U programu otvorenja sudjeluje muška vokalna skupina pjevačkog zbora Josip Štolcer Slavenski.
Slikovitost juga prepoznata u raskoši kolorita inspiracija je Dorice Matjan u njenom posljednjem ciklusu. Slikarice zanimljivog opusa u kojem korespondiraju djela asocijativnosti predmetnog i opisnost pejsažnog. Različitosti utkane u jedinstven osjećaj za oblik, srodnu gestualnost i dosegnutu napetost površine. Razlike su logične u mjeri kolorističke vibrantnosti, potaknute blistavošću boje motiva. No i na kromatskoj strani postoje dodiri u energiji silnica boje i uravnoteženosti pojedinih ploha. Ipak pejzaž i veduta postavljaju i svoja pravila interpretacije u potrebi njegovanja činjeničnosti predloška, jer Dorica se odlučila za konkretne prizore, za karakteristične izglede, prvenstveno Betine, Murtera kornatskog otočja, a zatim Hvara i Dubrovnika.
Ponuđenu ljepotu istinski je posvojila te je u otocima šibenskog arhipelaga uočila scene reprezentativne širine i likovno simpatične zakutke. Primjerice pitoresknu Betinu s dominatnim tornjem župne crkve sv. Frane Dorica je oblikovala sjajno ritmiziranim partijama intenzivne boje, osvajajući slobodu ekspresionističke geste, primjenjujući je i na trag mora i otvorenost neba. Na identičan način sabire epiderme tkiva arhitekture mjesta, postižući i u suženosti kadra dojam mediteranskog prostora. Razlog za to je u uhvaćenom treptaju ugođaja, potenciranom difuznošću svjetla. Dorica Matjan ljepotu povezuje s vedrinom, stanjima emotivnog zanosa, radosti zbog veličajnosti prirode i svega stvorenog u njoj. Uz njenu neospornu slikarsku vještinu, senzibilitet za boju, i time dosegnutu sigurnost pristupa, uvijek postoji nota začudnosti pred bogatstvom sadržaja. I plavetnila mora i neba dostatna su joj za puninu slikarskog doživljaja. Dakako slojevitost motiva je šira, vidljiva u kompozicijama raznolikog raslinja i kamenih zdanja, a posebno brojnim brodicama i čamcima. Plovilima koja su tipovima i oblicima veza s ribarskom tradicijom kraja, i primjer su istinske ljubavi za more.
Dorica ih prikazuje i pojedinačno, no češće u nizu poredane uz mol. Dajući i krmi i provi taktilitet drveta, tonovima sivog i plavog, prenoseći ih u nemir odraza i dubinu sjene. Mijenja rakurse, udaljava se od njih i približava, donoseći precizno konstrukciju čamca, ali i sumarnim potezom ističe njihovu siluetu. I deskripcijom i naznačenošću forme Dorica Matjan uvjerljivo je slikarski osmislila prožimanje brodica i mora, dajući toj iskonskoj priči i blagu konotaciju simboličnog. Događanja u trenutku vremena, protegnutog na prošlo i buduće. Doričin izraz poetskog realizma ne zaustavlja se na nepromjenjivosti motiva, već osvojenom slobodom sugerira likovni i sadržajni vitalitet scene. To vrijedi i za murtersku ribarnicu i pogled prema Kornatima. I dubrovačke vizure, s orjentirima svjetski znanih stoljetnih spomenika prenijete su pulsiranjem boje, ekspresijom upućenoj atmosferi spoja prošlosti i sadašnjosti. Dorica Matjan ne narušava preglednost uprizorenja, no zvučnošću palete nadilazi strogu tektoniku slike. Jer boja je u konstanti Doričine kreativne igre uzdignuta do smisla slike. Umjetnosti izrasloj na potki klasične estetike, ali i suvremenoj preobrazbi ranijih iskustava. Prepoznata bit motiva, odnjegovana talentom, dovela je osobnosti slikarskog svijeta Dorice Matjan, prostora ljepote kojem vjerujemo.
Dorica Matjan je rođena je 1973. godine u Zagrebu. Godine 1997. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Bavila se pedagoškim radom, ilustracijom i organiziranjem izložaba (Svjetske vojne igre, časnički dom „Petar Zrinski", „IGRE"). Izlagala na dvadesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi. Godine 2003. dobitnica je prve nagrade na izložbi „Kunst in der Stadt" u Mainz-u. Članica je HZSU i HDLU-a. Živi u Zagrebu.
Vesna Makovec
