Osnovnu i srednju školu pohađao je u Osijeku, koji je ostao njegovo umjetničko ishodište, uporište, kontinuirana i neiscrpna inspiracija. Kako to kaže Bourek „Da nije Osijeka ne bih bilo niti moje umjetnosti". Iako je Bourek dosegnuo europsku, pa i svjetsku slavu uvijek se s radošću vraćao u Osijek na izložbe, kao dobitnik Grand prix nagrade na Slavonskom Biennalu, kao redatelj i scenograf u Hrvatsko narodno kazalište, Dječje kazalište i Barutanu u kojoj u novije doba radi predstave.
Godine 1955. diplomirao je na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Koste Angeli Radovanija.U okviru Studija za industrijsko oblikovanje izlagao je interijersku skulpturu na Triennalu u Milanu, te se bavi uređenjem interijera. Istovremeno se bavi i slikarstvom, grafikom, grafičkim rješenjima plakata. Njegove slike nose sva obilježja osebujnog likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističkom osjećaju povezanom s elementima slavonskog folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Zagrebu i drugim mjestima. Sudionik je brojnih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu od Zagreba, Ljubljane, Venecije, Budimpešte, Rima, Atene, Caracasa, St, Poeltena i drugih gradova. Koautor je i autor brojnih crtanih filmova među kojima su Kovačev šegrt,. Videl sam daljine meglene i kalne, Bećarac, Kapetan Arbanas Marko, Mačka, Školovanje, Ručak i drugi. Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma:Cirkus Rex, Crvenkapica i Ventrilokvist. Čest je gost kao scenograf i kostimograf na kazališnim scenama u Njemačkoj, gdje je ostvario niz uspješnih ostvarenja posebno u Berlinu , gdje je od 1988 stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren. U zemlji na Dubrovačkim ljetnim igrama, Marulovim danima, u Zagrebu u ITD- u, ZKM u, Dramskom kazalištu Gavella, HNK-u osječkom HNK i Dječjem kazalištu. Od 2002 član je suradnik likovnog razreda HAZU. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu, od kojih su značajnije brojne nagrade za slikarstvo, grafiku, crtani film, te Odlikovanje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine, Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2005. godine, Premia alla carirera u Italiji 2007. godine.
Na ovoj retrospektivnoj izložbi u Galeriji likovnih umjetnosti izloženo je gotovo 200 djela: slika, grafika, plakata, fotografija Bourekovih scenskih i redateljskih predstava, nastalih u njegovom bogatom i raznolikom opusu od 1958. godine do danas. Kao gosta izložbe Bourek je odabrao svojeg kolegu, akademskog slikara, profesora na sarajevskoj i osječkoj Akademiji Josipa Alebića koji je izložio svoje čuvene Suncokrete.
Autor predgovora je akademik Tonko Maroević, vrstan poznavatelj Bourekovog cjelokupnog opusa i autor monografije Zlatka Boureka koja se upravo priprema za tisak.
Kako je to za Boureka u predgovoru istaknuo, akademik Tonko Maroević:" Odluči li se za kiparstvo ili za slikarstvo, za crtež ili grafiku, za ilustraciju ili dizajn, za scenografiju ili za kostimografiju, za kazalište ili film, nikako neće iznevjeriti karakter svojega grabancijaško-žonglerskoga svjetonazora. Koherentan kakav već jest, u svakom će mediju ili korištenoj materiji ostvariti bezamjenjiv trag… Kao malo koji umjetnik (ne samo u nas) Zlatko Bourek organski spaja inače proturječne osobine ili vrline: imaginativnu opuštenost i metjersku preciznost, dosljedni antropomorfizam i sustavnost deformacije, jasnoću volumena i prozračnost levitacije, humornu nasmiješenost i bolnu melankoliju, raskalašeni erotizam i slutnju smrtnosti, (hiper)realističko uzemljenje i nadrealne uzlete, tvrdoglavu provincijalnost i jednako urođeni kozmopolitizam, sentimentalni pasatizam i najciničniju aktualnost. Paradoksi i groteskne sveze mogli bi se nastaviti gotovo ubeskraj, uračunavajući neobičan a živ spoj uzvišenosti i trivijalnosti, privatnosti i kolektivnosti, sramežljivosti i ekshibicionizma, nježnosti i voajerizma i td… Uporište i tako uspješno povezivanje inače nesvodivih krajnosti nalazim u njegovu kontinuiranom inspirativnom obraćanju zavičaju i djetinstvu, u regionalnom slavonskom ishodištu koje kao da je idealno presjecište multietničkih i polikonfesionalnih tradicija i mitova, sprega ruralne snage i urbane profinjenosti, hibrid razuzdane tjelesnosti i nezatomljive čežnje, domovina istodobno posve srednjoeuropskih i vrlo hrvatskih karakteristika. Tom idealiziranom (dakako, neizbježno „izgubljenom") zavičaju Bourek posvećuje pretežan broj svojih ljudskih snova i umjetničkih ostvarenja, a takav vremenoplovni projekt je i ova izložba".
Valentina Radoš
valentina.rados@os.t-com.hr
Akademija-Art.net
