Oto Reisinger je karikaturist koji objavljuje svoje radove više od 65 godina. Malo je za njega reći da je ikona hrvatske karikature, tako precizna umjetnost seciranja društva gdje i desetljeće stare karikature izazivaju prepoznavanje i smijeh je nešto što je apsolutno neponovljivo.
Svoje prve karikature objavljuje u „Šilu" davne 1942. godine- Makar 1946. godine završava arhiktekturu srećom ne počinje crtati zgrade, njegova preokupacija je mali čovjek, tako krhkiji od bilo kakve građevine, a opet toliko vrijedniji. S godinama Reisingerov rukopis sazrijeva i s rođenjem Pere 1961. godine ulazi u novu i za večinu publike najprepoznatljivu fazu. Komentiranjem društvenih stranputica Pero govori ono što večina misli ali se ne osude reći. Uskori se Peri pridružuje žena Klara te sinčić Štefek. Mali Štefek zatim dobija glavnu ulogu u stripu za mlade u Plavom vjesniku. Štefekove dogodovštine ponovo su izdane u knjizi i moja je preporuka svima koji imaju klince i klinceze da ih razvesele sa tim stvarno neprocjenivim draguljem hrvatskog stripa. A sebe da počaste polaganom šetnjom kroz postav izložbe koja će bez iznimke svakog dirnuti u srce i nasmijati do suza, a u kojoj će doznati puno više o Otu Reisingeru nego šta ovdje može stati… njegove inozemne karijere, nagrada i još puno, puno toga.
Čitavo vrijeme u Hrvatskoj poslije Drugoga svjetskoga rata moglo bi se rekonstruirati kroz lik Pere i Klare, i to mnogo bolje nego na temelju novinskih tekstova.
Niti jedan dio hrvatske stvarnosti u posljednjih pedeset godina nije izbjegao Reisingerovu ubojitu žalcu. Samo u socijalizmu objavio je tisuće karikatura vjerodostojno prikazavši naličje »komunizma s ljudskim licem« koji će ga zbog karikature »Hruščov u brijačnici« izvesti pred javnog tužitelja i povući čitav jedan broj Vjesnika u srijedu s kioska!
Naravno da su i nova, brutalno kapitalistička vremena s novim elitama Reisingeru razmahala maštu i dala obilje novog materijala u kojemu uživa eto već četvrta generacija, unuka i praunuka prvih čitatelja Pere.
