Izložbu će otvoriti Marina Baričević, likovna kritičarka
Melinda Kostelac rođena je 1968. u Rijeci. Diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike. Magistrirala na ALU Ljubljana, u klasi prof. Lojze Logara. Ima status samostalne umjetnice.
OTISCI VREMENA MELINDE KOSTELAC
Otisci vremena uvjetno je odabran naslov za recentnu izložbu Melinde Kostelac. Riječ je o osebujnom projektu, koji je nadišao jednoslojnost grafičkog lista, jer sadrži elemente autobiografskog , emotivnog, poetskog, dokumentarnog i potrebe njihovog arhiviranja …; višeslojnost memorijske matrice ,koja je sve privlačnija recentnom senzibilitetu.
U trenutnom okviru «proizvodnje zaborava» kulturnih vrijednosti autoričin pokušaj umjetničke identifikacije predaka pokazuje sluh za aktualno. Nije li to već započeto u likovnoj produkciji preusmjeravanje zanimanja s umjetničkog djela na umjetničku dokumentaciju?
Grafika Melinde Kostelac počiva na dva umjetnička postulata: stvaralačkoj invenciji i istraživanju kao obliku propitivanja. Dualitet pristupa konstanta je kreativnog prosedea recentnog ciklusa autorice. Usporedna različitost ili komparativna diferencija u konstrukciji slike otiska na misaonom je tragu umjetnika – intelektualca; oblik je filozofskog promišljanja umjetnosti pa nužno objedinjava sjećanje i štovanje. Slobodnije rečeno u novim radovima je primijenjen princip retro- recentnog pogleda. Jasno, emocije su najpotpunije u sjećanju na vlastito ishodište. Stoga je fabula (scenografija) slike otiska nastanjena galerijom likova iz umjetničina stabla života, određenije portretima njezinih predaka po očevoj lozi. Maria i Ivan Letiš nositelji su povijesnog obiteljskog medaljona. Uostalom Ivan Letiš dio je povijesti Opatije gdje je posjedovao fotografski atelijer za «portrete, krajolik, grupe i interijere».
Svjesna isprepletenost dvojnosti vremena, panoptikuma likova nastavlja se u dvojnosti izvedbenih grafičkih tehnika; dakako krešendo je u dualitetu poruke. Takvom zamisli autorica proširuje grafičke granice izražajnosti i doprinosi vitalnosti medija.
Melinda Kostelac je izdanak sposobne i propulzivne riječke grafičke scene. Učinila je i znanstveni korak više na ljubljanskoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje je u klasi profesora Lojze Logara magistrirala.
Najnoviji ciklus grafičarke djelo je nadahnuto raznim estetskim iskustvima. Taj raskošni timbar ilustrira kako to više nije samo svijet umjetnosti već je riječ o svijetu kulture.
Kao i u povijesti gradbeni slojevi slike dijelovi su pojedinačno važnih sekvenci fabule i metjea . Portreti su u prvoj fazi rađeni u klasičnom, dubokom tisku ; tehnikama rezervaža i bakropisa. Nužno je podsjetiti da rezervaž ima sposobnost vjernog slijeđenja autorske crtačke zamisli ,pa ga zovemo i «autografskom tehnikom».
Obnovljen je u prošlom stoljeću za slikare Pabla Picassa i Joana Miroa.
Iste portrete zatim otiskuje u offset tiskari kao replike. Variranjem originalnih grafičkih otisaka ili manualne autentičnosti grafičkih listova s onima nastalim u tiskari offsetnim postupkom autorica apostrofira različitost masovne reprodukcije i autorsko – originalnog grafičkog otiska. Dotiče se i vrijednosnog aspekta umjetnosti. Možda ukazuje na prošlo vrijeme viših vrijednosti?
I na razini sadržaja odnos je nasuprotstavljen – portretima autoričinih predaka pariraju fotografije – kartoline , od onih pradjeda Letiša do onih žanr -ugođaja Opatije…Imaju starinsku patinu, atmosferu sepie.
U recentnim radovima Melinda Kostelac se iskazuje kao nezasitna istraživačica medija. Niže grafičke otiske, isječke vlastitog pisma, stare fotografije…i tekstil (svilu). Uvođenjem tekstilne draperije (zastor) kanda odvaja vrijeme, stavlja razdjelnicu između njihovog i svog vremena.
Izloženi radovi ludički ispituju privid predmetnosti grafičkih motiva. Oni su sakralizirani predmet. Pomiruju povijest i recentnost, obiteljska i grafička iskustva; dotiču se razine masovne reprodukcije i unikatnog otiska. Uspostavljaju mjeru odnosa – osjećaja, vremena i ambijenta. Umjetnica se ne srami svojih razmišljanja i emocija, koje nudi senzibilnom čitatelju u svitku dvojnosti: usporedba unikata i falsifikata; dodir povijesti kroz staru fotografiju i slobodniji uzlet suvremene grafike; sentimentalni spoj Ivana Letiša i Melinde – umjetnice kao postojeća spona naslijeđa.
Broj aspekata i pristupa stvaralačkoj ekspresiji doima se neiscrpnim…Ipak , mislim da je Melindin «razlog» recentnom projektu više intelektualan i umjetnički aktualan od puke igre (želje) da estetika bude zadnja utjeha pred preobrazbom života. Grafičarka je svjesna da kultura koju živimo ipak jest «kultura zaborava». Digitalni zapisi postaju usvojena mas- kičasta zamjena (stvarnost) za povijesnu različitost prevodeći je na uniformnost ljudske anonimnosti. Dakle, nestajanja.
Marina BARIČEVIĆ
HRVATSKO DRUŠTVO LIKOVNIH UMJETNIKA RIJEKA, Korzo 28/II
e-mail: hdlur@ri.htnet.hr
Jasna Rodin, prof.
Akademija-Art.net
