U sklopu filharmonijskog Crvenog i Plavog ciklusa u petak, 9.5. i u subotu, 10.5. održane su dvije večeri prepune glazbenih doživljaja.
Pod dirigentskom palicom velikana dirigiranja maestra Dmitrija Kitajenka, uz jednog od najpopularnijih glazbenika u Rusiji i inozemstvu, violončelista Alexandera Rudina te orkestar Zagrebačke filharmonije, dvoranu Lisinski prožeo je duh svjetske glazbe iz pera poznatih skladatelja.
Ovom glazbenom događaju nazočio je i gradonačelnik grada Zagreba, g. Milan Bandić te svojim dolaskom izrazio poštovanje prema Mo. Kitajenku i suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom i u narednoj sezoni. Maestro Dmitrij Kitajenko miljenik je zagrebačke publike koja uvijek u velikom broju posjećuje koncerte našeg najvećeg orkestra pod njegovim vodstvom.
U petak, 9.5. na programu su bila djela ruskih skladatelja. Koncertna večer započeta je egzotičnom simfonijskom pjesmom Šeherezada, najpoznatijim i najpopularnijim djelom Nikolaja Rimski-Korsakova. Ono što je manje poznato, činjenica je da Rimski-Korsakov prvotno uopće nije htio uglazbiti priče iz Tisuću i jedne noći te je djelo zamišljeno kao simfonija s neutralnim nazivima stavaka. Kasnije im je ipak odlučio dodijeliti i programne nazive, a iako djelo nosi naslov Šeherezada te je jedno od najpoznatijih interpretacija drevne priče, sam skladatelj izjavio je da bi se skladbu trebalo slušati kao programnu simfoniju s neodređenim orijentalnim programom.
Nastavljena je jednim od omiljenijih komada violončelističke literature -Varijacijama na rokoko temu za violončelo i orkestar Petra Iljiča Čajkovskog. Tema, po uzoru na Mozarta, ipak je obojana Čajkovskijevim osobnim izrazom, a varijacije istražuju sve tehničke i izražajne mogućosti ovog instrumenta prekrasnog zvuka u kojem je svu svoju umjetničku virtuoznost pokazao Alexander Rudin.
I na kraju večeri smo ostali u notama Čajkovskog te Talijanskog capricca. Gusta orkestracija i melodijska invencija u Capriccu su bili jače od melankolije i pretjeranih emocija kojima je skladatelj inače bio tako sklon. Stoga koncert nije završen u „melankoličnom” tonu, osim onoga publike koja je gromoglasnim pljeskom ispratila umjetnike i orkestar .
U subotu, 10.5. maestro Kitajenko i violončelist Alexander Rudin sa zagrebačkom filharmonijom održali su još jedan koncert, ovaj put s ponešto drugačijim repertoarom.
I ovaj koncert započeo je uzbudljivim notama Šeherazade Nikolaja Rimski-Korsakova. Nastavio se solističkim nastupom violončelista Rudina i Koncertom za violončelo i orkestar u a-molu Saint-Saënsa, djelom nastalim pod utjecajem simfonijskih pjesama Franza Liszta, a završila Bolérom Mauricea Ravela. Djelo je to koje od svoje praizvedbe zbunjuje slušatelje; kod nekih je izazivalo i podsmijeh, ali je i unatoč svemu tome ubrzo dobilo na popularnosti. Sam Ravel o djelu je rekao: „Boléro je eksperiment s točno određenim smjerom te se ne smije posumnjati da mu je namjera postići bilo što više ili drugačije od onog što predstavlja. Napravio sam točno ono što sam htio, a na publici je da to uzme ili ostavi.”
S time citatom se možemo složiti jer po svemu sudeći publika rado „uzima” programe iz radionice Zagrebačke filharmonije te im uzvraća na najbolji mogući način – dolaskom na koncerte!
