Skip to content

OSTREŠ – Suza za starom Jakšinom

ili u Sazviježđu X2K1, osjetivši poriv da bude ciničan i pun nježnosti u isto vrijeme, naoko ravnodušan – da u dvostih sažme godine rada, samozatajnosti, promatranja s distance, ali duboko precizan u toj gorko – slatkoj opservaciji, mogao znati da mu je predak bio onaj Ostreš iz Jakšine.

Sample Image
Jakšina I

A on dugo već zbraja , zbira štiklece, (ne)karaktere i njihove cvebe, bilježi ih pedantno i škrto u svoju «črnu knigu» ne bi li ih zadržao u kolektivnom pamćenju. Likovi njegova djetinstva – susjedi, rođaci, sudruzi – i danas stoje na braniku svojih izjalovljenih ideala, oni loši još su lošiji, a oni dobri još su posebniji i ona svjetlost ma koliko bila mala (iz Jesenjinove «Jesi l’ živa staričice moja…»), sja i dalje. I da je Čedomir baka na ogradi šume Striborove, nikad ne bi htio novi život pod cijenu da zaboravi svoje selo!

Sample Image
Jakšina II

U nadirućem brodolomu, uz loš orkestar koji želi prikriti civilizacijski hropac kojeg smo suvremenici – sudionici, svak’  pakuje (ipak) sam kofere koje bi ponio na pusti otok. Netko bi uzeo novac, hranu ili mačku, Čedo bi uzeo popefku, da je ne zatru, iako su je (o, znamo to svi dobro) već «zatancali».

Jer u popefkam su ostale zarobljene duše naših dragih i nedragih, duše naše mladosti, duše naše radosti.

Sample Image
Motiv iz Mape II

P.S. čini se da se pjesnici u svakoj novoj knjizi ponovno opraštaju od života, samo je to ponekad gnjevno, ponekad pomirljivo. U ovom svom mementu Čedomir čisti svoju dušu, kao što majke glade robicu svoje djece koja su već davno odrasla i otišla.

I brinu, što će biti s njima kad njih više ne bude…

Višnja Goljački

Sample Image
Motiv iz Mape II

Gorčina mililost

Prožete snažnim emocijama, humorom i rezignacijskim poimanjem svijeta, pjesme bude starca koji se zove «duh kajkavštine».
Gorčinu minulosti i rezignacije zaokuplja pesimizam kojeg autor zaobilazi igrom riječi.
U pjesmama (ciklusu) posvećenom majci tom duhu i dašku drugačije posloženom svijetu, osobito pridonose sjećanja iz djetinstva. Efektno se preko majčinog lika pretapaju i pejzaži i godišnja doba.

Sample Image
Iz mape "Kolaži"

Pokatkad groteskan, ali nikad bez dodatnog smisla, čak i banalnim motivima daje draž borbe s životnim neminovnostima. Vatra, voda, ti i ja, sve su to sinonimi životnog smisla, pokatkad i besmisla.

Iznenadni kontrasti čitatelja stavljaju u svojevrsnu napetost jer nikad se ne zna kad će se naoko djetinjasta igrarija preokrenuti u nemilosrdni sud opore zbilje. U pjesmi «Za niš» postavlja se tako nepotkupiva granica između pjesnika i onog svijeta koji zaslužuje samo prezir. Trpku ironiju zna pokatkada i posve relativizirati kao u pjesmi «Vraža».
Čitajući te stihove čovjek ne može posve biti siguran je li riječ o razočaranju, rezignaciji, kritičkoj opservaciji ili tek igri. Zapravo sve istovremeno. Kontrast smijeha i plača ionako spaja slična grimasa našeg lica. I jedno i drugo stvara bore, a Ostreš je bore svojih stihova  duboko zarezao nekom svojom «Vrbinom» ostavljajući za sobom začudnost po kojoj se i zna da je «tim putem» prošao.

Sample Image
Iz mape "Jožica"

U njegovim «Novinama» stoji i ovaj zapis

«V njim se slika tusta gospoščina
rit si briše pusta siroščina»
I tu je uzaludnost svih veličina. A da se ipak završi s  onom idiličnom stranom dobro je zapamtiti nježne stihove iz  «Protulet»

«Zate nek je sve to cvetje
mati moja protulet je «

Mirko Ivanjek

Sample Image
Jedn od motiva Ivana Cedomira Oatresa

Ivan Čedomir Ostreš, legenda zaprešićkog, zagorskog i hrvatskog slikarstva, rođen je u Zaprešiću 1947. godine. Kao mali slikarstvo učio kod Matije Skurjenija. Studirao kod Veže,  Glihe, Poljana i Vidovića. Završio Pedagošku akademiju u Zagrebu – likovni smjer. Ostreš je objavio, osim niza izložbi i više knjiga pjesama autohtonog kajkavskog izričaja. Još živi i radi u Zaprešiću, na Ižu, Pagu i drugim jadranskim otocima. Još nije bio na Golom otoku.

Kontakt:
Mob: 098 9076 565

Sample Image