Galerija Milotić u Puli, 43. Istarske divizije 10.
petak 07.02.2014. godine u 20.00 sati
izložba ostaje otvorena do 26.02.2014. godine.
Kroz svoju je povijest, od samih početaka pa do danas, grafika doživjela niz najrazličitijih poimanja, korištenja i značaja. U današnjem je smislu sa stanovišta struke zasigurno mnogo višeslojnijeg značenja no nekada, dok je sa laičkog, zbog sve raznolikijih i jednostavnijih načina reproduciranja možda i pomalo izgubila na „težini”. Kakogod, kada govorimo o grafikama Ksenije Tomičić, onda govorimo o grafici u tradicionalnom majstorskom smislu ove tehnike, koja je prije gotovo 600 godina svijetu donijela jedan od prvih oblika globalizacije. Grafika, svojom tehničkom višestupanjskom zahtjevnošću iziskuje potpuno drugačiji pristup k stvaralaštvu od impulzivnog i neposrednog slikarstva. Ona od autora zahtjeva gotovo redateljski pristup, kako u tehničkom tako i u dramaturškom smislu. Snažan je izazov vjerojatno i nepredvidiva priroda tehnike, koja paralelno filmskoj, do samoga kraja autora drži u neizvjesnosti iziskujući njegovu potpunu disciplinu i jasnu viziju u svim fazama nastajanja, ne ostavljajući mu pri tom mnogo prostora za sumnje, kolebanja, premišljanja i oscilacije u nadahnuću. Stoga je dobru grafiku lako prepoznati, a kada je prepoznamo jasno nam je da je njezin nastanak zahtijevao upravo tu viziju, vještinu i disciplinu. Odabranim radovima iz raspona stvaralaštva u proteklih nekoliko godina, autorica se predstavlja putem četiri formata grafika dubokog tiska pa tako imamo priliku zadubiti se u detalje malenih formata, kao i potražiti najbolji kut gledišta onih većih i velikih formata. Svima je u tehničkom smislu osnova jednaka, postignuta dvjema različitim tehnikama: bakropisom i akvatintom, koja je potom ponegdje nadgrađivana naknadnim intervencijama kolaža ili crteža pa ih je u konačnici moguće objediniti kombiniranom tehnikom. Likovna forma ovog opusa lako bi nas navela na razmišljanje o apstraktnom izričaju, no formalna i sadržajna dubina ovih radova upravo je u njihovom kontemplativnom segmentu motiva, koji je ponegdje potpuno figurativan, a ponegdje naglašava osnovnu apstraktnu formu, no većina motiva razotkriva stiliziranu figurativnost. Na trenutke je ona, u formalnom smislu gotovo prapovijesno naivna, na trenutke suvremena i reduciranog izraza, a na trenutke djeluje poput detalja s japanskih drvoreza dok se neki od njih čine kao pogled kroz leću laboratorijskog mikroskopa čijem doživljaju pridonosi učinak zrnatosti poput rastera uvećanja, što je karakteristično upravo za tehniku akvatinte. Motivi, nepretenciozno skriveni u svakoj od kratkih grafičkih priča svojom čistoćom podsjećaju na formu haiku stiha pa su tako i njihovi nazivi koji idu u prilog toj priči, elementarni, jasni, sadržajni i vječni – baš poput osnovnih prapočela, elemenata prisutnih uvijek i svugdje: List, Plod, Mjesec, Puž, Dan, Noć, Prozor do vrta … Sve su to vrlo dorečene misli i nema se tu što dodati. Tako doživljavam i likovni izraz Ksenije Tomičić, vrlo jasan i dorečen, ponegdje likovno potpuno reduciran, gotovo akromatski s ponekim detaljem u boji, koji tada preuzima snažnu simboliku dajući kompoziciji potpuno drugačiju dinamiku. U njima se zrcali izrazito iščišćen i profinjen osobni likovni stil s diskretnom ženstvenošću, koja se poput aromatične esencije nevidljivo provlači kroz sve otisnute motive. Kao jedna od rijetkih autorica u suvremenim lokalnim umjetničkim krugovima, kojoj je primarno sredstvo izražavanja upravo grafika, Ksenija Tomičić nas svojim radovima obogaćuje osjećajem pripadnosti nekom od velikih umjetničkih centara grafike. Posvećenim odnosom prema tehnici, vještinom koju odaje suverenost i preciznost u svim segmentima te konceptualna složenost karakteristična zaista vještim grafičarima, autorica zasigurno donosi dašak kozmopolitskog grafičkog miljea koji odiše drevnošću proteklih razdoblja velikih vrhunaca grafike u kojima su stvaralačku utjehu pronalazili majstori poput Dürera i Rembrandta ili Picassa i Warhola u neka novija vremena. No veličanstvena drevnost ne znači i odmak od suvremenih tokova već je naprotiv dio širine i dubine ovih umjetničkih ostvarenja, na prvi mah suvremenih bilo u ikonografskom ili morfološkom smislu, a sa svakim slijedećim trenutkom otvaraju nam pogled u grafičku povijest, evocirajući pri tom i njene prapočetke. Grafike Ksenije Tomičić doživljavam lišene tereta vremena i prostora. One prerastajući osnovne dimenzije našeg poimanja svijeta govore univerzalnim likovnim jezikom razumljivim i sada ovdje i nekada negdje, uzdižući komunikaciju u kozmičke dimenzije.
Tina Širec Džodan
Ksenija Tomičić rođena je 1963. u Sarajevu gdje je i diplomirala 1987. na Akademiji likovnih umjetnosti, na odsjeku za grafiku, u klasi prof. Dževada Hoze. Od 1988.- 1991. Godine radi u „Zagreb filmu” kao animator na crtanoj seriji MLM i kratkim animiranim filmovima više autora. Od 1993. je član HDLU Istre. Radi kao profesor u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli gdje predaje stručnu grupu predmeta. Izlagala je grafike, crteže i objekte na pet samostalnih i tridesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
