Posljednje zbogom velikom dirigentu uz Mahlera i Mozarta
Počast i zahvalnost velikom dirigentu, umjetniku i čovjeku, nedavno preminulom maestru Milanu Horvatu, u dvorani Lisinski iskazali su Zagrebačka filharmonija, Zagreb i Hrvatska komemoracijom i prigodnim koncertom. Prigodne govore i sjećanja koja ih vežu za maestra Horvata iskazali su ravnatelj Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić, zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš i gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić. Komemoraciji i koncertu prisustvovali predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Skupštine Grada Zagreba Darinko Kosor te mnogi ugledni umjetnici i poštovatelji lika i djela maestra Milana Horvata, a mnogi su se upisali i u knjigu žalosti.
Prigodni koncert bio je sastavljen od dva djela, a to su Mahlerov Adagietto i Mozartov Requiem. Izveli su ih Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, Horvatovog učenika i velikog poštovatelja, uz akademski zbor I. G. Kovačić i soliste sopranisticu Martinu Zadro, altisticu Martinu Gojčetu-Silić, tenora Tomislava Mužeka i basa Luciana Batinića.Sjajna izvedba i prekrasne note tj zvuci izvedeni su, a sve u spomen na maestra Milana Horvata, na najprikaldnijem mjestu – u dvorani Lisinski, hramu glazbe koji je upravo maestro Horvat svojim nastupom prije četrdeset godina otvorio i kojem je svojim mnogim nezaboravnim nastupima udahnuo svoje znanje i svoj talent velikoga dirigenta.
Svečanoj večeri prisjećanja na maestra Horvata koji je tijekom cijelog svog života i profesionalnog djelovanja bio posvećen unaprjeđivanju i oplemenjivanju hrvatske kulture, glazbenog života i kulturnih institucija, prisustvovao je veliki broj ljubitelja glazbe i posebno maestra Horvata. Ta je večer, kao po dogovoru, protekla bez pljeskak, pa su na kraju svi u dvorani Lisinski, pa i glazbenici na pozornici, ustali i u potpunoj tišini odali počast dragom i neprežaljenom maestru Horvatu. A on je, kako ističu u Zagrebačkoj filharmoniji, zaslužio takav velebni oproštaj jer je bio „veliki čovjek i dirigenta koji je imao vrlo jasnu predodžbu o istini zapisanoj u glazbi koju je smatrao svetom i činio živom.”
Nives Gajdobranski
