U Galeriji Razvid Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću, 29. siječnja 2010. godine, otvara se izložba Ratka Janjića Joba pod nazivom "Zrcala".
Koncepcija izložbe i predgovor kataloga: Marina Baričević.
Pred – govor Zrcalima
Zaokupljen slikom bez poze, kao manualno – istraživačkim i filozofsko – misaonim činom Ratko Janjić Jobo usporedno radi najmanje tri tematska ciklusa. Štoviše, vodi s njima dijalog jedno vrijeme, pa mu zatim ostavlja da ono prosudi, navraćajući se ponovno… na doradu, na nastavak, na razmišljanje s distance. Tako svaki oblik – ploha svojevrstan su patchwork vremenskih mijena i promišljanja poetike linije unutar zadanog okvira.
Proteživost tijeka vremena stoga je unutarnji znak svakog djela.
U doba samo- destrukcije slike, u prevlasti videa, instalacija, performansa…s porukama društveno – političke intonacije a u službi angažiranosti i kritičnosti, naš slikar brusi zanat, gradi sliku. Preustrojio je zanimanje sa slike na umjetničku dokumentaciju njezinih mogućnosti. A one su neslućene, dok je način podsjećanja vrlo aktualan za recentnu likovnu scenu.
Trenutnu, samostalnu izložbu Ratka Janjića – Joba predstavljaju djela iz ciklusa Zrcala, 1971.- 1973. godine, s ponovnim navraćanjem njima u recentno doba, « na zreliji» kreativni dijalog.
Ne zrcale umjetnikovu, prepoznatljivu sliku, ali iz njih viri umjetnik! Ili, ne ogleda se u slici Ratko Janjić Jobo nego slike zrcale autora! Jer tko poznaje dobro Ratka zna da je on kompletan umjetnik, renesansne širine i interesa, kojemu je ""izgled" slike jednako zanatska perfekcija.
Stoga i nije slučajno odabrao naziv ciklusu; prema bogatom simbolizmu zrcalo kao površina, koja odražava, nosilac je svekolike simbolike u oblasti znanja i mudrosti. Bez mudrosti nije ni odabran oblik svake slike; oval je prostor slike, reljefa, medaljona, goblena ili tlocrta građevine… Oval je forma koja diktira igru i vježbu kreacije. Oval drugačije obujmljuje poetiku linije i plohe .
Kada sam već odredila smisao svakog papira između vježbe i poetike, preostaje samo još reći kako su to ovali neuhvatljive tehnike; miješaju se slikarstvo, crtež, grafika… Potpisan je vježbenik, koji je majstor. Brojni ovalni otisci svojevrsni su povijesni tragovi jednog zanata i vještine. Svaki papir je leksikon slikarskih "caka". Prepoznajemo otisak, struganje nacrtane linije (rabing), slijepi tisak, kada su bjeline prikaza izbočene ili utisnute na i u papir, kao dopuna slike. Pa kolaž ,taj "materijalni ili predmetni citat"; svakako za Ratka kolaž je element rješavanja plohe kao autonomne likovne strukture. Stalno zanimanje i upotreba kolaža uzdiže kompoziciju s razine tehničkih vrlina na razinu društvene poezije. Kolaž otkriva senzibilitet slikara.
U cijelosti slikarska ekspresija svakog ovala izvire iz istraživanja, dosjetke, konstrukcije, igre… ponad kojih su misao, filozofija, poetika i estetika…To je gotovo arsenal postupaka, od ispupčenja i urezivanja, reljefa, nabora, kontrasta mat – sjajnog papira, dviju i više različitih kvaliteta papira, dualitet kromatskih vrijednosti crno – bijela ,zasjenjenja, inkrustacije, prodora olovke, boje…
Međusobnim susretima i propitivanjem prostora ovali su u konačnici nefigurativne kompozicije, asocijativna rješenja slikarskih mogućnosti čije su prezentne odlike : dinamika slike, ritmiziranost plohe, rafiniranost ekspresije, energija, mjera i ukus. Dotiču se u igri principa svjetlosti i tame, zla i dobra( yang – yin)
Tumačenje i struktura stapaju se u zajedničko jedinstvo, a izvjesna kakvoća igre daje svojevrsnu ekspresiju monolitnosti.
Slikarski osmišljen ciklus do kraja ipak traži rafiniranog čitača.
Ratko Janjić-Jobo poput pjesničke arze i teze, poslije slikarskih marina i ushita zavičajne slike "odmorio" se na jednako zahtjevnom ciklusu Zrcala.
Marina Baričević
Ratko Janjić Jobo je rođen 1941. godine u Splitu, gdje je završio srednju Tehničku školu – arhitektonski odjel, a diplomirao je 1965. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Vjekoslava Paraća, dobivši i Nagradu slikarskoga odsjeka ALU. Poslijediplomski studij završio je u Majstorskoj radionici profesora Krste Hegedušića (1966. – 1971.). Godine 1986. postaje honorarnim predavačem na Tekstilno-tehnološkom fakultetu – Zavod za dizajn, u Zagrebu, za predmete Slikanje i Crtanje, te Akt, slikanje i crtanje. Od 1993. godine na istom fakultetu postaje izvanrednim profesorom, godine 2000. izabran je za redovnog profesora, a 2005. godine za redovnog profesora u trajnom zvanju.
Samostalno izlaže od 1967. godine i do sada je održao preko 65 samostalnih izložbi, te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Dobitnik je mnogih nagrada za slikarstvo i za grafički dizajn. Od 1965. godine član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.
Adresa:
Ratko Janjić Jobo
Biankinijeva 12b, 10000 Zagreb
