‘Predali smo Inu Mađarima još 2003.’

OMV je bio spreman ponuditi više od MOL-a, no Vlada na to nije odgovorila otkriva Jutarnji list
ina jurcic
Ljubo Jurčić prilikom potpisivanja prvog ugovora sa Zsoltom Hernadijem

Mađarska naftna kompanija MOL dobila je 2009. godine upravljačka prava nad Inom koja joj nisu pripadala na osnovu 10 milijuna mita koje su dogovorili predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi i nekadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader. Zaključak je to sudaca Vrhovnog suda koji su potvrdili osuđujuću presudu bivšem hrvatskom premijeru. Oni smatraju da nije bilo nikakve potrebe za sklapanjem Dodatka međudioničarskom ugovoru između hrvatske Vlade i MOL-a kojim je promijenjeno korporativno upravljanje Inom, a mađarska je strana dobila upravljačka prava koja joj prema udjelu u vlasništvu ne pripadaju. Korporativno upravljanje Inom kamen je spoticanja u pregovorima Vlade i MOL-a koji traju od studenog prošle godine, a dogovor se ne nazire. Hrvatski pregovarači način upravljanja žele promijeniti, a mađarskima to ne pada na pamet.

Plan o privatizaciji

Iako se u javnosti nameće zaključak da je MOL nesrazmjerni udio u upravljanu Inom dobio 2009. godine, kada je je potpisan Dodatak međudioničarskom ugovoru, to baš i ne odgovara činjenicama. Da bi se cijela stvar oko hrvatsko-mađarskog upravljanja Inom raspetljala, treba se vratiti u 2003. godinu, kada je realiziran plan o privatizaciji Ine i namjeri da se strateškom partneru proda 25 posto plus jedna dionica nacionalne naftne kompanije. Međudioničarskim ugovorom utvrđeno je da strateški ulagač, dakle MOL, ima pravo predložiti dva člana Inine uprave – jednog za financije, a zadaća drugog člana trebala se naknadno utvrditi. Time se MOL-u još 2003. omogućilo da usprkos manjinskom udjelu operativno upravlja kompanijom. To je bio izričit zahtjev mađarske strane, koji su hrvatski pregovarači prihvatili. Dakle, već tada je omogućeno da se u Budimpešti kroji financijska i poslovna politika Ine.

Međudioničarski ugovor između hrvatske Vlade i MOL-a potpisan je u 17. srpnja 2003. godine. Mađarski MOL tada je je za četvrtinu vlasništva Ine plus jednu dionicu platio 505 milijuna dolara. Ugovor je javno objavljen i njegov sadržaj je odmah izazvao kontoverze koje do danas nisu razjašnjene. HDZ-ova parlamentarna većina taj je ugovor 2010. godine proglasila štetnim i lošim za Hrvatsku. No, on nikad nije bio predmet sudskih postupak. Stoga je on i dalje pravno valjan i nije suspektan.

inaugovor

Hitna prodaja

Vlada Ivice Račana, tada suočena s teškom gospodarskom situacijom, odlučila je 2002. rupu u državnom proračunu popuniti prodajom dijela državne naftne kompanije. “Ina nije bila razlog privatizacije, nego gospodarska situacija u kojoj se Republika Hrvatska nalazila početkom 2000. godine. Početkom 2003. godine, kad je počeo proces privatizacije, Ina je bila konsolidirana tvrtka, strukturno organizirana, prisjetio se 2010. Slavko Linić pred saborskim Povjerenstvom koje je istraživalo privatizaciju naftne kompanije. Linić je 2003. bio potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i predsjednik Nadzornog odbora Ine. Kako bi se četvrtina Ine što lakše prodala, 2002. godine donesen je zakon o njezinoj privatizaciji te je raspisan međunarodni natječaj. U prvom krugu na natječaj se javilo devet ponuđača, a u uži izbor ušla su tri potencijalna strateška investitora – mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft. Ruska kompanija na kraju nije predala ponudu te se bitka svela na dva kandidata. Također je osnovan Savjet za privatizaciju u kojem su bili tadašnji članovi Vlade.

Ljubo Jurčić u to je doba bio ministar gospodarstva i glavni čovjek za privatizaciju Ine. Na sjednici spomenutog saborskog povjerenstva priznaje da prvim ponudama nije bio zadovoljan. Tvrdi da su bile neusporedive te da su ponuđači nudili između 80 i nešto više od 300 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu Ine. Primjerice, Mađarski MOL tada je ponudio 353 milijuna dolara. Savjet, na Jurčićev prijedlog, tada donosi odluku da se napravi prijedlog međudioničarskog ugovora koji će se dati ponuđačima i na koji će oni imati pravo davati prijedloge i primjedbe. Oba ponuđača daju svoje primjedbe i podižu vrijednost ponude. MOL nudi 505 milijuna dolara, a OMV 420 milijuna. Predsjednik Uprave OMV-a Wolfgang Ruttenstorfer 11. srpnja 2003. ministru Jurčiću šalje dopis u kojem mu piše da je njegova kompanija spremna ponuditi više od 505 milijuna dolara, koliko je nudio MOL. No, iz Zagreba nema odgovora na taj dopis. (Jutarnji.hr)