durda merle

Galerija Milotić u Puli, 43. Istarske divizije 10.
od 25.04. godine (u 20.00 sati) do 08.05.2014. godine.

likovnom kontekstu zaziva rezultat primarnih tragova (primordijalnih znakova).

Taj ciklus evidentno govori da Đurđa Merle svoj umjetnički modus vivendi nalazi u metafizičkom poimanju svijeta, u okružju začudnih znakova različitih iščitavanja koja svakako sadrže veliku dozu mističnosti…

Odlazak u Kinu, gdje je radila kostimografiju u čuvenom pekinškom uprizorenju Verdijeve Aide Krešimira Dolenčića, potvrdio joj je da se nalazi na ispravnom putu. Kaligrafija, usistemljeno pismo funkcionalnog i estetskog znakovlja, bilo je ono što je na izvjestan način potvrdilo njezina dotadašnja kreativna nastojanja. Možda je ovdje važno napomenuti da je kod Đurđe Merle oduvijek bio prisutan i tzv. ženski rukopis (premda sam doista protivnik takvih klasifikacija), jer je jedna od bitnih značajki njezina rada nježan i diskretan pristup umjetničkim problemima sagledan upravo kroz prizmu simptomatične ženske narativnosti ispunjene krhkošću, sjetom i sjećanjima. To je dakako naglašeno i u kineskom ciklusu gdje istančanom ženskom intuicijom spaja europsko likovno nasljeđe s kineskim kaligrafskim znakovima ne odustajući od simboličke poetike vlastitog umjetničkog prosedea. Vraća se boja i ekspresija, ali ne i kolorit. Na smeđoj podlozi svoje znakove umjetnica niže u crnoj ili crvenoj boji koja naglašuje pomno citirano i sretno spojeno znakovlje zapadne i istočne tradicije izvedeno u zavidnoj grafičkoj maniri. Tom svojevrsnom grafičkom pristupu, bez sumnje, pridonose i otisci pečata koji, ili sadrže amblem autoričina imena, ili su simboli četiriju transcendentala (jedno, istinito, dobro, lijepo) kao što taj medij potencira i prevladavajuća tehnika tuša koja doista ovdje nije slučajno izabrana. Taj, nazovimo, grafički prikaz inovativno osvježuje autoričina gesta koja se ponovo vratila, ali je sada u strogoj funkciji kontrapostiranja te nije slikarski neobuzdana kao što je bila u fazi Nove slike. Ana Kršinić Lozica (Kaligrafski zapisi, katalog izložbe, AGM – Art Point centar, Zagreb, 2011.) primjećuje:…Nepravilni i impulzivni potezi kistom suprotni su pravilnim i simetričnim linijama žiga. Crveni žigovi pripadaju „svijetu slike” i čine kontrapunkt akromatskim tonovima, suprotstavljajući im se na vizualnoj i na značenjskoj razini…

Uz već ranije spomenute karakteristike, gesta ne samo da ostaje prisutnom već postaje dominantnom u autoričinom novom ciklusu. Dugački i uski formati, ponovna odsutnost boje, snažna gesta gotovo Soulageovske provenijencije nadgradnja su onog što je već prije rečeno. Široki potezi kista na izduženom (rola) formatu podsjećaju me na eksperimentalni fotografski postupak Željka Jermana. Eksperiment Đurđe Merle također sadrži potrebnu konceptualnu notu u sebi, samo za razliku od Jermanova crteža svijetlom, autorica crta slikarskim tehnikama u pronađenoj dihotomiji geste i znaka. Cjelokupna uzbudljivost kompozicije dešava se iznad tapete s uzorcima starih automobila. Oldtimeri, Soulages, Rhotko, konceptualno okružje zapada u suglasju s tisućljetnom tradicijom crteža na rižinom papiru i istočne kaligrafije. Znak i simbol prisutni su i dalje, samo sada nisu više očiti kao ranije, ne nameću se, već ih moramo tražiti, a naći ćemo ih u metafizičkoj projekciji jer su postali sastavnim i nedjeljivijim djelom složenog autorskog izraza Đurđe Merle.

Mladen Lučić

Đurđa Merle rođena je u Zagrebu. Maturira na Školi primijenjene umjetnosti, na grafičkom odjelu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomira slikarstvo, u klasi prof. Šime Perića. Kasnije pohađa Filozofski fakultet družbe Isusove u Zagrebu. Bavi se grafičkim dizajnom. Radi na oblikovanju djela primijenjene umjetnosti za potrebe interiera (mozaik, vitraj, brušeno staklo, zidne slike ). Jedan od značajnijih projekata je uređenje hotela Inter Continental u Zagrebu.