izaziva istočnjančki običaj da se uz proslave puštaju papirnati baloni sa svjećicama. U predvečerja, ovi lampioni u grupama bešumno odlijeću i u visinama nestaju iz vidokruga.
Drugu cjelinu predstavlja objekt čiji su sastavni dijelovi ljudska figura iz streljane koja poput Karijatide stoji ispred svjetlećeg izloga. Prema legendi, Karijatide su osuđene na mirovanje svojom voljom. One predstavljaju u kamen zarobljene ljepotice koje su se radije okamenile nego postale erotski plijen osvajačima. U ovom slučaju, osvijetljeni okvir pomiče ju u vrijeme reklama i suvremenog marketinga. Figura je više puta nastrijeljena, a pozadina je opremljena neonom i napisima koji podupiru temu projekta. U svojevrsni izlog umjetnik intervenira zapisima koji otkrivaju laži kojima je civilizacija stavljena u stanje stalne konfuzije. Ovaj dramatični objekt, nastrijeljene Karijatide, nastao je na temu ljudske želje za moći manifestirane pucanjem iz oružja. Bizarno ljudsko učenje vještini ubijanja podupire niske strasti. Znamo da, ako Karijatida padne, za njom se ruši cijeli strop. Predaja kaže da karijatide nisu pristale na ništa što sliči na cenzuru. No, naša demokratska suvremenost obiluje autocenzurom. Ovo se naročito odnosi na novinarsku profesiju, ali i na druge djelatnosti. Otkrivanje problema je jednostavno: sve je češće privremeno zapošljavanje koje sa sobom uvodi samokontrolu u želji za produžavanjem egzistencije. Ukoliko se zamjeriš šefu ili vlasniku posla, neće ti produžiti ugovor.
Umjetnik nam nudi osvješćivanje. Jednostavan ali dramatičan raspon Burhanovih radova komentira, ali nadasve upozorava. On agitira na osobnom planu koji gravitira općem. Od prozaičnog predmeta napravljena je provokacija. Ovaj postupak našu pažnju usmjeruje ka značenju. Prisiljeni smo promisliti, a ne samo vidjeti. Umjetnik iskazuje ideju slabosti gledanja, a uvodi upozorenje koje traži razumijevanje. Kao da želi izvesti umjetnost iz njenog vizualnog konteksta podcrtavajući značenje. On koristi kombinirani neslikarski medij inicirajući apel masovnoj kulturi. Jer, estetika divljeg kapitalizma današnjice nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Nameće se sve više informacija, a sve manje značenja. Konglomerat nepročišćenih informacija dostupan je u svakom trenutku. No, on ne doprinosi edukaciji, već zbrci. Očita je nebriga o posljedicama manipulacije ljudskim resursima. Svjedoci smo kako ideja gomilanja materijalnih dobara koja garantiraju komfor gubi dah. Bankarsko administrativni, socijalno nepravedni sistem eskalira prije urušavanja. Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, bespomoćnost pojedinca, ponuda lažnih ugoda i slične situacije koje kapitalizam skriva u frazu demokracije, razotkriva se ovdje konceptualnim uprizorenjem.
Ovaj akcionistički obilježen projekt događa se u intervalu između perioda zrelog kapitalizma i njegovog raspada. Unatoč tzv. demokraciji, proklamiranoj ideji jednakosti i slobode, stvari nisu postale drugačije. Kao što bijaše na početku epohe kapitalizma, svjedoci smo da pomamljeni profit danas nudi ono isto što je nudio odmah nakon svog rođenja: bijednu nadnicu, nikakva socijalna prava, nemogućnost pritužbe, nemogućnost izražavanja glasa pojedinca. Socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane pohlepom, rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija.
Burhan, shvaćajući posljedice, upozorava na uzroke problematike stanja Plavog planeta. Problem ekologije prelama se s problematikom oskudne i interesom profita određene edukacije. Obje teme govore o opstanku. Edukacija proširuje horizonte, izoštrava percepciju svijeta oko nas. Educirana osoba lakše odolijeva nacionalizmima, segregacijama po boji kože, spolu, erotskoj orijentaciji, razlici u pogledima na realnost. Educirana osoba ne podliježe reklamama, političkim uzurpacijama mišljenja niti religijskim dogmama. Educirana osoba ima svijest o ekološkoj zapuštenosti i agresivnoj eksploataciji neoliberalizma. Postajemo svjesni da se život dramatično promijenio zbog utjecaja medijskih sustava. Društvene konvencije više se ne daju objasniti tradicionalnim društvenim normama. Znanosti više ne vjerujemo. Prečesto znanost, pod krinkom neutralnosti, služi kao isprika za dominaciju, manipulaciju i represiju. Znanost se rabi za ciljeve moćnika jer legitimizira njihove odluke i djelovanja. Kapital, politiku i državnu vjeru ne zanima pojedinac. Važno je imati krdo kojim se manipulira. Cilj je odvojiti događaj od razine svijesti na kojoj se spoznaja povezuje s posljedicama. Cilj je postići ravnodušnost pod krinkom tolerancije. Ovdje se neminovno moramo vratiti na socijalno-filozofske zaključke Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Oni su odavno locirali i predvidjeli raspad kapitalističkog načina raspodjele profita. Rješenje je sasvim jednostavno: pravedna podjela ostvarenih dobara.
Da bi se spriječila ravnodušnost koja osiromašuje, upozoravaju umjetnici. Burhan Hadžialjević cilja u tom smjeru. Ovaj postupak zapravo dopušta njegovoj sumnji da propita vlastito biće i vlastitu poziciju. Jer, sumnja je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Burhan tako postiže apelativnu komunikaciju. On nam ne nameće stav niti do kraja izgovara svoju osobnost, ali nas uvlači u promišljanje o suvremenom povijesnom trenutku. Ne možemo preskočiti događanja kojima smo okruženi. Od vulgarne domaće političke scene do neposluha vladajućoj eliti na ulicama New Yorka, Atene, Londona, Brisela ili Berlina, koji nisu utihnuli ali su ignorirani od kapitalom kontroliranih medija. Državnici u funkciji menadžera umjesto demokratski izabranih predstavnika naroda koji se o narodu i brinu, doprinose urušavanju cijelog sistema. Već smo odavno svjedoci vulgarne eksploatacije i uništavanja Afrike, podmukle borbe za prevlast nad naftnim resursima na bliskom istoku, pokušaja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Pojavljuju se neuobičajene opasne bolesti. Dogovoren je sukob u Ukrajini kako bi Nato i Ruska država imali neprijatelje. Zanimljivo je da je Ukrajina 1945. godine bila jedna od osnivača međunarodne organizacije Ujedinjenih Naroda. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da si time odsijeca vlastitu stabilnost. Kao i sve dosadašnje monetarne krize i ovu će platiti srednji i najsiromašniji sloj stanovnika.
Alter-postmodernizam upozorava i preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi promišljati. Materijal, sredstva i oblici prepušteni su na volju idejnom tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje način percepcije. Bog izvan nas umire. Uz edukaciju i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenom. Tako postajemo u isto vrijeme i buntovnici i kreatori. U fokusu interesa suvremenih autora osobni je pristup ili plasman oblika, a ne likovnost kao takva, bez obzira na konačni vizualni rezultat. Burhan Hadžialjević nudi promišljanje o razumijevanju, otkrivanju i dešifriranju događanja oko nas. Uobičajenu socijalnu interakciju umjetnika i promatrača, izložbenu prezentaciju / performance umjetnik koristi za sučeljavanje. Svako izlaženje pred publiku javni je čin. U ovom slučaju, očita je uložena energija koja rezultira nadprosječnim promišljanjem. Nametljiv način plasmana, kojeg autor nudi, nakon pregleda radova, može završiti naporom. Čini mi se da je autor time postigao cilj. Kao da je želio razuvjeriti Sigmunda Freuda koji kaže: “Većina ljudi zapravo ne želi slobodu, jer sloboda uključuje odgovornost, a većina ljudi se boji odgovornosti.”
Poruka autora:
Danas nam je više nego ikada potrebna LJUBAV i TOLERANCIJA u međuljudskim odnosima.
www.buraart.net
