Morska oaza
Ambijentalna instalacija Morska oaza osmišljena je kao multimedijski projekt u kojem prostor galerije funkcionira kao prostor podmorja. Ulaskom u njega mi kao da „zaranjamo" u jedan fascinantan, tajnoviti svijet nastanjen ribama (ovdje ribama-objektima), preplavljen čudesnim bojama, te ispunjen zvukovima koji prodiru „izvana": valovima koji udaraju o žalo, dječjim glasovima, milozvučnom glazbom. Čini nam se kao da smo ušli u neku blagotvornu supstancu koju, krećući se, oblikujemo i mijenjamo. Koja je gusta – ali istodobno i fluidna i transparentna. Koja je taktilna – i istodobno nestvarna.
Idilično je to podmorje, zamišljeno da bude istinska oaza, i mi u toj oazi ljepote ostajemo zadivljeni gracioznošću pokreta riba, bogatstvom boja i nekom metafizičkom poetikom sveobuhvatne fantazije. Ali, premda su ribe-objekti taktilni i materijalni, a osnova njihova oblika je pronađeni (odnosno pomno odabrani) kamen oko kojega je inventivno opletena žica (kojom je ribi „ocrtana" njezina vrsta, njezin nakit, čak i njezin karakter), sve tu djeluje dematerijalizirano, snovito i imaginarno – poput vizije i putovanja u neku drugu dimenziju.
Sam likovni doživljaj, međutim, znalački je usmjeren na oko i na vizualnost, no i na sva ona osjetila koja mogu pobuditi asocijacije vezane uz more i bogatstvo života u njemu. Asocijacije na tu ogromnu, vodenu, gibljivu i titravu masu punu senzacija; punu kolorita i svih nijansi plave, tirkizne, zelene, žute… punu svjetla i punu energije. To more ne može ne obuzmati čula svojom živom materijom, svojim životom koji krije u sebi i svojim haptičko-vizualnim efektima.
U ovome projektu ono je predočeno nizom vizualnih i taktilnih senzacija koje stvaraju ugodu. Sve je još onda opleteno i elementima nadstvarnoga i fantastičnoga, s autorskim poigravanjem simbolima i alegorijama, te s nadahnutom interpretacijom stvarnosti pretočenom u viziju, stvarajući u konačnici fantazmagoričnu priču. U toj priči život pod morem ima neku drugu dinamiku i plovi nekim drugim, bezvremenskim prostorima, ukazujući se kao raskošna oaza ljepote. Ali ipak oaza ljepote u kojoj uvijek ima opreznoga osluškivanja, opipavanja i propitivanja.
Ova ambijentalna instalacija oblikovana je pomoću objekata, pomoću obojene svjetlosti, pomoću zvukova i pomoću kolorita. Namjera joj je da otvori sve senzore, pobudi asocijacije te aktivira memoriju i emotivne doživljaje kako u današnje vrijeme ne bismo prestali biti osjetljivi na ljepotu. Idejna začetnica projekta je Dijana Nazor, zaljubljenica u boju i svjetlo, u more i kamen. Ona već godinama, gotovo kolekcionarski, skuplja i donosi sa svih svojih putovanja kamen koji nalikuje ribi.
Dvjestotinjak tih kamen-riba osnova su cijeloga projekta u koji je onda, uz pomoć Gordane i Zorislava Šojata, majstorskih umjetnika u izražavanju obojenim i „ozvučenim" svjetlom, ugrađena bajkovita ambijentalna priča o podmorju. Priča u kojoj se inventivno miješa stvarnost i privid, u kojoj se materijalizira nestvarno, a zbiljsko se pretače u iluziju, ali priča u kojoj je ipak promijenjena naša percepcija. Jer obojeno svjetlo ima snažnu magičnu privlačnost i ono automatski aktivira promatrača, pa ako je percepcija znalački usmjerena, beskrajne su mogućnosti intervencije u zbilju, te njezine prostorno-vremenske transformacije, a time i promjene pogleda na nju.
Dijana Nazor
U ovom slučaju, promjena percepcije pod utjecajem svjetla i boje promijenila je dimenziju prostora i vremena, osjećaj punine – praznine, kao i doživljaj realnosti. Ali te promjene učinile su da je dojam koji prevladava kod ovoga projekta opuštajući mir, zadovoljstvo i ispunjenje ljepotom, pa oni svakoga tko se nađe u morskoj oazi zapljuskuju poput valova.
Akademija-Art.net