Relja Rajkovic 5

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Relja Rajković:
POSEJDON I HEFEST

samostalna izložba &
Vanja Marin, video rad

foto-galerija

otvorenje:
subota, 13. IX. 2014. u 19.30 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će, u prisustvu autora, predstaviti Eugen Borkovsky

predgovor katalogu:

Relja Rajković predstavlja kolekciju trodimenzionalnih predmeta malog formata realiziranu u prošle dvije godine. Radi se o objektima izvedenim raznorodnim intervencijama iz Hefestove palete elemenata. Sastavnice ovih objekata su bakar, srebro, željezo, mesing, alpaka, rodij, iridij, paladij… Uz ove plemenite i poluplemenite kovine autor koristi i druge materijale i tehnike. Oblikovanje zahtijeva preciznost, maštovitost, strpljivost i prilagodbu kompliciranoj tehnologiji. Podastrti rezultati govore o visokom stupnju iskustva u korištenju tehnologija i materijala koje njegova umjetnička vizija uspijeva staviti pod kontrolu i uvesti u snatreni oblik. Razgledavajući ove objekte, koji su po dimenzijama manji čak i od ekrana kompjutora, može se otkriti mnogo rafiniranih detalja. Predstavljeni zbirovi oblika na svakom pojedinom radu izazivaju pažnju. U prvi mah bivamo zbunjeni pred ovom kolekcijom. Čini nam se da je prisutna heterogenost motiva/oblika. Kasnije, uočavajući elemente počinjemo prihvaćati cjelinu. Još kasnije, otkrivajući premisu ovog projekta, situacija postaje sasvim jasna.

Svi radovi Relje Rajkovića bogati su detaljima. Negdje je oblik interpretiran trodimenzionalno, a ponegdje plošno. Često hrabre kombinacije usklađuju ova dva pristupa. Autor se ne libi sasvim sitan detalj izvesti trodimenzionalno u plemenitom materijalu ili element rada koji ima znatnu prostornost obraditi plošno, slikarski, linijama ili plohama. Na radovima ili njihovim dijelovima prevladava cizelirana obrada. Ponegdje umjetnik ostavlja površine ili rubove neuređenima u cilju ostvarivanja likovnog iskaza. Ova spontanost doprinosi dojmljivosti bez obzira što se na maloj plastici svaki detalj doživljava kao bitan. Autor profinjeno i odgovorno rabi kolor. Ponegdje koristi boju materijala kao dio izražajnog raspona kolorističkih efekata pa na obliku kombinira uglačanost ili izjedenost nekim kemijskim sredstvom. Gdjekad prikriva originalnu podlogu nanoseći ili ton boje ili kemijskom reakcijom postignuti sloj. Kombinacijama patina, poliranja, koloriranja dijelova skulpture ili reljefa postignuta je dojmljivost koja se ne zaustavlja na efektu. Postignuta je uvjerljivost doživljaja i interpretacije.

Iako su predstavljeni radovi malog formata, pred nama su svakako skulpture i reljefi. Svi, stilizacijom oblika, iskazuju karakteristike oblikovanja na rubu figuracije. Određeni nadrealizam proizlazi iz doživljaja nakon iščitavanja svih elemenata. Problematiziranje suvremenosti ne promiče autoru. Impresije stanjem stanovnika Plavog planeta i socijalni komentari ogledaju se izborom motiva i njihovom interpretacijom. Ponuđen je doživljaj autizma osobnih situacija, izoliranost jedinki, pristranost socijalnih podjela, raskoš koju preferiraju religije, očaj osiromašenih. Umjetnik odbljeske povijesnog trenutka uspijeva suptilno izgovoriti zahtjevnim tehnologijama. Ovdje nalazimo ritmiziranim plohama označenu sadašnjost ugriženu snagom spontane, ali opasne zvijeri. Tu su naznake religijskih znakova zaodjenutih plijesni i patinom besmisla vjerskih dogmi. Otkrivamo očajavajuće biće u neskladu s konvencijama i nametnutim atributima problematičnosti. Raskoš pejzaža jedva da primjećujemo pogrbljeni u stjecanje i preživljavanje, a uz to radost pogleda na pokrajinu nagrižena je nepoštovanjem ekologije. Oltar ima sumnjivu ponudu materijalnih dragocjenosti gdje srce biva prihvaćeno kao plijen/milodar, bez obzira na stanje njegova vlasnika. Autor komentira agresivno uniformiranje, ukutijavanje, ambalažiranje, bez naše svijesti da su i stanovi, automobili, televizori, ali i ljesovi uvijek u obliku kutija. Hefest, koji proviruje kroz tehnologiju, svjedoči da životne peripetije svi živimo, ali i da svi završavamo na isti način.

Sastavni dio ove prezentacije je video projekcija koju potpisuje Vanja Marin. Njegovo nizanje scena projekcije jednostavno je i nenametljivo. Kao da se autor videa povlači iz emocionalnom energijom napete situacije. On samo želi svjedočiti slikom i tonom. Promatrač mora obratiti pažnju na dvije situacije u prostoru: seriju opisanih trodimenzionalnih objekata i niz slajdova koji prikazuju slikarske radove. Video-rad otkriva premisu ovog projekta: reinterpretaciju detalja slikarskih radova. Kad uočimo sličnost isječaka slika iz video-projekcije s objektima u prostoru, postavlja se pitanje: Kako u ovim okolnostima promatrati ove recentne objekte? Pošteno ih je doživjeti kao autohtone, autorske kreacije, ali treba otkriti i njihov trag: U elementima oblikovanja one se referiraju na radove Reljinog oca, izuzetnog slikara Zdravka Rajkovića.

Kao kustos ovog projekta nisam želio potražiti referentne detalje na radovima kolege Zdravka Rajkovića. Ostavio sam to promatraču. Usredotočio sam se na nove situacije, nove oblike bez obzira na referiranje. Tako, nakon ove ritualne obrade cijelog projekta mogu ustvrditi: Za Zdravka Rajkovića znamo da je bio izvrstan autor. Njegov potomak Relja Rajković znalački i likovno čvrsto odrađuje homage svome pretku, a pritom iskazuje autorski, osobni kreativni identitet. Dug kojeg mlađi autor posvećuje starijem, zapravo se očituje u intenciji poštovanja prema memoriji odrastanja, izgovoren izdvajanjem oblika uz koje je odrastao. Poslije ove stilske vježbe, Relja će zasigurno, obogaćen ovom dramatičnom vizualnom avanturom, napredovati u imaginativnom segmentu pristupa oblikovanju. Jer, taj stariji autor, Reljin otac, razriješit će svojom neprisutnošću, sve moguće osobne i generacijske vezanosti koje ponekad mogu biti opterećenje kreativnom radu. Pokojni Zdravko bio bi zasigurno zadovoljan. Jer, ovi Reljini radovi sasvim su autohtoni i zreli. Ovo vezanje uz očevo likovno stvaralaštvo možemo doživjeti kao lijepi spomen na prerano nestajanje oca, supruga, prijatelja…

Ako je Grožnjan Olimp, ovdje se događa slijed. I dok je Reljin otac koristio najčešće vodu kao medij, potomak kao medij oblikovanja koristi vatru. Oba elementa ne mogu jedan bez drugoga. Tako i ovom prilikom, ova sukladnost, a naoko različitost, donosi ideju usklađenosti. Posejdon i Hefest štuju se. Uostalom, oba pripadaju Olimpu.

Eugen Borkovsky, IX. 2014.

Relja Rajkovic 3

Relja Rajković rođen je 27. lipnja 1974. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti, odjel obrada plemenitih kovina, završio je pod mentorstvom prof. Hrvoja Ljubića i Damira Mataušića. Nakon srednje škole radio u zlatarskim radionicama u Zagrebu i Velikoj Gorici. Vodio školu izrade nakita u Centru za kulturu i obrazovanje u Zagrebu. Izlagao na više desetaka samostalnih i kolektivnih te žiriranih izložbi. Član je ULUPUH-a i ULS-a.

Relja Rajkovic 1