Zajednička izložba pod nazivom “Guardian” akademskog slikara Željka Bubala i akademske kiparice Dijane Ive Sesartić povodom blagdana Gospe od Milosrđa u kripti crkve Gospe od Milosrđa na Žnjanu (Split)

di sesartic - z bubalo 1

Piše: Dijana Ive Sesartić, akad. kiparica

foto-galerijaotvorenje

foto-galerijaradovi

Okrećući se polako u krug, bez nade da ikoga vidim u ovo doba bezbojnog blefizma, vrištećeg egocentrizma, napuhanog diletantizma, sasvim iznenada došao je do mene poziv

Čula sam glas, tako jednostavan, nenametljiv, nalik nekoj romantičnoj, davno zaboravljenoj melodiji…

Bio je to poziv čovjeka, umjetnika. Sretoh ga sasvim slučajno, davno u prošlosti i već tada zapamtih po anđeoskim manirima – Učini dobro djelo i nestani!…

Približavao se blagdan Gospe od Milosrđa u kraju u kome Željko živi, pa je životnim nervom čovjeka od „vrimena i mista”, želio prinijeti svoj dar na oltar.

di sesartic - z bubalo 3

Idemo Ive, ti i ja napraviti izložbu!?

Bilo je malo vremena i malo prostora za doradu ili koncept, ali snašli smo se brzo u onom što je bilo aktualno na geristu, crtaćoj dasci i slikarskom štafelaju.

U predivni, svjetlošću okupani prostor kripte crkve Gospe od Milosrđa, na splitskom Žnjanu, posložili smo Željko i ja jednu rapsodiju nadahnuća…

Ništa više ni manje. Istinitiji u radosti stvaranja i onom što nas kao pokora vuče kroz dane našeg života i stvaralaštva.

O Željku i njegovom slikarstvu mnogi su naši kritičari i povjesničari napisali puno.

di sesartic - z bubalo 4

Našla sam u Konturi iz 95. godine članak koji je napisao Josip Depolo. Naslov: Željko Bubalo, nasljednik mediteranskog patrimonija

Između ostalog kaže: …Ono što bi se u Bubalovim slikama moglo nazvati „ povijesnom patinom” nije u stvari drugo, nego preneseno informelističko iskustvo. Nerijetko se stiče dojam da je ovaj slikar na korak udaljen od apstrakcije o kojoj, očito, na razmišlja na način pasioniranog istraživača u laboratoriju nekog od avangardnih trendova: Bubalove dedukcije ne proizlaze iz naučne egzaktnosti, analiza, zatvorenosti u velike sustave. Po svojoj je naglašenoj senzibilnosti i strastvenosti Bubalo u stvari – romantik, ako kažem i neoromantik time se neće bitno izmijeniti prezir koji spram romantike gaje trendovski konformisti. I previše je tvrdoglav i ponosan, dovoljno je smion da ne bi istakao kao vrlinu upravo ono što nova avangarda s prezirom odbacuje kao pojavu pasatističku, preživjelu, nespojivu sa suvremenošću…
Pa analizira dalje Depolo, o tome gdje je slikar danas… gdje će biti sutra…
„Bubalo je ipak, u čemu se slaže većina onih koji su o njemu pisali, slikar čije vrijeme dolazi. Pouzdano i bez ograda. Ustvari, ono je već tu, u našim prekidima s konformizmom, u slobodi izbora vlastite slikarske sudbine, u umjetnikovoj odlučnosti (i mogućnosti) da se otrgne iz željeznog zagrljaja tzv. povijesnih zahtjeva i neizbježnosti u jednom vremenu koje nije pokazalo pretjeranu osjetljivost za „disidente” koji se nisu dali uvući u tor jedinstvenog i povijesnog „jedinog mogućeg” koncepta.
Tonko Maroević je citiran ,unutar teksta, sa formulom Bubalovog inkorporiranja u splitski likovni krug; našavši se na liniji krepuskularnih sfumata Emanuela Vidovića, Bubalo je, „amalgamirao blato propadljivosti sa zlatom sutona”.

U susretu, pred izložbu, sa Željkovim novijim radovima iz opusa Zaglav, otok Hvar (malo, zaboravljeno misto srca moga) nisam mogla ne biti ushićena prepoznajući poteze jake životne energije, istinitih proživljenih boja što trepere stalno u mislima nad umjetnikovom romantičnom dušom, kompozicije iz kojih tako glasno i jasno pjeva priroda njegova pogleda i interesa.

Ona priroda boje i poteza kistom koju Željko nosi tako baštinjeno ugrađenu u darovani mu gen čistokrvnog slikara.

di sesartic - z bubalo 5

Kada je sve utihnulo nakon proslave i šušura otvaranja izložbe, stajala sam sama u nedjeljno jutro, prije mise i gledala suodnos naših radova.

Osjetih ponovo kako je stvaralaštvo u nama sasvim tih i mistični dar, darovan skroz nenametljivo.
Kako je jednako tako lijepo (i) živjeti ga nenametljivo, ali predano i vjerno u svojim nastojanjima.
Kako je predivno otkriti ga (i) tako jasno vidjeti u drugima.
Kako je lijepo imati (i) priliku sasvim nenametljivo pokazati drugima tu čarobnu tajnu naslućene istine o ljepoti i dobroti svega što nas okružuje.

Eto, upravo tu je došla sržna misao svega naslućenog u nazivu izložbe i svih mojih misli tog nedjeljnog jutra uz Guardiana.

Bez pompoznih najava i medijskog pozicioniranja, bez recentnih galerijskih prostora i muzejskih formi.

Ova izložba slikarskih i kiparskih radova gotovo je iskonski i sasvim tiho darovana; Čovjeku.

Dijana Iva Sesartić

di sesartic - z bubalo 16
Slikar Željko Bubalo, ja, don Ranko, župnik crkve Gospe od Milosrđa na Žnjanu ispred vratnica

Leave a Reply