Molimo Vas da u svojim medijima objavite naš odgovor Očitovanju na javno pismo „Antagonizam kao koncept 32. Salona mladih” Upravnog odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika u kojem se našlo ponešto iskrivljenih informacija te smo bile primorane reagirati.
Srdačan pozdrav,
Marta Kiš i Karla Pudar
Ispravak navoda ili o pismu na koje se nikad nije odgovorilo
Potaknute javnom prozivkom od strane Upravnog odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika u njihovom Očitovanju na javno pismo „Antagonizam kao koncept 32. Salona mladih” čije smo supotpisnice (što je naše legitimno pravo) te zbog niza pisanih i usmenih neprofesionalnih koraka, koji prelaze granice dobrog ukusa, a koji su uslijedili nakon našeg nepodržavanja koncepta 32. Salona mladih, želimo se očitovati.
Na problematični koncept Salona mladih, koji je bio povod opravdanoj reakciji velikog broja sudionika umjetničke scene, nećemo trošiti riječi. I to ne zato što nas i naše kolege straše sudskim tužbama. Ne bojimo se takvih. Jednostavno, taj je koncept dobio previše pažnje, a nije to zaslužio. Svatko tko razumije „konstrukte” teorije suvremene umjetnosti ne treba objašnjenje, dočim onaj tko ih ne razumije, neće razumjeti niti jednostavno objašnjenje. Bojkotiramo i pozivamo na bojkot, jer upravo to jest zaslužio.
S obzirom na apsurdnost navoda izrečenih u Očitovanju Upravnog odbora o njegovu sadržaju, nećemo se očitovati po točkama slijedeći tijek Očitovanja, već ćemo odmah prijeći na objašnjenje točke u kojoj smo prozvane, a u kojoj se kaže da zbog pisma Vladimira Čajkovca u kojem se spominjemo nije bilo primjereno da supotpišemo pismo Dine Rončević.
Naime, spomenuto, ali ni po čemu sporno, arhivirano pismo Vladimira Čajkovca, poslano je 24. srpnja 2013. kako bi se započela komunikacija o mogućem prijedlogu naše suradnje na Salonu mladih. Na prethodnom Salonu kolega Čajkovac započeo je suradnju s međunarodnom platformom Curators Network (CN), koja kroz definiran, ali fleksibilan koncept radi na mobilnosti i umrežavanju umjetnika, kustosa, i srodnih kulturnih radnika. Naš prijedlog za 32. Salon mladih bio je nastavak suradnje s međunarodnom udrugom CN, čime bi naši umjetnici – ali i kontekst Salona – izašli izvan granica Hrvatske, što u današnje vrijeme smatramo nužnim. Pitanje o mogućem povezivanju koncepta Salona mladih i platforme CN postavili smo rano, jer se radi o međunarodnoj suradnji, a i međunarodnom financiranju te je planiranje trebalo započeti na vrijeme. Naglašavamo da se spomenutim, arhiviranim pismom željela otvoriti komunikacija o suradnji koja je mogla biti ostvarena i s nekim „novim i drugim ljudima”, a da pritom nijedan koncept ne izgubi na svom značaju. Naravno, to se sve možda i moglo raspraviti da je netko na pismo Vladimira Čajkovca uopće odgovorio! Na žalost, pismo je završilo u arhivi i prije no što je došlo do odgovora, a i mogućeg dogovora. Kako odgovor na spomenuto pismo koje je trebalo biti uvod u zajedničku daljnju elaboraciju i promišljanje o mogućim vidovima djelovanja nikada nismo dobili, pretpostavljamo da ga nitko nije ni pročitao. Stoga smatramo nedopustivim da se Upravni odbor HDLU-a poziva na spomenuto pismo, jer u potrebnom trenutku na njega nije reagirao, a sudeći po navodima kako se radi o konceptu koji konkurira trenutno odabranome, nije ga niti razumio.
S obzirom na sve navedeno, ne vidimo nikakvu neprimjerenost kao poveznicu pisma kolege Čajkovca i potpisivanja peticije. Jedina veza upravo je neodgovaranje HDLU-a na dopise, upite i pisma, što je ljude navelo da reagiraju javno, a ne službeno-neslužbenim putevima koje Upravni odbor HDLU-a navodi kao prihvatljiv(ij)e.
Način komunikacije u kojoj se osobno prozivaju vlastiti članovi, u kojoj se supotpisnici tužakaju matičnim institucijama zbog komentiranja ustrojbenog akta društva – akta koji je javan, u kojoj se ljudi straše takozvanom klevetom jer su izrekli mišljenje ili postavili pitanje, u kojoj se šire laži kako bi se diskreditirali nekadašnji suradnici, više je nego neprimjeren jednoj Udruzi koja bi trebala štititi prava i raditi na dobrobiti svojih članova, a ne baviti se vlastitim obračunima.
Inspirirani modernističkim prizivanjem kraja umjetnosti, ili u Beltingovom slučaju povijesti umjetnosti, privodimo tekst kraju u suvremenom i šik tonu. Nudimo iznuđenu ispriku. Draga Upravo HDLU-a, ispričavamo se što smo sudjelovale u komentiranju tvog Statuta, namijenjenog samo članovima (koji su platili članarinu). A nadasve se ispričavamo što smo reagirale u zemlji u kojoj je šutnja zlato!
Marta Kiš i Karla Pudar
