„Prof-annale" 2009 |

Predgovor godišnjoj profesorskoj izložbi

Pišući prije nekoliko godina isti predgovor za izložbu profesora Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, oslovila je s „PROF-ANNALE"; i danas mi se to čini prikladnim nazivom – sa skoro svim konotacijama koje može imati ono „prof": kao skraćenica od profesor ili skraćenica za profano, svjetovno, obično, nevješto, bezbožno. Sva se ta značenja mogu uklopiti, autoritet nastavnika i pedagoga nije istovjetan kreativnom činu.

Naučili smo u ovih 127 godina postojanja naše Škole da ne postoji znak jednakosti u pedagoškom i likovnom radu – vrsni su umjetnici nerijetko bili slabi pedagozi i obratno; rijetki su bili oni s oba talenta.

Odgajati vizualnu kreativnost znači upoznavanje mladih s temeljnim elementima likovnog jezika, značenjima tog jezika, a ponajviše oslobađati njihovu maštovitost i likovnu inteligenciju. Nastavnik i slikar naći će se tako u poziciji da im obrazlaže nešto što sam u svom umjetničkom djelovanju možda neće primijeniti niti koristiti, ali je za početne korake neophodno.

Naći će se tako u pomalo šizofrenoj situaciji – jedno traži nastava, a drugo njegov privatni umjetnički rad. Svaki se umjetnički tvorac nalazi u nezavidnoj situaciji kad se upusti u nastavu; rad s učenicima iziskuje od njih neke druge nadarenosti – otvorenost, komunikativnost, umijeće prenošenja vlastita i tuđa znanja.

A sve to onda treba zaboraviti kad se nađu u vlastitom radnom prostoru. Koliko su pri tome spretni zatomiti svoj rad u učionici/klasi/odjelu/radionici (u korist pedagogije) i onda se osloboditi tih istih iskustava kad se nađu pred svojim štafelajem, ovisno je o specifičnoj i jednako vrijednoj nadarenosti.

Uskladiti mentalni i kreativni napon dvaju nesukladnih ritmova, znaju svi koji su se i na kratko vrijeme uključivali u nastavni proces. Pomalo se zaboravlja da je učiteljski/profesorski rad poziv, a ne profesija, a isto je i umjetnički.

Kadikad zamjeram umjetnicima njihovu sebičnost kad se opiru nastavničkoj djelatnosti – podijeliti smisao za estetsko, vizualno puno je više od (kako se to voli karikirati) „slikanja mrtvih priroda". Svakodnevno su (ili smo) izloženi kritikama, procjenama i vrednovanjima. I opet po različitim kriterijima – pedagoškim i umjetničkim. Valja nam stoga procjenjivati ova djela po dvostrukom kriteriju: funkcionalnosti tih djela u nastavnom procesu i neovisno od toga značenje i „funkcija" istih u širem kontekstu, kontekstu domaće, pa ako hoćete i umjetnosti uopće.

Specifičnost se Škole očituje i ovom izložbom. Valja, naime, jednako imati na umu da naša Škola ima 9 odjela te prema tome 9 (barem) vizualnih medija i da su uz uobičajene slike, skulpture, crteže, fotografije i grafike, na izložbi i arhitektonski projekti i namještaj, scenografije I nakit, keramika i tekstilni i modni projekti i izvedbe.

Uz razne tehnike kojima se bave naši likovnjaci, zamjetna je i različita stilska odrednica. To nam je prije vrlina, nego zamjerka. Osobnosti razne, mediji izražavanja razni, a i generacijska je razlika poprilična. Zaključite li da su samo 10% izloženih djela relevantna za recentnu umjetnost, već smo u dobitku – ni nadarenost učenika, a ni populacije općenito, nije veća.

Izložbom se samo prezentira osobni i privatni umjetnički rad, koliko je on sukladan onom što biste vi htjeli da oni jesu – e, pa tu je sva prilika da im Vi pokažete kako se to radi.

U ova gruba vremena, razumijevanje je namanje što bi se od vas tražilo.

Zrinka Tatomir

Izlažu:

Maja Krstić – Lukač, Mirjana Petrin, Jure Kokeza, Nikola Matijević, Ivan Branko Imrović, Filip Pintarić, Igor Modrić, Ivica Kiš, Sabina Ljubić, Vinka Mortigjija Anušić, Lucija Gudlin, Matej Pašalić, Damir Brčić , Marcela Munger, Ivan Radman, Mira Balić, Nevia Vukelić, Anita Parlov, Ines Fey Gjurin, Danijela Lušin, Mario Jurjević, Davorin Radić, Jelena Blagović, Sanja Balen, Hrvoje Ljubić, Vesna Pleše, Morana Kukec, Milivoj Ćeran, Antun Vuksan, Slobodan Grahek, Zvonimir Zagoda, Maja Vego, Jadranka Ratkajec Krajnović, Zlatica Kovačićek Poljan, Ivančica Cvitić Znidarčić, Aleksandar Kukec, Dubravka Gruber Juričić

Izloženi radovi:

Jure Kokeza, Proljeće, 21 x 27 cm, mezzotinta, 2009.

Ivan Radman, Šuma, 21 x 18 cm, digitalna fotografija, 2006.

Lucija Gudlin, Bez naziva, 10 x 30 cm, kombinirana tehnika, 2009.

Mario Jurjević, računalna grafika, 50 x 70 cm, 2009. INRI INR

Jelena Blagović, Implozija, 40 x 60 cm, digitalna fotografija, 2009.

Danijela Lušin, Finale… 70 x 100 cm, digitalna fotografija, 2009.

Marcela Munger, Polje, 42 x 30 cm, kombinirana tehnika, 2009.

Maja Krstić – Lukač, NOVI I STARI FAROS, 60 x 70 cm, armurcoat kamen, 2009.

Damir Brčić, U tramvaju, 50 x 70 cm, crtež tušem, kolaž, 2009.

Nevia Vukelić, Bez naziva, 40 x 40 cm, kombinirana tehnika, 2009.

Morana Kukec, Jarun, 50 x 70 cm, fotografija, 2009.

Zvonimir Zagoda, Voda – studija, 9 30 x 45 cm, digitalna fotografija, 2009.

Antun Vuksan, Vreva, 45 x 31 cm, akvarel, 2009.

Sabina Ljubić, Mjesec dana sučeva sjaja, 47 x 64 cm, crtež u kombiniranoj tehnici, 2009.

Igor Modrić, Nosim vatru, 73 x 90 cm, akrilik na platnu, 2009.

Jadranka Krajnović ,Reciklirano vrijeme, I 90 x 80 cm, ulje na platnu, 2009.

Anita Parlov, Narančasta u prolazu, 50 x 50 cm, akrilik na platnu, 2009.

Vinka Mortigjija Anušić, Tragovi, 70 x 100 cm, linorez, 2009.

Ivan Branko Imrović Modeliranje prirode 40 x 20 x 10 cm, terakota, 2009.

Nikola Matijević Ptica 65 cm, kombinirana tehnika, 2009.

Ivica Kiš, stereo slika trijema ribnjaka tvrdalja Petra Hektorovića u Starom Gradu, 17.7.2009. 70 x 50 cm, digitalni tisak stereoskopskog para digitalnih snimki