Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar prije nekoliko je dana šokirao javnost izjavom kako bi studenti koji se školuju na račun države trebali ostati neko vrijeme u Hrvatskoj, a ako žele otići van – vratiti novac, iako im država niti itko drugi u njoj ne može pomoći pri zaposlenju
Koliko stoji obrazovanje u Hrvatskoj? Može li se i kako zaustaviti mlade da ne odlaze iz zemlje u kojoj nezaposlenost raste?
U emisiji HRT-a Otvoreno odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja potražili su Domagoj Novokmet i njegovi gosti: prof. dr. sc. Roko Andričević, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta, prof. dr. Radovan Fuchs, predsjednik Odbora za znanost i visoko obrazovanje HDZ-a, Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i poduzetnik Nenad Bakić.
Zamjenik ministra Roko Andričević dao je odgovor koliko studenti duguju. Hrvatski studenti ne duguju nikome ništa. Previše prašine diglo se oko ove ministrove izjave. Koncept obrazovanja košta. Europska strategija 20-20 ima za temeljnu postavku mobilnost. Mobilnost je danas ključ svega. ‘Brain drain’ više ne vrijedi u Europi nego ‘brain circulation’. Normalno je da ljudi odlaze. Gdje je naš sustav najviše pogriješio? Nema mehanizme da nakon 2, 3, 4 ili pet godina povrati te ljude nazad u Hrvatsku, da im da mogućnost da se vrate u svoju zemlju, na tome se danas intenzivno radi u ministarstvu, rekao je Andričević.
To je zamjena teza. Slažem se s kolegom da je jedna od glavnih postavki EU mobilnost. No tu je i temeljno i ključno pitanje zašto ti mladi odlaze i zašto ne mogu naći posao u Hrvatskoj, zašto naše gospodarstvo stagnira u tolikoj mjeri? Postoji određen broj humanističkih ili društvenih struka koji bitno teže nalaze posao, ali teško se pronalazi i u prirodnim i tehničkim znanostima, isto je i s medicinom. Problem je u tome što gospodarstvo ne funkcionira, što vlada nije bila dovoljno uspješna da preokrene recesiju i pokrene investicije, pa onda i zapošljavanje, rekao je Fuchs.
Izmotavanje kvazi izjavama ne donosi dobro. Kada govorimo o cirkulaciji u EU onda to treba biti dvosmjerna, no k nama ne dolazi nitko. Tako da to nije cirkulacija nego opet odljev. Imamo sustav koji se otkačio od stvarnosti. Istodobno proizvodimo nepotrebno određeni broj struka i uništavamo volju u mladim ljudima jer ako si nezaposliv to je velika tragedija. To je odgovornost države koja treba reći ‘uđimo u sustav kvota’. Ako se probuši guma na autu onda idemo pričati o probušenoj gumi i popraviti ju, rekao je Bakić.
Oko 85% učenika i njihovih roditelja očekuje da će u budućnosti studirati. Žele upisati visoko obrazovanje vide ga kao jedinu šansu za uspješan život. Zapravo je visoko obrazovanje postalo masovno. Ternutno 50% generacije nakon što je završilo 12 godina škole (osnovna i srednja) odmah upisuje fakultet. Odgovornost je i državna i individualna. Gdje je država zakazala? Nije upravljala visokim obrazovanjem, ali i obrazovanjem uopće. Dogodila se ekspanzija visokih kadrova, pogotovo na društvenom području, dominantno ekonomija od 2004. nadalje. Npr. 2009. godine imali smo 5500 upisnih mjesta na ekonomiji, a 2014. 3300, dok 2000. godine samo 2200, rekao je Jokić.
Upisne kvote su prevelike, složio se Andričević. Kad bi svi srednjoškolci upisali fakultete ostalo bi još 10% slob. mjesta, a ako se tu pribroje i privatni dolazimo do 24% odnosno upisna moć u Hrvatskoj na visoko obrazovanje je 124%, dodao je. (HRT)
