Prenosimo u cijelosti očitovanje Upravnog odbora HDLU-a na javno pismo „Antagonizam kao koncept 32.Salona mladih” upućeno Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, kao i tekst javnog pisma „Antagonizam kao koncept 32.Salona mladih”
Potaknuti kustoskim pozivom na izlaganje na 32. Salonu mladih, smatramo kako je potrebno otvoriti komunikaciju s Društvom hrvatskih likovnih umjetnika, kolegama i širom javnosti kako bi se javno raspravile nejasnoće koje su se pojavile kao i pitanje netransparentnog rada ove javne ustanove. Želimo podsjetiti na neke glavne odredbe kojima se HDLU vodi i ukazati na nepravilnosti u radu te samoorganizirane Institucije umjetnika/ca koja trenutačno ne poštuje vlastiti Statut1 niti podupire svoje članstvo čime se udaljava od svoje osnovne misije. Podsjećam, prema važećem Statutu2(opće odredbe, članak 9.) HDLU ima zadatak
– da razvija, potiče i promiče hrvatsku likovnu umjetnost i da se zalaže za raznolik i kontinuirani napredak hrvatske likovne umjetnosti
– da potiče suvremeno likovno stvaralaštvo i vrednovanje hrvatske likovne umjetnosti
– da unapređuje i štiti slobodu likovnog stvaralaštva i djelovanja Ili prema prijedlogu nacrta novog Statuta3(opće odredbe, članak 9.), prema kojem HDLU za cilj ima
– razvijanje, poticanje, unapređivanje i promicanje likovne i multimedijske umjetnosti,
– trajno utjecanje na oblikovanje kulturne politike Republike Hrvatske, županija i gradova u kojima djeluju njezini članovi (…), prezentaciju i položaj likovnoga i multimedijskog stvaralaštva (…)
– zalaganje za raznolik i stalan napredak, organizaciju i prezentaciju hrvatske likovne i multimedijske umjetnosti u Hrvatskoj i u svijetu,
– unapređivanje i zaštita slobode likovnog stvaralaštva i djelovanja te položaja likovnih i multimedijskih umjetnika u društvu.
Objavljeni kustoski koncept te natječaj za izlaganje na 32. Salonu mladih u HDLU s nerazumijevanjem pluralističkih strujanja u suvremenoj umjetnosti binarno razdvaja umjetničke prakse na takozvanu “trendovsku pomodnost” i “izvornu suvremenu umjetnost”, što je problematično iz više aspekata. Riječ je o terminologiji koja je teorijski neutemeljena i neartukulirana te se stoga postavlja pitanje kako je moguće da je HDLU te prazne termine odobrio kao legitimni kustoski koncept? Također, postavlja se pitanje koji su članovi odbora odlučivali o izboru ovogodišnjeg koncepta?
Poznavajući iz drugih medija (internet i tiskani mediji) nesposobnost autora koncepcije da podastre argumentiranu kritiku, pokušavajući je nadomjestiti upotrebom termina poput “bijeda, iritacija, mediokritetstvo”, i njegovo stalno inzistiranje na prevaziđenim konceptima kao što su “métier”, “bezinteresno sviđanje” i drugi u 20. stoljeću osporeni koncepti, iza tih kvazi termina kojima se služi krije se podjela suvremene umjetničke produkcije prema medijima na (figurativno) slikarstvo i “ostalo”. Kao članovi HDLU-a izražavamo svoju zabrinutost, te kustoski koncept kojeg je HDLU bez javnog natječaja (!) odabrao, stavljamo na javnu raspravu te apeliramo na preispitivanje takve odluke. Ovako slaba artikulacija koja ne barata osnovnim terminima teorije suvremene umjestnosti ne predstavlja adekvatan i prihvatljiv okvir i kontekst za izlaganje radova. Također, takva koncepcija ne može biti temelj na osnovu koga će najmlađa generacija umjetnika/ca, buduće članstvo ove Institucije, prvi put izlagati svoje radove na institucionalnoj razini.
Ovom prilikom podsjećam na članak 13. Statuta4 HDLU-a koji članovima omogućuje da
– od HDLU-a traži zaštitu ako je ugroženo njegovo likovno djelo i stvaranje, strukovno javno djelovanje te autorska i moralna prava prema tom radu, odnosno njegov strukovni ugled
Te upozoravam na stavak 7.članka 13 prijedloga novog Statuta5 dužnost kojim se određuje uloga i dužnost pravno-administrativne službe HDLU-a:
– zaštita Pravno-administrativne službe HDLU-a ako je ugroženo umjetničko djelovanje ili pravo na javno djelovanje u struci te ako su ugrožena autorska i moralna prava člana na djelo i rad, ili ako je ugrožen ugled člana u struci.
Statutom6 HDLU-a jasno je navedeno da HDLU štiti interese i da svojim likovnim stvaralaštvom i društvenim djelovanjem promiče HDLU i hrvatsku likovnu kulturu. Obzirom da je kustos 32. Salona mladih odabran bez natječaja, kao članovi HDLUa, smatramo da ovaj koncept ukazuje da HDLU tako pokazuje da se zalaže za koncept baziran na antagonizmu, na inzistiranju da se uz prakse koje autor koncepta smatra vrijednim prokažu i one koje spomenuti smatra bezvrijednima, što ima temelj u suštom nepoznavanju područja o kojem se govori te da se kosi sa Statutom (*7) ove Institucije.
Uz ovako problematičan stav HDLU-a nemojmo ispustiti iz vida činjenicu da je za sudjelovanje na Salonu potrebno uplatiti kotizaciju od 50 kn, a tome treba pribrojiti uplate od 16408 članarina, u iznosu 200 kn, zatim uplate za izdavanje potvrde o članstvu koje iznose 30kn te prihode od problematične komercijalizacije tog prostora koji se iznajmljuje kako političkim strankama tako i privatnim tvrtkama zbog čega se i trajanja izložbi skraćuju!
Postavlja se pitanje o transparentnosti prihoda HDLU-a i da li se taj novac dalje redistribuira u umjetničku proizvodnju.
Članstvo svojim djelovanjem i financiranjem HDLU-a, ima pravo legitimno sudjelovati u djelovanju Institucije. Uz samu aktivnost članova, koje ovim putem pozivam da konkretno doprinesu daljnjem razvoju situacije, smatramo da HDLU mora omogućiti prostor za komunikaciju, pronaći načine da unutar stukture omogući članovima jasnije i direktnije djelovanje kako bismo zajedno stvorili zajednicu umjetnika koja doista “razvija, potiče i promiče hrvatsku likovnu umjetnost i da se zalaže za raznolik i kontinuirani napredak hrvatske likovne umjetnosti”, kako se i navodi u samom Statutu9 HDLU-a.
Molimo očitovanje po gore navedenim stavkama.
Dina Rončević
Očitovanje Upravnog odbora na javno pismo „Antagonizam kao koncept 32. Salona mladih” upućeno Hrvatskom društvu likovnih umjetnika
U zadnjih smo mjesec dana bili zauzeti sa dva velika problema koji su se našli na putu normalnog funkcioniranja Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Zbog duga od 114.617 kuna nam je isključen plin tako da su djelatnici HDLU skoro mjesec dana radili u hladnim kancelarijama, a pod upit je došlo i održavanje konferencije Doubling space 8. ožujka na kojoj će izlagati Vito Acconci. Također nam je Gradski ured za upravljanje imovinom grada poslao Opomenu pred ovrhu zbog potražnje najma za Dom hrvatskog društva likovnih umjetnika od 688.908 kuna. Naime za neupućene radi se o čuvenom povećanju najma zgrade sa 5.800 kuna mjesečno na 41.000 kuna mjesečno, koji je doduše nakon godinu dana smanjen na 18.000 kuna mjesečno, a kojeg nikako ne možemo plaćati. Nikad nismo potpisali nikakav ugovor kojim pristajemo na povećanje najma, a što je važnije polažemo pravo na vlasništvo zgrade paviljona. Upravni odbor HDLU već 6 godina potpuno volonterski obnaša sve svoje funkcije a neki od nas dnevno za poslove vezane uz HDLU potroše prosječno od 3 do 5 sati rada. I to je okruženje u kojem smo dočekali objavljivanje javnog pisma ali i medijsku kampanju koja se povodom predstojećeg salona mladih pokrenula.
Javno pismo koje nam je upućeno navodi da je: „potrebno otvoriti komunikaciju s Društvom hrvatskih likovnih umjetnika i kolegama”. Međutim činjenica je ta da svaki član HDLUa ima pravo (ako smatra da su povrijeđena njegova prava ili se na bilo koji način krši Statut društva) obratiti se Upravnom odboru HDLU svojim dopisom ili e mailom. Ukoliko mu Upravni odbor ne odgovori ima pravo obratiti se Nadzornom odboru i upozoriti ga na moguće nepravilnosti. Činjenica je da nama nikakav dopis nije upućen. Već smo u medijima vidjeli Javno pismo kojim nas se poziva na komunikaciju, bez da nam je poziv za tu istu komunikaciju službeno ili neslužbeno upućen. Također je činjenica da većina nas inicijatoricu javnog pisma ali i većinu potpisnika/ca osobno pozna, što znači da nam se i osobno ali i kao kolegama (kako to navodi) mogla obratiti, što nije. Po daljnjem tekstu Javnog pisma ispada da između nas nije bilo komunikacije, međutim ili je ta komunikacija kafkijanski nestala u besprizoriju elektronske pošte (što nije s obzirom na našu dokumentaciju), ili ju jednostavno inicijatorica javnog pisma i potpisnici nisu ni započeli. Uprava Hrvatskog društva likovnih umjetnika se iskreno raduje kad osobe iz javnog i kulturnog života Hrvatske izražavaju svoj stav spram djelovanja društva. Međutim smatramo vrlo neprimjerenim da se potpisuju na javno pismo koje se zasniva na tumačenju odredbi Statuta društva. Statut HDLU je temeljni ustrojbeni akt društva, i tiče se prvenstveno članova HDLU i zakonskih tijela koja kontroliraju njegovu usklađenost sa propisima i zakonima u Republici Hrvatskoj. Uprava HDLU nikad nije komentirala statute HDLU Rijeka i HULU Split, pravilnike o radu Muzeja suvremene umjetnosti, niti bilo koje duge akte javnih ustanova ili društava. Samim time smatramo da prelazi granicu dobrog ukusa da članovi i djelatnici navedenih društava i muzeja ali i drugih ustanova to čine. Zbog svega toga ali i zbog samog sadržaja Javnog pisma ćemo službeno zatražiti očitovanje uprava ustanova i društava u kojima rade ili su članovi.
S obzirom na ozbiljnost navoda izrečenih u pismu ali i njihovu neutemeljenost, o njegovom se sadržaju očitujemo po točkama sljedeći tijek navoda:
1. Na početku pisma se navodi kako je cilj pisma: „javno raspraviti nejasnoće koje su se pojavile kao i pitanje netransparentnog rada ove javne ustanove”. Inicijatorica peticije nas naziva javnom ustanovom, očito joj nije jasno da smo mi udruga građana a ne javna ustanova. Temeljem čega autorica pisma i potpisnici zaključuju da HDLU ima netransparentni rad? Činjenica je da svake godine Upravni odbor, Ravnateljica, Nadzorni odbor i Računovodstveni servis podnose godišnji izvještaj o radu i financijskom poslovanju Skupštini HDLU, koja ga treba usvojiti. Također je činjenica da se za sva namjenska sredstva, bila ona od Grada Zagreba ili Ministarstva kulture moramo poslati izvještaje o održanom programu i realiziranom troškovniku. Također u Ministarstvu i Gradu postoji unutarnja revizija koja kontrolira ne samo naše izvještaje nego i njihov rad. Temeljem čega je onda naš rad netransparentan?
2. U nastavku se teksta tvrdi da trenutačno ne poštujemo vlastiti Statut niti podupiremo svoje članstvo čime se udaljavamo od svoje osnovne misije, a ta se teza dokazuje navodom kako objavljeni kustoski koncept te natječaj za izlaganje na 32. Salonu mladih u HDLU s nerazumijevanjem pluralističkih strujanja u suvremenoj umjetnosti binarno razdvaja umjetničke prakse na takozvanu “trendovsku pomodnost” i “izvornu suvremenu umjetnost”, što je problematično iz više aspekata. Također se postavlja pitanje koji su članovi odbora odlučivali u izboru ovogodišnjeg kocepta i da je kustoski kocept odabran bez javnog natječaja. Ovdje se inicijatorica peticije upušta u tumačenje našeg statuta tj njegove odredbe iz Članka 9 gdje se kao jedan od ciljeva društva navodi razvijanje, poticanje, unapređivanje i promicanje likovne i multimedijske umjetnosti. U nastavku teksta inicijatorica peticije koristi i citira stari, nevažeći i novi usvojeni statut. Kao i svi članovi i članice dobila je prošle godine poziv za Godišnju skupštinu na kojoj se usvojio novi statut. Njeno je pravo i dužnost da se informira o aktima udruge pogotovo kad o njima diskutira. U tekstu se također čitavo vrijeme koncepcija Feđe Gavrilovića naziva kustoskim konceptom, što nije. Krenimo redom, naime po Članku 31 Statuta Upravni odbor imenuje Umjetnički savjet kao savjetodavno tijelo Upravnog odbora. Umjetnički savjet savjetuje Upravni odbor o predloženim izložbama pristiglim na godišnji natječaj za izlaganje u Domu HDLU i Galeriji Karas. Godišnja izložba članova HDLU, Zagrebački Salon i Salon mladih nisu dio redovnog programa obuhvaćenog natječajem. Na godišnjoj izložbi članova izlažu svi prijavljeni članovi HDLU. Zagrebački salon se organizira prema Pravilniku o radu Zagrebačkog salona, te se izbor autora koncepcije ili kustosa vrši od strane Organizacijskog odbora u kojem su osim predstavnika Upravnog odbora HDLU predstavnici Grada Zagreba, Ministarstva kulture ULUPUHa, DAHa i HDDa. Salon mladih organizira Organizacijski odbor kojeg imenuje Upravni odbor HDLU. Samim tim beskonačno mantranje terminom javnog natječaja ,u slučaju kad je izbor usklađen sa aktima i pravilnicima kuće postaje više nego ideologizirajuća besmislica. Organizacijski odbor Salona mladih može raspisati natječaj za kustosa salona, Salon se može sastojati samo od takozvane situacije, tj od radova koje bira stručni žiri ili organizacijski odbor može pozvati nekog od umjetnika ili teoretičara umjetnosti da izradi koncepciju Salona. U ovom slučaju je Organizacijski odbor salona u sastavu Josip Zanki, Fedor Vučemilović, Gordana Bakić, Tomislav Buntak, Ivan Fiolić i Koraljka kovač pozvao Feđu Gavrilovića da predloži koncepciju salona. Ovdje još jednom ponavljamo Feđa Gavrilović nije kustos salona niti je on taj koji bira radove za izlaganje, već će radove birati stručni interdisciplinarni žiri od 7 članova. Njegov poziv objavljen na web stranicama HDLU predstavlja problemsko pitanje na kojeg umjetnici daju odgovor svojim radom, ili se svojim radom konfrontiraju sa tako postavljenim pitanjem. Samim tim je bilo kakva pristranost ili isključivost prema bilo kakvom umjetničkom mediju ne samo nemoguća, već predstavlja projekciju Orwelijanskog uma. Ne može se nekome pripisati nešto unaprijed. Radovi za Salon mladih još nisu žirirani i Salon još nije održan. Kad se salon održi ovaj će Upravni odbor vrlo rado poslati izvještaj o Salonu sa upitom jeli bilo čime prekršen Statut društva Uredu za udruge Grada Zagreba i Ministarstvu uprave Republike Hrvatske te tražiti njihovo očitovanje. Podaci o prethodna tri Salona mladih govore sljedeće: za 29 salon mladih (Salon revolucije) je temeljem pozivnog natječaja odabran kustoski kocept Antonije Majača i Ivane Bago te su one temeljem njega i birale umjetnike izlagače, za 30. Salon mladih radove je na temu Tržišta birao stručni žiri u sastavu Marc Strauss, Livia Strauss, Mislav Ante Omazić, Ivica Malčić i Marta Kiš i za 31 salon mladih je temeljem raspisanog javnog natječaja odabran kustoski koncept Vladimira Čajkovca (Korekcije), te je on zajedno sa svojim suradnicima Martom Kiš i Dimitrijem Tadićem izvršio odabir radova. Kao što vidite sva su tri Salona uključivala potpuno različite umjetničke strategije i poetike i ideja je Organizacijskog odbora bila ta da se ovaj put organizira Salon koji će biti potpuno drugačiji od prethodna tri. Jedino se na taj način doista daje prilika svima, bez obzira na medij ili poetiku te se razvija raznolikost. Činjenica je i ta a što je vidljivo iz pisma Vladimira Čajkovca (nalazi se u dokumentaciji HDLUa) da je on zajedno sa Karlom Pudar i Martom Kiš na neki način htio nastaviti ideje salona Korekcije predlažući nam novu suradnju, što je njegovo legitimno pravo. Međutim pravo je Organizacijskog odbora da bira nove, druge ljude i drugačije pristupe. Zbog svega je toga više nego neprimjereno da su Marta Kiš i Karla Pudar potpisale ovo javno pismo.
3. Što se tiče analiziranja pozivnog teksta Feđe Gavrilovića vidljivo je da se njime nastavlja optužba po modelu Malleus Maleficarum. Također se navodi podjela na figurativno slikarstvo i ostalo što autor koncepcije u svom pozivnom tekstu nigdje ne spominje, već se inicijatorica pisma očito referira na njegovu izložbu Novi hrvatski realizam održanu prošle godine u Gliptoteci Hazu. I opet se prešućuje činjenica da radove za Salon bira stručni žiri. Što se tiče spominjanja novinskih tekstova autora koncepcije, potpuno nam je jasno da neki članovi/ce mogu njima biti povrijeđeni, međutim veliki broj članova/ica isto tako s njim surađuje i zadovoljan je s njegovim kritikama. Međutim sigurno je svaki, ama baš svaki od kustosa što su radili izložbe u HDLU barem jednom izrekao ili napisao negativno mišljenje o radu barem jednog od članova/ica ili je neke od članova/ica pozvao ili odabrao da izlažu a neke ne. Po kojoj bi to onda logici kritike Feđe Gavrilovića bile diskriminatorne, ili su možda one naprosto negativne za neke od članova a za neke očito nisu? Što se tiče upotrebe paradigme kako koncepcija ne barata s osnovnim terminima suvremene umjetnosti, upitaćemo inicijatoricu pisma koji su to termini i iz kojeg teorijskog diskursa oni dolaze. Pričamo li o mitovima moderne ili post moderne? U knjizi Kraj povijesti umjetnosti Hans Belting opisuje mit o proglašenju smrti slike riječima: “Stalno, sve do bečke izložbe Petra Weibela Bildlicht neopozivo je proglašavana posljednja slika. Pritom je pogled na zamišljeni kraj uvijek stvarao energiju za još jednu pobjedu u mediju koji moderna, kao što znamo, uopće nije izumila. Slika nije ni počela niti završila, u dosad poznatoj povijesti moderne, a taj kraj koji ne želi završiti, vraća se u mit moderne koji je zapravo mit o slici”. Beltingova teza dotiče sam srž medija kao kulturološkog konstrukta. Niti jedan medij ne umire, ono što umire ili se rađa je odnos ljudskog bića prema njemu, bilo da se radi o slici na platnu ili o video slici. Kao i umjetnički medij tako i teorije koje definiraju termine i diskurse suvremene umjetnosti predstavljaju čisti konstrukt. Ako je taj konstrukt dopušten Ivani Hanaček ili Dini Rončević jednako je tako dopušten i Feđi Gavriloviću ali i piscima ovih redaka. Uz sve to činjenica je ta da se u prethodnih 6 godina ove uprave realiziralo 267 izložbi u Galerijama HDLU. Od tih je 267 izložbi jedino njih 16 sadržavalo isključivo slikarstvo. Sve su ostale sadržavale ili nove medije ili su uključivale sve medije. Također je činjenica da je upravo Galerija PM specijalizirani prostor HDLUa namijenjena isključivo novim medijskim praksama. S obzirom na ovaj podatak možemo li govoriti o diskriminaciji bilo kojeg medija ili tehnike u galerijama HDLU?
4. Najproblematičniji navod u pismu je svakako onaj kojim se tvrdi da se ne može ispustiti iz vida činjenica da je za sudjelovanje na Salonu potrebno uplatiti kotizaciju od 50kn, a tome treba pribrojiti uplate od 1640 članarina, u iznosu 200kn, zatim uplate za izdavanje potvrde o članstvu koje iznose 30kn te prihode od problematične komercijalizacije tog prostora koji se iznajmljuje kako političkim strankama tako i privatnim tvrtkama zbog čega se i trajanja izložbi skraćuju te se dodaje kako se postavlja pitanje o transparentnosti prihoda HDLU-a i da li se taj novac dalje redistribuira u umjetničku proizvodnju. Po inicijatorici Javnog pisma ispada da se novčana sredstva u HDLU stječu i raspodjeljuju na netransparentan način. U ovom je pasusu iznijeto niz neistina pa ćemo na njih i odgovoriti. Kotizacije su uvedene prošle godine radi financijske situacije u HDLU, koja je nastala ne samo zbog ovrhe koju je skrivila bivša uprava nezakonitim otkazom, već i sve manjim davanjima Grada i Ministarstva za hladni pogon. Također je činjenica da su do prošle 2013 godine Salon mladih i Zagrebački salon u prosjeku dobivali po 90.000 kuna potpore i od Grada i od Ministarstva. Ta je potpora prošle godine smanjena na 50.000 od Grada odnosno 40.000 od Ministarstva. Itko tko poznaje složenost organiziranja takvih izložbi dobro zna da je s tim novcima teško organizirati izložbu. I iz tih je razloga kotizacija uvedena, kao što će biti ukinuta kad se za to stvore uvjeti. Za plaće 5 djelatnika i hladni pogon HDLU (grijanje, struja, telefoni, najam) Grad Zagreb je 2013 godine izdvojio 280.000 kuna a Ministarstvo kulture 350.000 kuna, sveukupno 530.000 kuna. Slična su izdvajanje bila od 2008 godine. Članarine HDLU platilo je 2013 godine 644 člana (to je prosjek plaćanja već godinama), tako da podatak od 1640 članarina predstavlja potpunu neistinu. Umirovljenici su oslobođeni plaćanja članarine. Prihod od članarina za 2013 godinu je iznosio 189.000 kuna. Sada dolazimo do troškova. Davanja grada, Ministarstva i članarine su godinama vrlo slične ali su zato u posljednjih 6 godina režijski troškovi zbog poskupljenja narasli 300 posto! Za plaće 5 djelatnika, grijanje, struju, prijevoz, telefone, najam Galerije Karas, najam Doma HDLU, honorare voditeljica galerija, sudske i ostale brojne troškove društvo godišnje mora izdvojiti 1.423.265 kuna. Kad se od toga odbije 530.000 kuna od grada 189.000 kuna od članarine dobije se jasna računica. Hrvatskom društvu likovnih umjetnika za golo funkcioniranje godišnje nedostaje 704.265 kuna. U prošloj smo godini od po inicijatorici pisma spornoj komercijalizaciji uprihodili 273.648 kuna. Kada i to odbijemo i dalje nam nedostaje 430.617 kuna. Uza sve to nastojimo uvijek sredstva sporne komercijalizacije uložiti u izložbe i projekte HDLU, što je sve dokumentirano u Zapisnicima sjednica Upravnog odbora. Moramo primijetiti da nam je jako simpatično kad svoju zabrinutost nad spekulativnom činjenicom kuda odlazi novac od njihovih članarina izražavaju potpisnici Javnog pisma, članovi/ice HDLU koji istu ne plaćaju. Tako evidencija kaže da je na dan 6. ožujka od 30 članova i članica potpisnika javnog pisma njih deset platilo članarine, a jedna je članica umirovljenica pa je samim time oslobođena. Onih 19 koji izražavaju očito preveliku brigu kuda ide njihov novac od članarina su Ana Hušman koja je dužna 400 kuna, Ana Kovačić koja je dužna 316 kuna, Božena Končić Badurina koja je dužna 400 kuna, Darko Fritz 600 kuna, Dunja Janković 400 kuna, Elvis Krstulović 600 kuna, Hrvoje Mitrov 1200 kuna, Iva Kovač 600 kuna, Ivana Armanini 1400 kuna, Jasenko Rasol 400 kuna, Kata Mijatović 800 kuna, Marina Mesar 316 kuna, Mario Krištofić 800 kuna, Marko Ercegović 800 kuna, Marko Vojnić Gin 1200 kuna, Nina Kurtela 800 kuna, Petra Puž Novoselec 400 kuna, Predrag Pavić 800 kuna i Vlasta Žanić koja je dužna 600 kuna. Iskreno im se zahvaljujemo na zabrinutosti ali ih podsjećamo na Članak 14 Statuta HDLU, istog onog na kojeg se pozivaju gdje izričito piše da ukoliko neki od članova/ica ne plaća članarinu više od 2 godine stvaraju se uvjeti da se njegovo/njeno članstvo stavi u Mirovanje, čime im i prestaje aktivno članstvo.
Ovo su naša očitovanja na pitanja postavljena u javnom pismu. Na žalost sadržaj tog pisma ne predstavlja nikakav okvir niti poziv na konstruktivni dijalog. U njemu je iznošeno niz neistina i površnih spekulacija o radu HDLU, Upravnom odboru, Ravnateljici i autoru koncepcije Salona. Namjera autorice i potpisnika/ica pisma nije bila otvoriti raspravu o konceptu Salona već diskreditirati Upravu HDLU i Ravnateljicu u javnosti te ih prikazati kao sumnjivu i netransparentnu upravu. Zbog svih neistina i manipulacija koje su iznesene u Javnom pismu pozivamo inicijatoricu i potpisnike da se javno ispričaju zbog svojih neutemeljenih navoda. Uprava će HDLU vrlo rado prihvatiti njihovu ispriku. Tek tada možemo doista otvoriti javni i kolegijalni dijalog ne samo o ovome već i o svim budućim Salonima mladih.
Upravni odbor HDLU
