Likovni umjetnici iz Hrvatske, posebno keramičari, na stručnom putovanju u Austriji

0d 21. 11. do 22. 11. 2009. godine.

Pogledajte 160 foto galeriju!

Popis sudionika stručnog putovanja u Austriju, 21.-22. studenoga 2009.:

Vesna Barbieri, Sanja Benčić, Spomenka Bošković, Željka Bračko, Zinka Brekalo, Dragutin Ciglar, Ivančica Cvitić Znidarčić, Dunja Demartinis, Nadica Eichorn, Ljiljana Golik, Dragutin Grgas, Stjepan Katić, Gizela Kovačić Ulle, Alma Labaš, Gordana Labaš, Lidija Maček Stanić, Mirjana Matić, Višnja Naerlović, Ljerka Njerš, Vesna Osojnički, Snježana Papst, Vlasta Pastuović Aleksić, Snježana Pokos Vujec, Jadranka Popović, Marina Posarić, Danijela Pičuljan, Mirko Pičuljan, Luka Pičuljan, Boris Roce, Višnja Slavica Gabout, Mirjana Sorko Nikolić, Blaženka Štebih Šoić i Jelena Valkaj

01. Posjeta 6. Međunarodnom bijenalu keramike u Kapfenbergu, Kulturzentrum Kapfenberg

Pogledajte foto galeriju posjete 6. Međunarodnog bijenala keramike u Kapfenbergu!

KERAMEIKON, Hrvatsko keramičarsko udruženje koje svoje sjedište ima u Varaždinu, ali okuplja velik broj keramičara iz Hrvatske i inozemstva organiziralo je dvodnevno stručno putovanje u Austriju.

Sample Image

Grupa umjetnika iz cijele Hrvatske sastavljena pretežno od keramičara ali i povjesničara umjetnosti, arhitekata, galerista, nastavnika, kipara, novinara i ljubitelja keramike stigla je u Kapfenberg u maglovito subotnje jutro u vrijeme kad Galerija u kojoj je postavljen 6. Međunarodni bijenale keramike nije otvorena. Međutim, ljubaznošću umjetničke ravnateljice Bijenala gospođe Waltraut Gschiel, vrata izložbe posjetiocima iz Hrvatske bila su široko otvorena. Waltraut Gschiel koja je i sama keramičarka, vodi ovaj Bijenale već dvanaest godina. Zanimanje za ovu manifestaciju koju organizira Vijeće za kulturu grada Kapfenberga raste iz godine u godinu tako da je na raspisani natječaj 2009. stigao velik broj prijava iz cijelog svijeta. Za izložbu koja se  ovaj puta odvija pod motom «at the moment» – umjetnici su trebali «uhvatiti» čaroliju trenutka u relativnosti vremena- međunarodni žiri u sastavu: Monika Gass iz Njemačke, Nick J. De Vries iz SAD-a, Eva Fürtbauer, Frank Lkouis i Peter Wolf iz Austrije odabrao je njih 230  iz 38 zemalja svijeta. Među odabranim umjetnicima je i hrvatska keramičarka Blaženka Štebih Šoić, predsjednica KERAMEIKONA i članica Međunarodne akademije za keramiku iz Ženeve. Nakon što je izložba postavljena novi je žiri odabrao radove koji su dobili tri ravnopravne nagrade u iznosu od po 3.000 €. Nagrade su dodijeljene Veri Stanković iz Slovenije, Ann Van Hoey iz Belgije i Steveu Daviesu iz SAD-a. Dodijeljene su i četiri otkupne nagrade.

Sample Image

Kao što piše žiri svom obrazloženju nagrada u reprezentativnom katalogu izložbe: «Žiri sastavljen od  raznovrsnih stručnjaka odlučio je o nagradama. Moto izložbe ovogodišnjeg 6. bijenala pri tome je nije odigrao glavnu ulogu. Moglo se ustvrditi da je prisutan velik broj radova slobodne interpretacije: instalacija, skulptura, objekata itd. Zaključeno je međutim da u budućim bijenalima treba još više poticati prisustvo suvremene posude.»

Sample Image

Zanimljivo je napomenuti da je s ovogodišnjeg bijenaka u Kapfenbergu bio «prognan» porculan pa su tako nastali neki radovi koji su  dekorirani izjavama poput : «Ovo nije porculan – samo izgleda kao porculan!» Također je bilo zanimljivo pogledati kako su autori postava izložbe, suvremene izloške vrlo zgodno uklopili u kontekst stalnog postava Zavičajnog muzeja Kapfenberg koji je smješten u podrumskom prostoru KulturZentruma Kapfenberg.

Sample Image

02. Posjeta Ausstellungshalle Maria Biljan Bilger u Sommereinu u Donjoj Austriji

Pogledajte foto galeriju !

Na brežuljkastom terenu obraslom vinogradima nešto sjevernije od Nežiderskog jezera (Neusiedlersee) smjestila se pomalo neobična izložbena dvorana posvećena uspomeni na život i djelo doajenke austrijske keramike, Marie Biljan Bilger.

Sample Image

Na proplanku obrubljenom nekadašnjim kamenolomima, tik uz srednjovjekovnu bogomolju koju je za nju 1960. godine pretvorio u kuću za stanovanje i atelier, udovac ove značajne umjetnice arhitekt Friedrich Kurrent, izgradio joj je od 1995. do 2004. neku vrstu zadužbine u kojoj je okupio i izložio sva njena spašena i sačuvana djela: keramiku, kamenu plastiku i tapiserije. U svoje posljednje arhitektonsko djelo autor je nadahnut obližnjim vinskim podrumima i njihovim zatravljenim i zaobljenim krovovima stvorio jedinstven izložben ali i višenamjenski prostor nadsvođen valovitom tavanicom od dugih nanizanih gredica od šupljih opeka, velikog raspona. "Tu sam nadmašio Antonia Gaudija, kaže arhitekt. Španjolac mi je bio inspiracija ali ja sam ga nadmašio svojom konstrukcijom koju nosi samo jedna glavna greda.»  Ovaj jedinstveni krov nose kameni zidovi sazidani od vapnenačkog pješčenjaka iz obližnjih kamenoloma, slijedeći vjerno konfiguraciju tla. Nagnutost poda nastala na taj način pruža izuzetan i neobičan doživljaj prostornosti unutar dvorane. Zidovi se djelomično naslanjaju na izvorni ostatak još jednog kamenoloma nađenog prilikom gradnje a što je vješto uklopljeno u cjelokupnu strukturu objekta. Osvjetljenje prostora omogućeno je neobičnim teškim ali pomičnim  lamelama od čeličnog lima koje se sinhrono otvaraju i postepeno unose prirodno svjetlo – jače ili slabije -ovisno o dobu dana ili godine.

Sample Image

Svi su materijali kojima je dvorana građena ostavljeni  u «sirovom» stanju, neožbukani, nezaštićeni i zahrđali a mnogi su elementi «ready made» porijekla ovdje dobili novu funkciju. Sve to nije samo zbog toga što se zaista moralo graditi vrlo štedljivo jer je zaklada koja je pomogla izgradnju doslovno »škrabicom» skupljala dobrovoljne priloge po cijeloj zemlji,  već prvenstveno zato što je arhitekt želio ostvariti idealnu sinergiju prostora i izložaka koji slobodno stoje na betonskom podu ili na  postamentima od grubo obrađene pločevine. «Ovaj koncept «sirove gradnje» treba se stopiti sa sadržajem i funkcionirati  kao svojevrsna riznica (Schatzhaus)» kaže Fritz Kurrent, ujedno i doživotni vodič kroz zbirku Maria Biljan Bilger.

Sample Image

Velika umjetnica rođena je 21. siječnja 1912. u Radstatu u pokrajini Salzburg.  Svoje je djetinjstvo provela u radničkoj četvrti u Grazu kuda se 1913. doselio njen otac Danijel Biljan, vješt lončar porijeklom iz hrvatskog Gospića. Polazeći Srednju strukovnu školu u Grazu odmah se usmjerila na keramiku osjetivši da se u mnogočemu razlikuje od svojih vršnjaka. Vrlo markantnog izgleda i osebujne ličnosti ubrzo je bivala centralnom točkom društava u kojima se kretala. Do kraja života ostala vezana duhom uz svoga oca koji joj  je svojim čvrstim i jasnim stavovima prema životu i društvu pomogao izgraditi vlastitu visokomoralnu i slobodarski nastrojenu osobnost. 

Sample Image

Takvog sklopa ličnosti  nikako se nije mogla pomiriti s nadolazećim bujanjem nacizma i «smeđilom» koje je u tridesetim godinama prošlog stoljeća zavladalo Grazom. Prvi suprug Ferdinand Bilger za kojeg se udala u dvadesetiprvoj godini života sudjeluje 1937. u španjolskom građanskom  ratu a ona odlazi 1938. u Beč gdje ubrzo organizira svoju prvu radionicu.

U Beču upoznaje Wandera Bertonija i pomaže mu da se izbavi iz radnog logora za strance kuda je deportiran iz rodne Italije. Nakon pada III. Reicha Bertoni se vraća u Italiju ali: «Ljubav prema Mariji i umjetnosti narasla je do beskonačnosti. Vratio sam se u Beč pješice, bez papira preko granice i tri demarkacione linije, uživali smo u slobodu u najljućem siromaštvu.»

Sample Image

Maria zajedno s Bertonijem i s grupom istomišljenika 1947. godina osniva Art-Club, udruženje koje je odigralo značajnu ulogu u kulturnom životu tada još ratom razorenog i opustošenog Beča. «Iako u stalnoj potrazi za hranom koje je nedostajalo «bili smo puni strasti za životom i ispunjeni životnom radosti» piše ona u svojim sjećanjima. «Družili su se tako slikari, kipari, glazbenici u našem Art Clubu na zajedničkim feštama, izložbama i diskusijama. Beč je cvjetao unatoč tolikim razorenim kućama.»  Maria marljivo radi, udaje se za Petera Perza i 1950. rađa mu kćerku Danielu. Sudjeluje na mnogim simpozijima širom svijeta, dugo vodi Kiparski simpozij u St. Margaretenu u Gradišću, postavlja mnogobrojne objekte u javnim prostorima i napokon 1978. počinje podučavati na  Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču (Hochschule für angewandte Kunst in Wien).

Posljednjih je 39 godina svoga života Maria Biljan Bilger provela u sretnom i kreativnom braku s arhitektom Fritzom Kurrentom. On se sjeća: « Maria je ušla u moj život u proljeće 1958. godine. Među nama je bila znatna razlika od 19 godina. Njeno životno iskustvo, njeno držanje u vrijeme nacizma, njena umjetnička upućenost i stvaralačka snaga bili su ono što me fasciniralo. Erotika koja u jednom trenutku spoji na stotine tisuća dijelića, gorući je cvat koji daruje život.Ona je ono bitno pri nastajanju konstrukcije. Tek sam kroz to postao čovjek.»

Sample Image

U ličnosti i umjetnosti Marie Biljan Bilger velikog su  traga već u djetinjstvu ostavila putovanja rođacima u Bosnu, njihov način života i živa ornamentika njihovih nošnji, posuđa i tepiha kojim su urešavali svoje kuće. Impresionirali su je i  stećci i kao i kameni uresi na turskim grobljima. Jednako tako često će putovati u Hrvatsku i Bosnu s prvim bračnim suputnikom Ferdinandom Bilgerom, veslajući Dunavom, Dravom i Neretvom od izvora do ušća i jedriti do Boke Kotorske. Kasnija  putovanja Mediteranom sa posljednjim suprugom Fritzom Kurrentom naročito na Siciliju i arapski dio Sredozemlja, Tursku, Rumunjsku, Uzbekistan i Bliski Istok također su bila neiscrpan izvor inspiracija i umjetničkih poticaja. Naročito je oduševljavaju kuće od nabijene ilovače, džamije, stupovi i minareti sagrađeni od kamena i opeke….

Pripadala je generaciji umjetnika koja je došla poslije Picassa, Matissa i Miróa koja je željela očima i sviješću modernog čovjeka ponovno otkrivati rane civilizacije i obrađivati ih na nov način. Kako piše čuveni arhitekt Friedrich Achleitner : «Radikalnim proširenjem horizonata željelo se ponovno vrednovati bit starih kultura a sve se to  dogodilo se kao reakcija na pravocrtnost moderne koja je bila orijentirana isključivo na napredak.»

Sample Image

Opus Marije Biljan Bilger obuhvaća velik broj keramičkih predmeta kojima je bila namijenjena funkcija ali ne prvenstveno. Hraneći se poticajima koje je prikupljala na svojim putovanjima rastvorenih osjetila, stvorila je nekoliko  zaokruženih cjelina u kojima je ipak uvijek zadržala svom izvorni  izraz i dosljednost u stilu. Zoomorfne posude  poput onih iz neolitičkih vremena, raznovrsni životinjski svijet oslikan kobaltno plavom, željezno crvenom ili manganski crnom engobom najčešće bez glazure, cvijetovi u tisućama varijeteta, skulpture ljudi zatečenih u nekom intimnom, povjerljivom trenutku, stupovi poput totema ili onih maorskih… sve je to umjetnički svijet koji se s uzbuđenjem može doživjeti u izložbenom prostoru u Sommereinu. Hrapava površina keramičkih objekata izrađenih od jako šamotirane gline koja je često ostavljena u svom igotovo elementarnom nedotjeranom obliku i prirodnoj boji kamenjače idealno se stapa s prostorom koji je za umjetnicu stvorio Friedrich Kurrent čuvajući uspomenu na nju i njeno djelo ali koji je u isto vrijeme stvorio i veliki spomenik ljubavi.

Sample Image

I na kraju kako je napisao Wander Bertoni sjećajući se  umjetnice: « Bilo bi lako kad bi njeno djelo mogli nazvati naivom, međutim za razliku od Marie naivna umjetnost ne poznaje razvoj. Naivna umjetnost je stanje duha koje je statično. Meni se čini da se Marijina kreativnost hrani nekom praiskonskom vatrom koja dolazi od tamo negdje između izvornog i visoko kulturnog prostora. To je ekspresivna arhaična snaga koja njeno djelo izdvaja od svake pomodne aktualnosti. Onaj tko to osjeća  doživjet će radost koju njeno djelo pruža. Ja sam sretan što pripadam takvima.»

Sample Image

Maria Biljan Bilger umrla je 1. svibnja 1997. i pokopana je na mjesnom groblju u Sommereinu.

(u članku su korišteni podaci iz knjige: Maria Biljan Bilger, Ausstellungshalle Sommerein, Verlag Anton Pustet 2007)

03. Razgledavanje Freilichtmuseuma Wandera Bertonija, kipara i keramičara, Winden am See

Pogledajte foto galeriju posjete Freilichtmuseuma Wandera Bertonija!

Napuštajući Sommerein grupa se uputila prema jugu, bliže Nežiderskom jezeru, u vjetroviti Winden am See. Na velikom brežuljkastom prostoru od otprilike 4 jutra, kipar i keramičar Wander Bertoni koji se već sam najavio svojim sudjelovanjem u životu Marie Biljan Bilger, kroz dugi je niz godina gradio zadužbinu samome sebi i svom umjetničkom radu.

Sample Image

Pored stare obiteljske kuće kojoj je pripadao mlin na potoku i romantično jezerce,  izgradio je nekoliko paviljona u kojima je izložio svoj ogromni kiparski opus od više 480 objekata.

Svečano otvorenje ovog muzeja i galerije na otvorenom okupilo je 2001. godine velik bečke «kulturne kreme».

Sample Image

Radeći pretežno u kamenu Wander Bertoni iskušao se u svim mogućim stilovima i dimenzijama. Tokom života prikupio je veliku zbirku pisanica raznih vrsta od onih izvorih narodnih do onih umjetničkog izraza. Među svima njima značajno mjesto pripada i hrvatskim narodnim pisanicama kao i pisanicama koje su mu darovali hrvatski umjetnici. Za ovu zbirku Bertoni gradi jedinstveni paviljom koji izgleda kao da lebdi, oslonjen na samo tri točke – dva stupa i stepenište.
Zanimljiv je i životni put Wandera Bertonija čije je tok značajno obiljježio i susret i ljubav s Mariom Biljan Bilger.

Sample Image

Rođen je 10. listopada 1925. Codisottu u pokrajini Reggio Emilia. Kao vrlo mlad čovjek 1943. deportiran je u radni logor u Austriju. Uz pomoć Marie Biljan Bilger uspijeva se vratiti u Italiju ali vođen ljubavlju prema njoj i umjetnosti zauvijek se odlučuje za život u Austriji.

Ulazi u umjetničke krugove i zajedno s Mariom i drugima  osniva 1946. čuveni «Art Club».

Sample Image

Zapažen je njegov likovni talent, pa tada započinje studij kiparstva na Bečkoj likovnoj akademiji kod  čuvenog Fritza Wotrube. Godine 1965. postaje voditelj majstorske radionice za kiparstvo na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču i tu radi do umirovljenja 1995. godine.

Sada stalno živi, stvara i izlaže u Windenu am See.

04. Odmor i večera u hotelu Zentral u Bečkom Novom Mjestu

Pogledajte foto galeriju!

Wiener Neustadt ili kako Hrvati zovu ovaj grad – Bečko Novo Mjesto smjestio se u Donjoj Austriji južno od Beča. Osnovao ga je 1199. babenberški vojvoda Leopold V, pripadnik vladarske porodice koja je prethodila Habsburgovcima. Grad je najuspješniji grad  bio u 13. stoljeću kad je u njemu stolovao Friedrich III car Svetog rimskog carstva. Carica Marija Terezija ovdje je 1752. osnovala  poznatu Vojnu akademiju a uz nju kasnije su otvorene mnoge škole i fakulteti koji i danas okupljaju mnogo mladih.
Grad je jako stradao u II svjetskom ratu jer su ga saveznici bombama gotovo sravnili sa zemljom, u težnji da unište značajnu tvornicu koja je Hitleru proizvodila avione.
Danas je to dinamičan industrijski ali i turistima i kulturi okrenut grad koji u mnogočemu veže svoj život uz nedaleki Beč.

Sample Image


 

05. Razgledanje spomen ploče Petru Zrinskom i Fran Krsti Frankopanu, pogubljenim u Bečkom Novom Mjestu.

Pogledajte foto galeriju!

Na vanjskom pobočnom zidu mjesne katedrale u središtu grada postavljena je spomen ploča hrvatskim urotnicima protiv bečkog dvora. Na čelu dinastije Habsburg tada je bio car Leopold I. Kao napredni gospodarstvenici pripadnici visokog hrvatskog plemstva smatrali su da bi svima bilo bolje pod nečijom drugom krunom pa su saveznike protiv vladajuće kuće potražili u drugima zemljama a među njima u Francuskoj ali i Turskoj.

Krenuli su u pobunu naivno i nedovoljno pripremljeno uzdajući se u pomoć Turaka. Car je saznao što se sprema, te je lukavo pozvao urotnike u Beč obećavši da im se ništa neće dogoditi. Međutim, ubrzo su uhapšeni, osuđeni i javno pogubljeni odsijecanjem glave.
Ban Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan 30. tranja 1671. tako su ušli u legendu kao hrvatski mučenici iako ih i Mađari smatraju svojim junacima.
To se moglo dobro vidjeti po maloj trobojnici pričvršćenoj na spomen ploču. Izdaleka smo pomislili da je hrvatska – ali ne, bila je to mađarska trobojnica: crven, bijeli, zelen a ne «crven, bijeli, plavi»…

Sample Image

 

06. Posjeta izložbi „Najbolje iz Hrvatske i Austrije", Karmelitenkirche, Bečko Novo Mjesto
Pogledajte foto galeriju!

Izložba se održava od 12. studenoga do 30. prosinca 2009. godine nekadašnjoj crkvi koju su izgradili karmelićani došavši 1663. u Bečko Novo Mjesto. Sin Marije Terezije, Josip II ukinuo je red i crkvu predao gradu. U njoj je najprije djelovala tvornica, kasnije je prevorena u kino a od 1979. u njoj se priređuju raznovrsne izložbe.

Na izložbi koja je rezultat dugogodišnje suradnje KERAMEIKONA, Hrvatskog keramičarskog udruženja i ICCA-a iz Beča sudjeluje 10 izabranih austrijskih i 26 isto tako odabranih hrvatskih keramičara.

Sample Image

07. Posjeta Atelijeru i Galeriji poznate svjetske keramičarke Rosemarie Benedikt u Beču

Pogledajte foto galeriju!

Sample Image

08. Posjeta Galerie Rienossl (Helene Avramidis) u Beču

Pogledajte foto galeriju!

Sample Image

09. Razgledavanje Beča i bečkih muzeja
Pogledajte foto galeriju!

Sample Image

10. Razgledavanje Muzeja Hundert, poznatog graditelja bečke spalionice otpada
Pogledajte foto galeriju!

Sample Image

Pogledajte 160 foto galeriju!

Tekst: Blaženka Šoić Štebih
Fotografije: Stjepan Katić

Akademija-Art.net