Meritorno poimanje hrvatske naive
Dugi niz godina, od 1968. pa do 2012., akademik Tonko Maroevioć pisao je kritike, eseje i studije, koje su zatim sakupljene u knjizi “O naivi i autsajderskoj umjetnosti”. A ta je knjiga predstavljena u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti, koji ju je kao deseti svezak objavio u svojoj biblioteci “Hrvatska likovna kritika”. Što sve nudi Maroevićeva knjiga? Obuhvaća ona 56 autorovih integralnih tekstova, njegovu potpunu bibliografiju radova o naivi i autsajderskoj umjetnosti, s citatima niza relevantnih fragmenata te izbor iz bibliografije o autoru kao likovnom kritičaru, povjesničaru i teoretičaru umjetnosti. Knjigu “O naivi i autsajderskoj umjetnosti” dizajnirao je Boris Ljubičić.
Na predstavljanju knjige je, uz zahvalu svima koji su pripomogli izlasku knjige, akademik Maroević je istaknuo da za njega naiva i autsajderska umjetnost predstavlja ljude koji nisu studirali umjetnost, ali ” se izražavaju najbolje što mogu i proširuju naša iskustva.”
O knjizi akademika Maroevića govorio je recenzent Petar Prelog, naglasivši autorov interes za stvaralaštvo koje prati u Telegramu, a zatim i u drugim časopisima događanja na domaćoj likovnoj sceni. Prelog posebno izdvaja brojne predgovore za izložbe, monografije i mape naivnih umjetnika, napomenuvši kako su Maroevićeve minuciozne analize i jasna tumačenja postala nezaobilaznim dijelom nacionalnog kulturnog života. Poznato je da je zadnjih desetljeća pisati o naivi bilo kao ulazak u vrstu zabranjenog područja, ali Maroevićevi tekstovi pokazuju, ističe recenzent Marijan Špioljar, da se o naivi može pisati, pa i negativno, a da to ne bude usmjereno protiv naive kao fenomena.
Zajednička fascinacija umjetnošću
Donosimo neke dijelove onoga što je Vladimir Crnković, priređivač i urednik knjige, nadahnuto rekao na predstavljanju knjige:
(…) Dužim ili kraćim tekstovima popratio je Tonko Maroević u više prigoda stvaralaštvo Ivana Lackovića i Ivana Rabuzina iz naive te Jakova Bratanića i Hrvoja Šercara iz autsajderske umjetnosti. Pritom često bijaše jedan od ponajboljih i najsveobuhvatnijih tumača tih opusa. Jednako je tako pratio – iako rjeđe i samo s ponekim prilogom – djelovanje i umjetničku fortunu niza drugih slikara i kipara iz spomenutih područja, ponajprije hrvatskih autora – Petra Smajića, Drage Juraka, fra Ambroza Testena, Dragice Lončarić, Josipa Generalića, Matije Skurjenija, Krešimira Trumbetaša, Nade Švegović Budaj, Ivana Večenaja, Eugena Buktenice, Dragutina Trumbetaša, Mije Kovačića itd. O tim je majstorima potpisao nekoliko esejističkih zapisa u monografijama, niz predgovora u katalozima samostalnih izložaba, uvodne tekstove za grafičke mape, predgovore ili pogovore u bibliofilskim knjigama, kao i brojne recenzije, kritike i prikaze o izložbama ili raznoraznim izdavačkim projektima. Iako se Maroević naivom i autsajderskom umjetnošću nije bavio sustavno, on je svagda meritorno raspravljao i raspravlja o svim aspektima tih fenomena – od geneze do stilsko-morfoloških, tematskih, ikonoloških ili poetičkih značajki – kao što je i suvereno vrednovao i vrednuje pojedina izdvojena stvaralaštva. Ukratko: poimanje hrvatske naive i autsajderskog stvaralaštva bez njegovih prinosa bilo bi nemjerljivo siromašnije.
(…) Knjiga Tonka Maroevića O naivi i autsajderskoj umjetnosti osmišljena je i realizirana iz dvije stručne pobude. Prvo, riječ je o nizu tekstova koji imaju iznimnu vrijednost i kao takvi zaslužili su biti iznova objavljeni, izdvojeno ukoričeni. I drugo, to je projekt važan za daljnje razumijevanje, valorizaciju i promociju umjetnosti i umjetnika koji su njime obuhvaćeni, što znači da je od iznimne važnosti i za Muzej naive. Pritom se nadam da se brojne teze iz mojih pogovornih marginalija mogu primijeniti i na niz ostalih Maroevićevih projekata iz sfere likovnih umjetnosti, što znači da predstavljaju i jedan od mogućih uvoda u svekoliku djelatnost toga uvaženog povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara i teoretičara, te iznimnoga kulturnog poslenika. Ova je knjiga, međutim, i znak zahvalnosti kolegi Maroeviću za sve što je za Hrvatski muzej naivne umjetnosti dosada činio i što još uvijek čini.
Osim toga, to je i moj osobni znak zahvalnosti autoru za sve što nas je u životu zbližilo, za našu zajedničku fascinaciju umjetnošću, te za povremenu suradnju što nepomućeno traje desetljećima. Nisam od onih povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara koji mogu – i žele – pisati i raspravljati o svemu. Osobno se angažiram samo kada sam istinski motiviran, a to neprijeporno bijaše slučaj s ovim projektom: između Maroevićevih i mojih prosudbi naše likovne umjetnosti brojne su naime podudarnosti. Pritom, ova je knjiga još jedan hommage našim zajedničkim nastavnicima i učiteljima – Maroevićevim i mojim – Hergešiću i Gamulinu, kao i starijim kolegama – Bašičeviću, Depolu i Malekoviću. Nadam se – i vjerujem – kako bi s ovim sveskom biblioteka Hrvatska likovna kritika mogla nastaviti svoju stručnu, kulturnu i obrazovnu djelatnost još djelotvornije i učinkovitije nego dosad. U Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti već su skupljeni i popisani tekstovi Borisa Kelemena iz područja naive, koje treba još nadopuniti, srediti i komentirati, te koji čekaju objavljivanje. Jednako tako pripremamo objaviti tekst Grge Gamulina Naivni slikari Hlebinske škole, opsežnu i iznimnu studiju što je objavljena kao monografija na talijanskom, francuskom i njemačkom, ali ne i hrvatskom. Tekst je prepisan iz hrvatskog izvornika i čeka daljnju obradu.
(…) Posebna hvala i još jednom najiskrenije čestitke kolegi Maroeviću.Kao urednik i priređivač knjige, želim zahvaliti svima koji su sudjelovali u njezinoj realizaciji; apostrofirat ću međutim samo šest imena: kolegica Mira Francetić Malčić bijaše angažirana na prikupljanju, kronološkom sređivanju i popisu dokumentacije. Kolega Franjo Mrzljak, prvi ravnatelj naše institucije otkako ona djeluje pod današnjim imenom, bio je suurednik svih izdanja ove biblioteke od 2001. godine, kao što je u toj funkciji potpisao i ovaj deseti, jubilarni svezak. S posebnom zahvalnošću ističem ulogu recenzenata, dr. Petra Preloga i Marijana Špoljara, koji su podržali koncepciju i realizaciju projekta, i koje sam konzultirao u nizu prigoda pri finalizaciji knjige. Zahvaljujem nadalje lektoru, dr. Borisu Becku, osobito za njegov angažman oko indeksa imena i pojmova što je izradio u rekordno kratkom vremenu. Posebnu zahvalu izražavam Borisu Ljubičiću, i njegovu Studiju International, za iznimno dizajnersko rješenje. Ugodna mi je dužnost zahvaliti i Ministarstvu kulture što je poduprlo ovaj projekt.
(…) Molio bih na kraju da pljeskom zahvalimo akademiku Maroeviću za sve njegove doprinose – i to ne samo u svezi umjetnika i umjetnosti što su sabrani u ovoj knjizi, nego za sve čime nas već desetljećima neprestano obogaćuje, čime nam živote čini plemenitijim, radosnijim, humanijim, ljepšim, podnošljivijim.
Tekst i foto: Nives Gajdobranski
