“Oluja” je bila časna pobjeda za pravedan cilj

DSC 8231

Predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović položila je vijenac i zapalila svijeću ispred Spomenika hrvatske pobjede „Oluja ’95“ na središnjem Trgu dr. Ante Starčevića

DSC 8231

Obraćajući se nazočnima Predsjednica Republike kazala je:

„Hrvatice i Hrvati, i sve hrvatske državljanke i državljani u domovini i svijetu,
Poštovani i dragi hrvatski branitelji, obitelji poginulih, nestalih, zatočenih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava Domovinskog rata,
Poštovane pripadnice i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske,
Poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskoga sabora, gospodine Predsjedniče hrvatske Vlade, i svi državni i lokalni dužnosnici,
Drage Kninjanke i Kninjani,
Cijenjeni sudionici ove svehrvatske svečanosti,

Velika mi je radost i čast pozdraviti vas u povodu proslave 21. obljetnice Vojno-redarstvene operacije „Oluja“, u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.

Srdačno pozdravljam sve sudionike „Oluje“: časnike, dočasnike, vojnike i policajce. Poseban pozdrav upućujem pripadnicama i pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske i hrvatske policije koji sudjeluju u mirovnim misijama diljem svijeta.

S osobitim poštovanjem i zahvalnošću sjećam se prvog hrvatskog predsjednika i vrhovnika dr. Franje Tuđmana, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske generala Zvonimira Červenka, ministra obrane Gojka Šuška i svih poginulih, preminulih, zatočenih, nestalih vojnika i policajaca. Slava svim junacima „Oluje“!

Odmah na početku ovoga obraćanja želim poslati poruku onima koji su hrvatsku državu nazvali slučajnom, a ovih su dana otišli i toliko daleko tvrdnjom da su modernu hrvatsku državu stvorile zločinačke udbaške strukture. Ova Hrvatska stvorena je voljom hrvatskoga naroda i ogromne većine hrvatskih državljana izraženo na referendumu 1991. godine. I veličanstvenom pobjedom hrvatskih branitelja čiji je vrhunac bila upravo Vojno-redarstvena akcija „Oluja“ koju ovdje u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu s ponosom slavimo. Hvala onima koji su dali živote za našu slobodu i za našu budućnost mira! Njima i svim braniteljima iz Domovinskog rata dugujemo trajnu zahvalnost.

Hvala i tadašnjoj Vladi na čelu s Nikicom Valentićem i svima koji su djelovali u državnim, lokalnim i javnim tijelima i službama, a posebice vatrogascima, liječnicima i medicinskim sestrama. Cijeli je narod tada disao s hrvatskim osloboditeljima i živio radost tih povijesnih dana.

I ovu obljetnicu slavimo prije svega kao dan naše slobode i mira. Morali smo se za njih izboriti u ratu, braneći i oslobađajući zemlju od udruženog zločinačkog pothvata unitarističkog jugoslavenstva i četništva, koje je već jednom, u Drugom svjetskom ratu, učinilo strašna zla diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Želim i ovom prigodom jasno reći: poštujemo svaku žrtvu jer svaki je ljudski život jednako vrijedan i ista je tuga svake obitelji za svojim najmilijima. No isto se tako mora znati da je „Oluja“ bila i povijesno će ostati politički opravdana, etički čista i vojnički briljantno izvedena oslobodilačka i časna pobjeda za pravedan cilj! Njome smo dokazali svoju odlučnost da budemo slobodni i sposobnost da budemo suvereni. Nismo dopustili, kako to reče naš veliki pjesnik Matoš, da Hrvatska bude „tuđinka na svojoj očevini“.

Iako je velikosrpska agresija uzrokovala brojne patnje, stradanja i razaranja, hrvatska državna politika nije zapovjedila, poduzela ni odobrila niti jedan osvetnički čin, nego je izražavala spremnost na pomirenje i oprost. U svojem govoru u Vukovaru 8. lipnja 1997. godine predsjednik Tuđman sažeo je to riječima: „Pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala. A hrvatski narod to ne želi.“ Želim i ovom prigodom naglasiti da je „Oluja“ omogućila provedbu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Mirno rješenje bilo je velika želja predsjednika Tuđmana kako bi se spriječila nova razaranja i žrtve, što je više puta istaknuo i upravitelj mirovnih snaga UN-a general Jacques Paul Klein.

„Oluja“ je imala i veliko međunarodno značenje jer je omogućila oslobođenje bihaćke enklave i spriječila ponavljanje genocida kakav su u Srebrenici počinile snage Vojske Republike Srpske. To je ubrzalo završetak rata u Bosni Hercegovini i konsolidaciju političkih prilika u ovom dijelu Europe, otvorivši svim državama perspektivu pridruživanja euroatlantskim integracijama.

Hrvatska i hrvatski narod znali su oprostiti: abolirani su svi sudionici antihrvatske pobune osim najvećih ratnih zločinaca, ispunjena su opća i manjinska prava te je omogućen povratak svima koji su se željeli vratiti. To je etika pobjednika i etika mira! Iako ljudski možemo razumjeti da je za mnoge izbjegle Srbe „Oluja“ teško osobno i povijesno iskustvo, nismo i nećemo nikada prihvatiti da se „Oluja“ mjeri nehrvatskim, pa i antihrvatskim mjerilima, kako od onih izvan Hrvatske, tako i od onih u Hrvatskoj. To konkretno znači da nećemo prihvatiti krivotvorenje uzroka i posljedica rata, prijezir spram velikodušnosti koju smo iskazali, kao ni zanemarivanje presuda međunarodnih sudova te nijekanje legalnosti i legitimnosti „Oluje“.

Stoga bilo kakva nezadovoljstva ishodom „Oluje“, kakva se još mogu čuti u Srbiji, ali nažalost i u Hrvatskoj, treba adresirati na njezine uzročnike – kreatore i izvršitelje velikosrpske politike osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća. Uvjerena sam da će među hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti s vremenom još više sazrijevati svijest da ih je upravo „Oluja“ rasteretila od teškog stoljetnog utega velikosrpskih projekata i od konfrontacije s legitimnim povijesnim interesima hrvatskoga naroda. Hrvatski narod pritom ne zaboravlja da je u obrani i oslobođenju Hrvatske sudjelovalo više tisuća Srba, koji su time nedvojbeno izrazili privrženost Hrvatskoj, dok su mnogi kao njezini građani odlučno osudili velikosrpsku agresiju.

Svi zajedno moramo, a vjerujem, i želimo se okrenuti budućnosti s jasnom sviješću o zajedničkoj odgovornosti za društveni mir i napredak, kako u Hrvatskoj, tako i u odnosima između zemalja koje su bile sastavnice bivše države. To je jedan od motiva obnove političkog dijaloga sa Srbijom o međusobnoj zaštiti manjina, kao i o razvoju ukupnih odnosa, što je od iznimne važnosti za mir i razvoj ovog dijela Europe. Ulazak Srbije u Europsku uniju interes je i Republike Hrvatske i Europe kao cjeline. Tom procesu dat ćemo aktivnu i konstruktivnu potporu, pritom pozorno štiteći svoje nacionalne i državne interese.

Želim vjerovati kako smo obostranim naporima proteklih mjeseci postavili temelje za osjetniji napredak u međudržavnim odnosima. Cijenimo iskazana nastojanja srbijanske Vlade da hrvatskoj manjini osigura njezina legitimna nacionalna prava. Iako je Hrvatska u zaštiti manjinskih prava Srba proteklih dvadesetak godina učinila više nego velike iskorake, uvijek ima mjesta za napredak. Svjesni smo da se srpska nacionalna manjina, osobito u slabije razvijenim područjima, suočava s raznim problemima, prije svega socijalnim. Ti problemi moraju se rješavati u sklopu nove razvojne politike za naše županije. U Hrvatskoj ne smije biti građana drugoga reda. Ni Hrvata ni Srba. Ne želimo jaku Hrvatsku samo u velikim gradovima, nego svuda. Ne želimo nikakva nacionalna ni bilo koja druga getoiziranja. Ne želimo da ljudi samo žive u Hrvatskoj, nego i da žive Hrvatsku kao svoju domovinu i svoju državu, bez razlike nacije, vjere ili mjesta stanovanja. Hrvatska nikome nije niti ne smije biti rezervna, povremena ili privremena država. Od svih državljana očekuje se privrženost hrvatskom domovinstvu i državljanskom zajedništvu.

Hrvatski narod morao je kroza svoju povijest voditi mnoge bitke i dati bezbrojne žrtve za svoju slobodu. I u pobjedama i u porazima ostao je dostojanstven, nikad ne izgubivši vjeru u konačno oslobođenje. „Oluja“ obuhvaća sve sadržajnice te naše povijesne borbe. Ona je i velika poruka za budućnost, poruka da je za uspjeh potrebno imati odlučno državno vodstvo, jasan cilj i domoljublju privržen narod, motiviran podnijeti i najveće žrtve za ostvarenje državnih i društvenih ciljeva.

„Oluja“ je isto tako poruka koliko je važno imati uvježbanu, motiviranu i dobro opremljenu vojsku. Hrvatska srećom više nije neposredno ugrožena, a kao članica NATO-saveza može računati na solidarnost. No mi moramo biti osposobljeni za brz samostalan odgovor na svaku moguću ugrozu, ali i za dugotrajnu obranu ako to bude potrebno, uvažavajući iskustva Domovinskog rata i ukupne tradicije hrvatskog vojništva. Vrijeme je stoga da na temelju NATO-standarda i stvarnih potreba obrane zemlje povećamo ulaganja u modernizaciju svih rodova Oružanih snaga. U to moramo što više uključiti hrvatsku industriju i razvojno-istraživački sektor. Isto tako, moramo na visokoj razni provoditi obuku profesionalnog i pričuvnog sastava u skladu s obrambenim potrebama zemlje, odnosno strategijom domovinske sigurnosti.

Poštovani sudionici „Oluje“, hrvatski branitelji, drage državljanke i državljani Republike Hrvatske, dionici ovog velebnog slavlja u našem kraljevskom gradu Kninu! Danas smo možda pred još većim izazovima nego u danima obrane i oslobađanja Hrvatske. Svakodnevno dobivam pisma ljudi iz raznih krajeva zemlje koji mi s tugom pišu o svojoj odluci da napuste Hrvatsku. Krajnji je čas da u istom duhu zajedništva kojim smo stvarali i oslobađali Hrvatsku od okupacije prionemo oslobađanju domovine od malodušja i pesimizma.

Posljednjih mjeseci bilježimo znakove gospodarskog oporavka, ali pravoga napretka neće biti sve dok partikularni i stranački interesi budu ispred državnih i nacionalnih. Uvijek ističem: imamo dobre ljude, imamo prekrasnu zemlju i sjajne razvojne potencijale. Sinergija tih razvojnih silnica temelj je uspjehu. Uspijemo li, neovisno o rezultatu predstojećih izbora, postići potreban napredak u spremnosti svih političkih aktera da daju svoj doprinos strateškom jedinstvu u postizanju ključnih državnih i nacionalnih ciljeva, posebice u gospodarskoj i demografskoj politici, uspjeh neće izostati. Danas, dvadeset jednu godinu nakon pobjedonosne „Oluje“, to je prva mjera našeg domoljublja.

Čvrsto vjerujem u budućnost naše domovine! Neka nam živi naša jedina i vječna domovina Hrvatska!“ predsjednica.hr