Razgovor s Igorom Mukićemm predsjednikom HDNU-a

hdnu 1

hdnu 1

Razgovor povodom izlaska monografije i proslave jubileja 50 godina postojanja udruge

Pitoreskini pejzaži domovine, pitomi gajevi, cvijetne livade, potoci, domaće životinje, život sela… Poznati su to motivi jedinstvenog umjetničkog pravca koji je u drugoj polovini 20. stoljeća buknuo svjetkom likovnom scenom. Radi se naravno o fenomenu hrvatskog naivnog slikarstva. Djela velikana poput Lackovića i Generalića neizostavan su dio postava velikih svjetskih muzeja i galerija. Tisuće knjiga i publikacija napisani su o djelima vještih samoukih slikara hrvatskih ravnica i brežuljaka. Hrvatski narodno seljački genij, za razliku od drugih loših stvari koje nas sustižu u današnjici, dostojno nas već više od pola stoljeća predstavlja svijetu kao narod talentiranih genija, gdje i nevješte ruke poljodjelca stvaraju začudna umjetničke artefakte. Ove godine Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, krovna udruga stvaratelja ovog likovnog čuda slavi čak pola stoljeća djelatnosti.

Praudruga narodne umjetnosti

– Društvo je formirano 1963. godine. Utemeljila su ga imena poput Ivana Lackovića, Ivana Rabuzina i još nekih ondašnjih velikana naive. Društvo je odigralo ključnu ulogu u svoje vrijeme, a čini to i danas. Pola stoljeća podrške naivnim umjetnicima velika je stvar. Radi se o svojevrsnoj praudruzi koja je formirana u sivilu ondašnje Jugoslavije u kojoj na likovnom planu nije bilo nekih posebnih događanja. Najednom su na scenu iskočili posve neškolovani umjetnici. Naivni umjetnik je po definiciji onaj koji je likovno neškolovan. Ti umjetnici sakupili su se u društvo kako bi mogli organizirano djelovati prema likovnom svijetu onog doba u nas, ali i da bi svojim djelima mogli izaći iz okvira tadašnje države – objašnjava predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Igor Mukić, stručnjak koji već desetljećima prati i živi jedinstvenu hrvatsku naivu, a i sam je, među ostalim i likovni umjetnik.

Naiva je izborila ravnopravnost

Kvaliteta je uvijek bila jedini kriterij članstva u društvu koje danas djeluje na adresi Tkalčićeva 14, u Zagrebu, gdje se nalazi i prodajna galerija. Nju dnevno posjećuje stotine znalaca, znatiželjnika i turista sa svih kontinenata.

– U društvo nije mogao ući bilo tko, a tako je i danas. Kvaliteta je kriterij. Unatoč tome uvijek smo imali između 100 i 200 najkvalitetnijih članova. Danas ih imamo oko 220. Zlatne godine naive u Hrvata, a time i prepoznatosti širom planete bile su 70-te i 80-te, a domaći interes za naivu smanjio se negdje početkom Domovinskog rata. No i danas naiva ima svoj nemjerljiv značaj. Usudio bih se reći da je tek sada, nakon 20 godina možda i prenapuhane euforije zadobila svoju pravu vrijednost te ravnopravno stala uz bok ostalim umjetničkim pravcima – kaže čelni čovjek hrvatskih naivaca.

Svijet je nezasitan hrvatske naive

U novom tisućljeću zanimanje svjetske likovne javnosti za hrvatsku naivu ne jenjava. Sa svih kontinenata pristižu stručnjaci, kolekcionari ali i obični ljubitelji umjetnosti kako bi se divili djelima naših umjetnika, ali i ponijeli dio te ljepote u svoje domove, galerije i muzeje.

– Hrvatski naivni umjetnici proteklih su desetljeća bili izvanredno primljeni u inozemstvu, a njihova su se djela prodavala i tražila širom svih kontineneta. Pojava specifične hrvatske naive imala je enorman odjek. Sa svih strana svijeta dolazili su ljudi istražujući i kupujući djela naših naivnih umjetnika. Društvo je sve to reguliralo, nadgledalo i pomagalo našim članovima u njihovom radu te plasmanu djela koja su stvorili. Ja imam čast da sam kao 14. predsjednik društva dočekao obljetnicu od pola stoljeća djelovanja ove krovne udruge hrvatskih naivnih umjetnika. Društvo je u poslijednje vrijeme nanovo živnulo. Svakodnevno dolaze nova imena, novi umjetnici. I interes je opet zaživio. Svakodnevno nas posjećuju ljudi iz Amerike, Rusije, Australije, Japana i cijelog svijeta, prepoznaju ovaj vid umjetnosti kao autohtono hrvatski, kupuju slike i ostale arefakte i dive se našim samoniklim genijima. Žele ponijeti dio prave Hrvatske u svoje daleke domove i galerije. Brojni su i pozivi za organiziranje izložaba u inozemstvu. Da podsjetim domaću publiku kako osim ove galerije u Tkalčićevoj postoji i Muzej naivne umjetnosti u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. To je ujedno i jedini muzej naivne umjetnosti u svijetu. Bilo je u Jugoslaviji i drugih naivaca među Makedoncima, Slovencima i Srbima no Hrvati su uvijek bili najbrojniji i najkvalitetniji u ovom vidu umjetničkog izričaja. Generalić i ekipa iz Hlebina uvijek su bili najjača kombinacija i s najvišim dosezima – tvrdi Igor Mukić.

Iz Hlebina u Dalmaciju, Istru i Slavoniju

Škrta zemlja i ekonomske neprilike još su prije 2. svjetskog rata porodile jedinstve umjetnički izričaj hrvatskog naivnog slikarstva. Danas ovaj rod umjetnosti nije ograničen samo na Podravinu i Zagorje već se i ostatku Hrvatske javljaju nova imena i nove ideje.

– Naivna umjetnost u nas krenula je tako što je Krsto Hegedušić, profesor na Likovnoj akademiji 1929. godine, podrijetlom iz Hlebina tamošnje seljake učio slikanju. Zemlja je bila škrta, nije bilo prihoda, u samoukim umjetnicima probudio se genij i do tada skriveni i nepoznati talenat i stvar se počela širiti poput neke pozitivne pošasti. Poslije se naivna umetnost počela širiti i po čitavoj Hrvatskoj, tako da danas imamo i dalmatinsku, istarsku i slavonsku naivu, za koje mnogi i ne znaju – zaključuje Igor Mukić, predsjednik Hrvatskog društva naivnih umjetnika.

hdnu 2