U organizaciji Grada Raba i Pučkog otvorenog učilišta Rab akademska slikarica Mirna Sišul otvara svoju trideset i prvu samostalnu izložbu u galeriji Knežev dvor, Rab, Trg Municipium Arba 2. Otvorenje izložbe je u subotu 19.07.2014. u 21 sat
Mirna Sišul rođena je 1977. godine u Rijeci. Završila je školu za primjenjenu umjetnost , a potom diplomirala na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci. Ima status samostalnog umjetnika. Dobitnica je više nagrada za slikarstvo. Djela joj se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama diljem svijeta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika HZSU, Hrvatskog društva likovnih umjetnika: HDLU Istre, Zagreba i Rijeke.
SLIKOPRIČE Mirne Sišul
Kad se ne tako davno na hrvatskoj likovnoj sceni pojavila Mirna Sišul, njezino slikarstvo odmah je privuklo pozornost profinjenih ljubitelja čistoga govora boje i linije. Njezino tad već zrelo vizualno razmišljanje s jedne strane je pokazivalo strogost i disciplinu likovnoga postupka, a s druge svježinu, spontanost i primarnost pristupa. Likovni govor karakterizirala je konciznost, sažetost i neopterećenost motivom, krećući se u području pročišćenih, zatvorenih formi sužene kolorističke skale, te s tim formama združenih asocijativnih linija. Daljnji razvoj slikaričina stila vjerojatno je iznenadio mnoge, koji su očekivali hod dotadašnjim stazama. Međutim ona je učinila zaokret, ususret oslobađanju, otvaranju, kompozicijskom razigravanju, kolorističkom rasplamsavanju i rasvjetljavanju, te energetsko-narativnom razbuktavanju. Krenula je smjerom kolorističke rastvorenosti i ozvučenosti, kao i linijske razigranosti, te likovno-literarne raspričanosti i figuracije, svjesno se priklonivši infantilističkom stilu dječjega crteža. I ovo potonje iskoristila kao svoju prednost, jer je profesionalnoj iskustvenosti dodala ne samo romantičnu poetičnost i iskrenu životnu radost, nego i element one nevine i ničim opterećene dječje znatiželje. Stil Mirne Sišul tako se od uozbiljene analitičnosti, strukturalnosti i kolorističke tektonike razvio do začudne fantazije, iskazane kroz naivističku slobodu interpretiranja sadržaja i forme, planova i rakursa, proporcija i omjera, pa su sad u nje zbilja i imaginacija postavljene u neočekivane i zanimljive odnose.
Ne možemo tu ne prisjetiti se sličnih ozračja bajkovitosti, fantazmagoričnosti, snovitosti, a osobito dječje zaigranih poetičnosti kod Kleea i Chagalla – ali i kod Radoičića, Lipovca, Lončarića, Boureka, Švaljeka… čijim tragom čini se i Mirna Sišul čvrsto, razdragano i vedro korača, utirući svoj razvojni put dalje upravo istim tim pravcem. Prigrlivši kao svoj likovni svijet radije vesele, duhovite i zabavne slikopriče, te njihovu nekonvencionalnu, direktnu vizualno-grafemsku naraciju po kojoj su i mnogi od gore spomenutih umjetnika znani, nego raniju odanost minimalističkoj sintetičnosti, koja iziskuje analitički pristup. Jer osmijehu, stihu, anegdoti, pjesmi, vedroj boji i brbljavom crtežu, istodobno koegzistirajućima u njezinim slikama-slikovnicama malo tko može odoljeti, pa se gledatelj neobičnoj igri koju u njima zajednički vode slika, crtež i zapis prepušta s osjećajem radosti, ugode i zadovoljstva. Prepušta se pozitivnim energijama cijeloga spektra svježih i živih boja, dinamizmu – ali i lirici grgoljive linije i uvjerljivosti napisane riječi (nekad tek jednoj, ali češće cijelom nizu njih, posloženih u rečenice: u izreke, stihove popularnih šlagera, duhovite zapise, svakovrsne komentare), što sve u Mirninim slikopričama pridonosi bogatstvu vizualnog doživljaja.
Za recentno slikarstvo Mirne Sišul neosporno se može reći da je „slikarstvo priče”. Ali zbog svoje boje ono je i „zvučno slikarstvo”. Ne zbog toga što ga se u posljednje vrijeme direktno povezuje s glazbom (autorica u svoje slikopriče upisuje riječi popularnih pjesama, slika uz glazbu, čak su joj u jednoj fazi bili motiv i glazbeni instrumenti), već zbog toga što je ovo slikarstvo po samom karakteru svojih boja zvonko, puno zvučnosti. A ono je takvo jer su Mirnine boje čulne i uistinu čujne, pa ih mi osjećamo kao glazbu boja koje titraju kao membrane tonova – i kao strune linija. Njihov vizualni podražaj je tako snažan da otvara sva osjetila, izazivajući efekt sinestezije, pa dolazi do miješanja opažaja raznih čula i zamjene njihovih svojstava. Kod sinestezije nekad se „miris može opipati”, nekad „zvuk vidjeti”. Ovdje, boja se može „čuti”. I to ne samo jedna, nego cijeli orkestar, pa to slikarstvu Mirne Sišul i njegovu bogatom vizualnom doživljaju daje jednu sasvim novu dimenziju.
Višnja Slavica Gabout
