Nakon trećeg Papinog putovanja u inozemstvo sve je jasnija linija njegovog pontifikata. On osuđuje sustav koji čovjeka potpuno podređuje gospodarstvu i poziva na pomirenje, uočava Christoph Strack piše Deutsche Welle
Papa Franjo je tijekom svog petodnevnog posjeta Južnoj Koreji ponovo imao dvostruku ulogu. Kao suosjećajan dušebrižnik blizak je očajnima, ljudima bez utjehe i nade. A kao socijalno kritična osoba suprotstavlja se političkim sustavima koji podređuju čovjeka ekonomiji i materijalnoj dobiti. Za ta oba naglaska tijekom posjeta slobodnom dijelu Koreje bilo je dovoljno povoda.
Papa je od 5,5 milijuna kršćana u Južnoj Koreji izričito zatražio veći društveni angažman. Neobično je što tamošnja Crkva već desetljećima bilježi rast broja vjernika. Neki te brojke koriste kako bi dokazali vjerski zamor u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj i Europi ili za prognoziranje njezinog odumiranja. Rim je tu trezveniji: na vatikanskim internetskim stranicama nalazi se primjedba da u Južnoj Koreji broj vjernika,
Franjo ovih dana nije kao gost boravio samo u Južnoj Koreji, posjetio je i Aziju. On je pozvao na jamčenje vjerske slobode i približavanje Kinu, Vijetnam i Sjevernu Koreju – zemlje u kojima se kršćane više ili manje sustavno progoni i koje nemaju diplomatske odnose sa Svetom stolicom. Već u doba Benedikta XVI. vatikanska se diplomacija strpljivo i diskretno trudila oko intenzivnijeg dijaloga s Narodnom Republikom Kinom. Franjo je samo nastavio te diplomatske napore.
Za Katoličku crkvu je gospodarski prosperitetan Daleki istok, kojeg su pape predugo zaobilazile na svojim putovanjima, prespektivna regija. Moguće je i da Papa iz Argentine ondje vidi pojedine paralele s kontinentom s kojeg potječe. Jorge Mario Bergoglio desetljećima je doživljavao Latinsku Ameriku diktatura i vojnih diktatura, a i velikih socijalnih nepravdi. Pojedine stvari u Aziji mogle su ga na to podsjetiti.
Tako se u Južnoj Koreji usredotočio na perspektivu gubitnika – kako u političkom tako i u gospodarskom sustavu. Govorio je o “neljudskim ekonomskim modelima” koji osiromašuju i izoliraju ljude. Ne, Franjo sigurno nije komunist. Ali on podsjeća vodeće industrijske države na to da je gospodarstvo tu zbog ljudi, a ne obratno. U jednoj zemlji, koja pridaje veću važnost gospodarskom uspjehu nego društvenom održavanju obitelji, u to spada i odricanje od materijalizma i odbijanje duha neograničene konkurentnosti.
Pogled na plan Papinih putovanja pokazuje jasnu liniju: za pet mjeseci on će ponovo posjetiti Aziju. To njegovo dosad najdulje putovanje vodi ga na Filipine i Šri Lanku. A i u regije koje su opustošene tsunamijem 2004. godine. No prije svega u zemlje s velikim siromaštvom. Gotovo demonstrativna dušebrižnička blizina s ljudima na rubu društva kao i proročanski oštra kritika onih koji imaju koristi od gospodarskog sustava, kojeg Franjo označava kao “neljudski” – to je lice Franjine crkve.
Rimski plan putovanja nije posve zanemario ni Europu. No i taj plan se uklapa u cijelovitu sliku: sredinom rujna Papa odlazi u jednodnevni posjet Albaniji, siromašnoj europskoj zemlji. Papa će i tamo sigurno pristupiti ljudima prije kao suosjećajni svećenik nego kao daleki crveni poglavar. No njegove će se riječi odnositi i na bogatu Europu – a možda će i odjeknuti. Kao uostalom i ona pitanja crkvenih reformi koja dominiraju svakom raspravom o Katoličkoj crkvi u Njemačkoj, ali koja na njegovim nastupima izvan Europe ne igraju veliku ulogu.
Već danas se s napetošću može iščekivati rujan 2015. godine, kada će Franjo posjetiti SAD. U dijelovima tamošnjeg političkog sustava već odavno se pozornost za jednog Papu koji dolazi s Juga počela pretvarati u iritaciju. A Papa Franjo u Washingtonu i New Yorku sigurno neće naći manje odlučne riječi od onih koje je uputio u Seoulu ili Daejeonu. (DW, Foto: REUTERS)
