Galerija Waldinger, 02. – 04.02. 2010.
PROGRAM:
02.02.2010. u 20h:
– „VILAGE OF SOCKS", 2008., režija: Klaudia Begic&Ileana Stanculescu,
Njemačka/Rumunjska, dokumentarni, 78min.
03.02.2010. u 20h:
– „AMOR FATI", 2005., režija: Dennis Todorović,
Njemačka/Crna Gora, kratki igrani film,15:50min.
– „MILAN", 2007., režija: Michaela Kezele,
Njemačka/Srbija, kratki igrani film, 23min.
– „SPLINTER", 2008., režija: Wojtek Wawszczyk,
Njemačka/Poljska, animirani film, 16:25min.
– „THREE SISTERS AND ANDREY", 2008., režija: Boris Despodov&Andrej Paounov
Njemačka/Bugarska, animirani film, 15min.
04.02.2010. u 20h:
– „WHEN I CRY, MY HEART BEATS", 2008., režija: Annet Schütze, Njemačka/Rumunjska, dokumentarni, 99min.
– program je ostvaren u suradnji s fondacijom „Robert Bosch Stiftung",
Stuttgart, Njemačka
– svi filmovi su s engleskim titlovima
– ulaz slobodan
NAGRADA ZA KOPRODUKCIJU MLADIH NJEMAČKIH I ISTOČNO EUROPSKIH FILMSKIH UMJETNIKA
„2005 godine ustanovljena je godišnja nagrada za koprodukciju u kategorijama kratkog igranog, dokumentarnog i animiranog filma. Za nas to znači otkriti mlade talente Istoka i Zapada, udružiti njiovo umijeće, promovirati te talentirane timove, dalje ih obrazovati te im se pridružiti na njihovom daljnjem putu ka uspjehu. Na početku projekta uglavnom smo podržavali mlade umjetnike čije su biografije „oblikovalne" turbulentnim odnosima između Istoka i Zapada. U međuvremenu, međutim, filmske akademije u Njemačkoj kao i one u centralnoj i istočnoj Europi, postale su, itekako, svjesne dobrobiti koje im donosi koprodukcijska nagrada. Naša suradnja s Berlinskim i Sarajevskim filskim festivalima, goEast film festivalom u Wiesbadenu i mnogim drugim mjestima na kojima ih prezentiramo, pruža im bezbrojne mogućnosti ulaska na tržište kao i međusobno upoznavanje i prilike za buduću suradnju.
Svake godine 15 timova nominirano je iz mnoštva aplikacija. Svaki tim osobno prezentira svoj projekt stručnom žiriju. Standard je na vrlo visokom nivou: ideja mora biti uvjerljiva, budžet i prezentacija besprijekorni i najvažnije, projekt mora biti rezultat udruženih kreativnih snaga partnera iz zemalja u konkurenciji. Za svaku kategoriju dodjeljuje se po 70 000 € za produkciju filmova. Za one koji ne uspiju pobijediti osigurana je „utješna nagrada" – sudjelovanje u filmskim radionicama u Stuttgartu i Wiesbadenu.
Naš stručni žiri cijelo vrijeme prati rad i razvoj nagrađenih projekata sve do završne produkcije, uspjeha na raznim festivalima i u konačnici distribucije.
Televizijska kuća ARTE naš je medijski partner i svake godine prikaže barem jedan film iz konkurencije.
Puštanje filmova u DVD distribuciju sljedeći je logičaan korak, jer dobri filmovi zaslužuju mnoštvo gledatelja."
(Frank Albers, „Arts and Culture", Robert Bosch Stiftung)
O FILMOVIMA:
02.02.2010. u 20h:
1. „VILAGE OF SOCKS", 2008.,
režija: Klaudia Begic&Ileana Stanculescu,
Njemačka/Rumunjska, dokumentarni, 78min.
Sitna podmetanja, nepovezane rečenice i nesvakidašnji pokušaji koketiranja temeljeni uglavnom na nesporazumima između sofisticiranog dobrotvora sa Zapada i zadrtih lokalaca. I nije to samo da oni jedva da razumiju čovjeka koji svako jutro trči livadama. Mnogo je važnije to što Harald ne može uopće pojmiti zbog čega oni uopće sudjeluju u njegovom projektu.
Jer za Rumunjke, rođene u Viscri, pletenje čarapa je tek – pletenje čarapa.
Festivali: Documentary Festival Amsterdam; Astra Film Fest Romania; ZagrebDox; Hot Docs – Toronto; Sarajevo Film Festival; Jihlava Documentary Festival; Aland Film Festival Finland; Global Visions Film Festival Canada; Dokufest Prizren; Heimat Film Festival Austria; mediawave Film Festival Hungary; Unde-i iubirea Festival Bucharest; goEast Film Festival Wiesbaden; Ethno Film Festival Berlin; Bucharest International Film Festival; OxDox U.K.
03.02.2010. u 20h:
1. „AMOR FATI", 2005.,
režija: Dennis Todorović,
Njemačka/Crna Gora, kratki igrani film,15:50min.
„Amor Fati je parabola o sudaru kultura, o oštroj suprotnosti između Balkanskog prepuštanja sudbini i življenja za trenutak i zapadnjačkog osjećaja osobne odgovornosti i sklonosti ka „upiranju prstom". To je sukob s kojim sam odrastao i za koji nemam gotovih odgovora. Pričajući priču o tome, međutim, čini mi se da sam učinio korak u pravome smjeru."
(zabilješka redatelja)
Festivali: Festival internazionale del Film Locarno; Filmfest Dresden; First Steps Award Berlin; goEast Film Festival Wiesbaden; Studentfilmfest Sehsüchte Potsdam; International Student Film Festival Tel Aviv; Camerimage Łódź; Festival ARCIPELAGO Rom; Cinemajove Festival Valencia; Filmets Barcelona.
2. „MILAN", 2007.,
režija: Michaela Kezele,
Njemačka/Srbija, kratki igrani film, 23min.
Ono što je provokativno u filmu Milan je činjenica što su njegovi glavni protagonisti zli dečki, u Srbiji. Ovo je gorka studija o ratu, koja prikazuje kolateralne žrtve rata s velikom smislom za empatiju i s izvrsnom glumačkom postavom. Milan je anti-ratni film. I njegova poruka je univerzalna.
Festivali: Tampere Film Festival; Sehsüchte Potsdam; International Student Film Festival Hollywood; Internationales Festival der Filmhochschulen München.
3. „SPLINTER", 2008.,
režija: Wojtek Wawszczyk,
Njemačka/Poljska, animirani film, 16:25min.
Jedna slika, često, govori više nego tisuću riječi. Kratki emocionalni film izuzetne vizualne snage, metaforična parabola s dozom humora.
Festivali: Filmfest Dresden; SICAF South Korea; Sehsüchte Potsdam; Krakow Film Festival; Anima Mundi Rio und São Paulo; Filmfestival Zlin; International Film Festival Telluride; Animadrid; Message to Man Film Festival Sankt petersburg; Era Nowe Horyzonty Wrocław.
4. „THREE SISTERS AND ANDREY", 2008.,
režija: Boris Despodov&Andrej Paounov
Njemačka/Bugarska, animirani film, 15min.
Komedija situacije s dramatičnim zapletom, inspirirana opusom Charlie Chaplina i Buster Keatona – umjetnošću nijemog filma.
Festivali: Sofia Film Festival; Internationales Trickfilmfestival Stuttgart; Sarajevo Film Festival.
04.02.2010. u 20h:
1. „WHEN I CRY, MY HEART BEATS", 2008.,
režija: Annet Schütze,
Njemačka/Rumunjska, dokumentarni, 99min.
Djeci beskućnicima koje se nitko niti ne usudi pogledati, koje nitko ne želi poslušati „dan" je glas u ovom filmu. Uz pomoć kamere oni nam pokazuju svoju realnost koja je nama potpuno strana i tako kamera postaje oruđe demokracije koje im omogućuje pristup gledateljima koji su do sada nijekali njihovu prisutnost.
Festivali: Human Rights Filmfestival; Festival „Ad hoc: inconvenient films" Lithuania; Aspekty Film Festival Poland; Filmschau Baden-Württemberg germany; Dialektus Filmfestival Hungary.
Akademija-Art.net
