„Priobalni" ciklus Ratka Janjića-Jobe
Na svim radovima dominira velika površina dubokoga plavetnila evidentna sugestija morskog elementa. Međutim, ona je redovito kontrastirana s rubom ili rubovima intenzivno bijele boje, što predstavlja zemnu dionicu (pješčane plaže, lukobrana, kopna). A po dominantnome plavetnilu raspršene su male štapičaste, crtićaste formacije, sastavljene od trobojnih mrlja, (crvene, žute i plave), što bi – u prepričavanju „sižeja" – bili kupači (odnosno, u izvojenim slučajevima, brodići, jedrilice u slobodnom kretanju).
Nemoguće je ne zamijetiti da koloristički troglas raspršenih čestica odgovara točkastim naznakama (svojevrsnom koordinantnom sustavu) što diskretno prate Janjićeve slike valovitih ritmova. Dakle, osim kontinuiteta plavetne prevlasti imamo i „začin" intenzivnih, jukstaponiranih tragova čiste i zvučne boje.
Naslovivši ciklus glazbenim terminom slikar je išao najvjerojatnije za asocijacijom ritmičke razuđenosti oblika, a vođen i mogućnošću da gipke naznake gibanja „čitamo" i kao note na partituri, gdje bi plavetnilo dakako držalo basso continuo. Koristeći se deminutivom pak kao da je htio umanjiti moguću pretencioznost, dati intonaciju ležernosti, lakoće, humora.
Kako bilo, Janjićeva „Sredozemna simfonijica" vješto se i znalački poigrava s „općim mjestima" dalmatinske zemljopisne ikonografije. „Simfonjeta od Jabuke" na obzorju pokazuje karakterističan obris piramidaste hridi, a „Bolska simfonijeta" ima prepoznatljivu konturu izduženoga pješčanog jezičca Zlatnoga rata. No ništa manje nam nije zanimljiv ni naslov „Simfonjeta pužića i nanara", kao upućivanje u svijet bliskih malih stvari, dok „Kutna simfonijeta" i „Simfonjeta largo" ukazuju na autonomiju kadra, na činjenicu da su elementi komponirani isključivo po diktatu vizije a ne po potrebi imitiranja (bilo kakve, pa makar i sredozemno opuštene) prirode.
Duje Mrduljaš
Akademija-Art.net
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/ratko-janjiobo-simfonieta/&description=Ratko%20Janjić%20Jobo:%20Simfonieta){kind=link}